Raka u zemlji koju su iskopali komunalci bila je duboka svega tridesetak centimetara, obitelj je, uz pomoć prijatelja, na kraju sama kopala grob kako bi kapsa bila pokrivena zemljom. A supruga pokojnog branitelja kaže kako joj do danas nitko nije došao na vrata, barem se ispričati, piše Zadarski List.
Benkovačku javnost ovih dana potresa slučaj udovice 49-godišnjeg branitelja Franje Jurišića čiji je pogreb - unatoč činjenici da je riječ o odlikovanom djelatniku MORH-a kojega su ispratili i pripadnici Oružanih snaga i počasni vod - pretvoren u skandal. Gospođa Lidija Jurišić, koja je ostala sama sa troje djece, o svemu je odlučila progovoriti javno kako se ovakva sramota u Benkovcu više ne bi ponovila ne samo branitelju, već nikome.
Pogreb je, kaže Lidija Jurišić, pretvoren u javnu sramotu isključivo zbog nemara i bešćutnosti komunalnog poduzeća Grada Benkovca, Benkovića, koji je pripremio tako mizerno ukopno mjesto da pogreb i nije bio moguć. Raka u zemlji koju su iskopali komunalci bila je duboka svega tridesetak centimetara!
Kako bi koliko-toliko spasili dostojanstvo zadnjeg ispraćaja supruga i oca, koji je pod teretom PTSP-a počinio suicid, obitelj je, uz pomoć prijatelja, na kraju sama kopala grob. Sinu pokojnog branitelja, koji je i sam uzeo lopatu, na kraju je i pozlilo.
U šoku su bili i pripadnici MORH-a koji su udovici na sprovodu trebali uručiti hrvatsku zastavu, ali i vojnici koji su došli ispaliti počasni plotun. Ogorčeni su na sve bili i pripadnici Franjine 84. gardijske bojne HV-a, Termiti, koji su fotografirali pogreb kao dokaz sramotnog odnosa prema braniteljima, piše Zadarski List.
Sve je odrađeno nedostojno čovjeka
Udovica branitelja Frane Jurišića kaže kako je njen suprug suicid počinio pod teretom PTSP-a i neimaštine. Kako im je od njegove mirovine za 30-postotni invaliditet i kredita za život ostajalo samo 2.400 kuna, nisu bili u mogućnosti kupiti obiteljsku grobnicu. Stoga je s komunalnom tvrtkom Benković dogovoreno da Franju privremeno pokopaju u zemljani dio groblja, te ga po zakonu ekshumiraju za godinu dana. Međutim, sve je odrađeno nedostojno čovjeka, kaže gospođa Lidija.
- Supruga su mi pokopali kao psa! Možete li vjerovati da sam i jučer, kada sam odnijela cvijeće na grob, dotakla kapsu, koliko su plitku rupu iskopali. Taj događaj koji nas je ostavio bez supruga i oca za nas je bio velika tragedija, našli smo ga mrtvog nakon što je popio tablete, ali kada je sprovod krenuo i povorka odjednom stala pred grobom, htjela sam da i mene zemlja proguta. Počasni vod je stao, ljudi u uniformama, sve je stalo... Gledali smo u rupu toliko plitku da u nju ne možeš ni životinju pokopati, a kamoli čovjeka... Bilo je strašno - prepričava Lidija Jurišić za Zadarski List.
Priskočili su im u pomoć pripadnici Termita, a u raku se spustio i sin pokojnog Frane, te je počelo kopanje:
- Franjo je s 22 godine otišao u rat, borio se u Slavoniji, Dubrovniku i Zadru, bio je i u Pumama. Nakon rata je do 1999. godine bio djelatna osoba MORH-a, ali je otišao. Zbog PTSP-a mu je bilo sve gore, liječio se, ali nije uspio... I dogodilo se ovo najgore - kaže gospođa Lidija.
"Slažem se da je ukopno mjesto bilo traljavo"
Nakon pogreba njen sin odmah je otišao u tvrtku Benković tražeći objašnjenje za ovaj ponižavajući događaj, prethodno u pogrebnom društvu provjerivši jesu li oni kopali grob. No, tamo im je rečeno da oni s tim nemaju veze.
- U Benkoviću su mi sina pokušali smiriti, ponavljajući kako će ispraviti grešku. Bilo im je važno samo da ovo ne iziđe u medije i čim je sin spomenuo novinare počeli su nuditi neke pogodnosti za kupnju grobnice u ratama, ali sin im je rekao da njegov otac nije zaslužio biti pokopan kao pas. Čak su rekli da će doći kući meni se ispričati za ovo poniženje, ali se do danas nisu pojavili. Misle da su nas smirili kako sve ne bi izašlo u medijima, ali ovakva tragedija koju su nam priredili zbog svoje bezosjećajnosti i nemara mora izići na vidjelo. Od trenutka kada sam supruga ugledala mrtvog bila je gora samo ta scena mojega sina kako kopa grob vlastitom ocu... Ne dogodilo se nikome... - tiho kroz plač na kraju kaže udovica Lidija Jurišić.
Zadarski List. je zatražio očitovanje direktora komunalne tvrtke Benković, Ivice Erlića:
- Ovdje se radilo o zemljanom ukopu jer obitelj nije imala svoj grob. Djelatnik zadužen za vođenje groblja izišao je na teren, odredio lokaciju i iskopao ukopno mjesto. Kopalo se koliko se moglo, a udaljenost od kapse do vrha ukopnog mjesta mora biti 80 centimetara. Međutim, prema riječima djelatnika, došao je do stijene i prestao je kopati zbog procjene da je to bilo dovoljno za kapsu. Slažem se da je ukopno mjesto bilo traljavo, jer rupa nije dovoljno iskopana, ali ipak smo radili po pravilima - kaže Erlić, dodajući kako je nakon pogreba nazvao obitelj.
- Ispričao sam im se, ako smo povrijedili njihove osjećaje i rekao da smo im na raspolaganju za sve što treba, pa ćemo im dati i neke pogodnosti oko kupnje grobnice - kaže Erlić.
