Spriječena je katastrofa na Cetini! Bio je to jedan od presudnih trenutaka u Hrvatskoj povijesti: Unatoč teškim oštećenjima, brana nije popustila

Na današnji dan 1993. godine započela je Operacija Peruća

Na današnji dan, 27. siječnja 1993. godine, započela je Operacija Peruća – neplanirana, ali presudna vojna akcija kojom je Hrvatska vojska krenula u oslobađanje brane Peruća nakon što su pobunjene srpske snage, u jeku operacije Maslenica, zaprijetile njezinim rušenjem. Akcija je kulminirala idućeg jutra, 28. siječnja, kada je na brani aktiviran eksploziv, no unatoč teškim oštećenjima brana nije popustila, čime je izbjegnuta tragedija nesagledivih razmjera.

Tekst se nastavlja nakon oglasa

Prijetnja koja je mogla potopiti nizvodna naselja

Brana Peruća na rijeci Cetini bila je strateški objekt, ali i potencijalna točka katastrofe. Prema procjenama, njezino urušavanje moglo je osloboditi vodeni val od oko 460 milijuna prostornih metara vode (navodi govore i do 500 milijuna), što bi ugrozilo sva naselja nizvodno uz Cetinu te desetke tisuća ljudskih života i golemu materijalnu štetu.

Pobunjene srpske snage branu su zauzele još 17. rujna 1991. godine, prijeteći miniranjem. Dolaskom UNPROFOR-a i preuzimanjem tzv. “ružičaste zone”, protivničke snage bile su odmaknute oko 10 kilometara od crte razdvajanja, a pripadnici UN-a raspoređeni su na samoj hidroelektrani, što je privremeno smanjilo opasnost od izravnog napada.

Posebno se ističe uloga britanskog pripadnika UNPROFOR-a Marka Nicholasa Graya, koji je tijekom kolovoza 1992. godine samoinicijativno u dva navrata pustio vodu kroz pomoćne kanale. Razina jezera tada je pala za oko četiri metra – detalj koji se kasnije pokazao ključnim jer je dodatno smanjio pritisak na branu u trenutku eksplozije.

Kako je akcija počela: Pokreti u Potravlju i Satriću

Operacija je, prema dostupnim podacima, pokrenuta potpuno neplanirano pri završetku Maslenice. Hrvatski izvidnici uočili su grupiranje neprijateljskih snaga u selima Potravlje i Satrić, nakon čega je izdana zapovijed o podizanju vojne spremnosti na najvišu razinu i pripremi za djelovanje.

Cilj je bio jasan: osloboditi branu i širi prostor hidroelektrane Peruća, spriječiti miniranje i moguće katastrofalne posljedice te zauzeti dominantne visove na Svilaji kako bi se smanjila ugroza za šire područje Sinja.

Tijekom poslijepodneva 27. siječnja 1993., oko 16 sati, srpske paravojne snage upale su na prostor Peruće, protjerale kenijske snage UNPROFOR-a i zauzele položaje na Alebića kuli. Uslijedilo je rušenje mosta koji je bio dio brane, uz konačnu namjeru da se detonacijom velikih količina eksploziva – navodi govore o oko 30 tona – sruši cijeli objekt.

Hrvatske snage raspoređene u tom području tijekom večeri su se organizirale za brzo djelovanje. Zamisao operacije temeljila se na iznenadnom i brzom napadu manjih, posebno ustrojenih snaga, uz potporu topništva i oklopništva, kako bi se oslobodili ključni položaji i obranili od protunapada.

U ranim jutarnjim satima 28. siječnja postrojba UNPROFOR-a povukla se vozilima prema Vrlici, dok su protivničke snage počele dovlačiti teško topništvo na Babića brig i prostor oko brane.

Ujutro su snage Hrvatske vojske spriječile pokušaj pješačkog proboja prema Biteliću. Potom, u 10:15 sati, aktiviran je eksploziv postavljen u nadzornoj galeriji brane. Naboji su eksplodirali, brana je teško oštećena, ali nije popustila – čime je spriječena katastrofa.

Odmah nakon detonacije hrvatske postrojbe krenule su u napadna djelovanja i ubrzo ovladale kompletnim područjem oko brane. Izbile su na planiranu crtu: Umac – Gornji Kunci – Babića brig. U dvodnevnoj, brzoj i učinkovitoj intervenciji sanacije i utvrđivanja oštećenja brane spriječeno je izlijevanje vodenog vala iz Perućkog jezera.

U operaciji su oslobođeni brana Peruća i okolna naselja na području od oko 140 četvornih kilometara.

Odnos snaga i gubici

Tijekom operacije Hrvatska vojska imala je približno dvostruko više ljudstva u odnosu na protivničke snage, no neprijatelj je raspolagao jačim topničkim i teškim naoružanjem.

Hrvatska vojska izgubila je jednog pripadnika – Antu Buljana. Dvojica su ranjena, a jedan zarobljen i odveden u kninski zatvor. Zarobljena su i dva neprijateljska vojnika te dio opreme, dok točan broj ozlijeđenih i poginulih na srpskoj strani nije poznat.