Predstava vinkovačkog Gradskog kazališta Joza Ivakić, nastala po tekstu Ivane Šojat a u režiji Jasmina Novljakovića, putovanje je kroz povijest grada Vinkovaca koji je jednom glasio kao najveće željezničko čvorište u Europi.
Štajga kroz sudbinu jedne željezničarske obitelji, njihova sjećanja, smijehove i plač, pijanstva i trijeznosti, daje povijesni prikaz života vinkovačke željezničke stanice koja je mnogima bila izvor egzistencije, perspektive i nade, a svjedočili su i njezinoj bolnoj propasti. Kolodvor, mjesto u koje se dolazi i s kojeg se odlazi, neminovno je ostavio svoj trag na živote vinkovačkih generacija. Usponi i padovi popularnog vinkovačkog kolodvora prate uzburkanu povijest grada i utječu na živote građana i građanki.
Predstava o simbolu grada Vinkovaca, kroz sudbine članova jedne obitelji, opisuje povijest grada i utjecaj željeznice kroz posljednjih 140 godina, od osnutka do današnjih dana. U najavi predstave stoji: "Željeznica - to nisu samo kolodvori, pruge, postrojenja, vlakovi... Željeznica su ljudi koji su tom tehničkom sustavu, koji je prije skoro 200 godina promijenio svijet, udahnuli život".
U predstavi su korišteni tekstovi Pave Božičevića i inserti filma Čvor Krste Papića, a u njoj igraju: Ivica Lučić, Miroslav Čabraja, Selena Andrić, Matea Marušić, Vladimir Andrić, Vedran Dakić, Zorko Bagić i Matko Duvnjak Jović. Scenograf je Davor Molnar, kostimografkinja Jasminka Petek Krapljan, oblikovatelj svjetla Tomislav Kobia, autor glazbe Igor Valeri, asistent scenografa i kostimografa Dražen Matijašević.
