Dan nakon Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, 23. rujna, na mnogobrojnim je društvenim mrežama osvanuo uznemirujući screenshot novinskog članka koji je, vjerojatno da bi se tekstu o tragičnoj smrti mlade osječke studentice Mihaele B. dodalo malo „mesa“, pokušao opisati površan profil lika policijskog službenika Marka S. koji je u Mihaelu ispalio kobni hitac. Članak kaže, među ostalim, da je mladić „bio pripadnik DVD-a Donji grad, a zgrada u kojoj se sve zbilo je vlasništvo istog tog DVD-a te u njoj gotovo isključivo žive pripadnici ove dobrovoljne postrojbe, kojima je DVD omogućio dugogodišnje pravo stanovanja.“ Jer, eto, da je u pitanju mesar, automehaničar ili poštar, javnost bi se valjda manje senzibilizirala s počiniteljem. U članku se nastavlja da je policajac nedavno uselio u taj stan i da je „to koincidiralo i s položenim i sa stabilizacijom na poslu.“ Prisnažuje zaključkom: „Uglavnom, može se reći da mu se sve u životu lijepo posložilo.“ Da bismo riječ rekli. Salto mortale bila je sljedeća rečenica: „Sada je to, na žalost, prekinuto na najgrublji mogući način, smrću djevojke koja je tek počinjala živjeti, tugom i boli za njene roditelje i sestru, užu i širu rodbinu, prijatelje…“
Nekoliko sati nakon sasvim očekivana šoka nad napisanim na društvenim mrežama, članak poprima novi, revidirani oblik i biva prekinut prije tog patetično-obrnutopsihološkog vještačenja. Kako, naime, tumačiti to da je stabilizacija života mladog policajca, k tome DVD-ovca, „prekinuta na najgrublji mogući način, smrću djevojke“, kao da je smrt djevojke neka nezgodna okolnost za ispalitelja hica, kratkotrajni „neugodnjak“ zbog kojega njegova karijera, stanovanje, DVD-ovanje i općenito stabilizacija padaju u vodu? Kad dobro protrlja oči, čovjek ne može da se ne zapita – pa tko je tu žrtva?!
Oprezna prva priopćenja
Kad prva priopćenja o smrtno stradalima bivaju štura, donekle razumljivo kad se radi o osjetljivim istragama, ipak se uvijek događa da okolina žrtava, pa i mediji, počnu inzistirati na objavi informacija do kojih se već došlo. Groteskna je činjenica da policija i DORH nisu bili suglasni oko kvalifikacije djela. Policija se referirala na „Teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti" i „Dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom“, kvalifikaciju koju, laički rečeno, u medijima znate susresti kad tijekom lova netko nehotice upuca lovačkog kolegu, ili kada – kako su prve neslužbene informacije sugerirale, mladi policijskih službenik pri čišćenju pištolja ubije djevojku. Čisti neoprez. I jasno – drugačije procesuiranje i sankcioniranje počinitelja. O kuloarskim pričama da se radilo o samoubojstvu nakon kriminalističke obrade degutantno je i raspravljati. Pitanje je samo kako se i zašto dogodilo da u javnost izlazi policijsko izvješće bez oglašavanja DORH-a, koji dan nakon gorespomenutih „dovođenja u opasnost života i imovine“ istupa sa sljedećim: „Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku donijelo je rješenje o provođenju istrage protiv hrvatskog državljanina (1996.) zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela ubojstva iz čl. 110. KZ/11. Postoji osnovana sumnja da je okrivljeni 27-godišnjak počinio navedeno kazneno djelo 20. rujna 2023. oko 22:00 sata, u Osijeku, odnosno u nakani da liši života oštećenicu (2002.) iz službenog pištolja ispalio hitac prema njoj i nanio joj ozljedu od koje je preminula na mjestu događaja. Sudac istrage je prihvatio prijedlog ovog državnog odvjetništva i odredio okrivljeniku istražni zatvor zbog opasnosti od ometanja istrage i opasnosti od ponavljanja djela“.
OGLASIO SE DORH 27-godišnjak je htio ubiti Mihaelu, pucao prema njoj iz službenog pištolja
Nesretni je čistač oružja u jedan dan postao ubojica s namjerom, čak i u medijima koji su ga, nespretnošću ili nesposobnošću, prikazali maltene kao žrtvu nezgodnih okolnosti. Mihaela se očito našla na krivom mjestu u krivo vrijeme, nezgodna je i ta putanja hica, u svakom slučaju – njezina je intervencija u vidu primanja metka višestruko otegotna za mladog policajca… Nezgodne su i WhatsApp poruke koje su procurile dan kasnije i koje je objavio Index, u kojima se Mihaela žali na policajčevu posesivnost, opsesivnost i manipulativnost. Branitelj osumnjičenog policajca Indexu izjavljuje da nema saznanja o sadržaju poruka, a medij strpljivo čeka da se policija oglasi o porukama. Bit će tu kavge i oko vremenske crte, duljine viđanja i prirode odnosa dvoje mladih, zvanja policije, potencijalne manipulacije tragovima na mjestu zločina, prvotnih kvalifikacija. Kako god bilo, mlade djevojke nema, a pitanje je i kakvom se obliku razrješenja nadati u ovakvome cirkusu.
Šteta je učinjena
I kako sad da prosječan građanin vjeruje, kako da se nada da će pravda biti zadovoljena, kako da prihvaća štura opravdanja o tome da se s ranim izlaskom s informacijama često nešto propusti pa nastane linč? Zar izići s pretpostavkom koja bi se, nota bene, mogla okarakterizirati kao blijedi, naivni, „kolegijalni“ pokušaj pomoći nije jednako opasno? Je li se tada itko zapitao, prvo u policiji, a potom i u pojedinim medijima, ne osvrćući se na perspektivnog DVD-ovca i policijskog službenika, kako su se osjećali oni koji su izgubili 21-godišnju Mihaelu? Nije li njezin život „na žalost, prekinut na najgrublji mogući način“? Ne kanimo dodatno kasapiti tu prvu, sramotno nerevidiranu verziju članka čija je namjera mogla biti najbolja moguća, kad se uz pretraživanje autorovih rečenica vidi da je druga verzija lišena te bizarno promašene konkluzije i da je isti novinar nastavio istraživati slučaj. Mnogi će u puštanju prve verzije vidjeti urednički propust. Međutim, šteta je učinjena. Mihaela se neće vratiti, a netko je, opet zgrožen društvom u kojem živimo i „kadija ti sudi“ metodama – vidio i sve one sporne rečenice, i onu zadnju. U kojoj je Mihaela bila priložna oznaka sredstva koja je prekinula lagodan život svoga ubojice. Sve da je i čistio oružje kao kakav diletant, a ne policijski službenik s dozvolom za nošenje istoga. A tko će odgovarati za dosadašnje propuste?
Eh, da, s malim zakašnjenjem, kako to i s hrvatskim istragama i intervencijama biva – sretan vam Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama.
Članak je objavljen u sklopu projekta koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).