Damir Šolman predstavlja košarkašku ikonu grada Splita. Iako rođen u Zagrebu daleke 1949. godine, loptanjem pod obručima htio se baviti u Splitu. Napustio je svoj matični klub Mladost i krenuo na more. Na moru je i ostao sve do svojih zrelih godina. Igrao je za Jugoplastiku, Hrvatsku reprezentaciju, bio kapetan i osvajač svjetskih i olimpijskih medalja. Da se razumijemo, košarka je do početka sedamdesetih u Splitu bila ženski sport, a nakon toga su primat preuzeli muškarci. I ispričali jednu od najljepših sportskih priča. Damir Šolman je definitino bio miljenik publike, naročito žena, onako zgodan, visok, miran, pristojan. Nešto drugačije što Dalmacija inače ženskom spolu nudi. Osvojio je dva olimpijska srebra, dva svjetska košarkaška zlata, četiri puta igrao u reprezentaciji Europe. Bio je prvi igrač koji je za nacionalni sastav igrao više od 200 puta, točnije 225. Najbolji je strijelac Jugoplastike svih vremena s 5783 postugnuta koša. S Jugoplastikom je igrao u finalu Kupa prvaka 1971./72., finalu Kupa pobjednika kupova 1972./73., a godine 1976. i 1977. sa Žutima je osvojio Kup Radivoja Koraća.
Ali zapravo ta 1970. godina i zlato sa Svjetskog prvenstva u Ljubljani bila je prekretnica za košarku na ovim prostorima. Zabio je legendarni koš Bosni koji je jamčio treću utakmicu, majstoricu koja je Jugoplastici sedamdesetih donijela naslov prvaka države.
Moderne generacije neće znati o kome pričamo. Upravo zato bi se u splitske škole trebao uvesti predmet: "Povijest splitskog sporta". Jer, smatram da bi svaki mladac trebao znati ponešto o legendama ovoga grada. Onima koji su obilježili svoje vrijeme.A kako je Šjor Damiru već 73. godina, valja ga najprije pitati za zdravlje:
- Nalazi sada jesu u redu, nema novih sra.., ali noge su mi slabe i malo mutna glava. Nosim svoje 73 godine, pa nije to baš tako lako. Ali, držim se.
Sigurno ste gledali jučerašnju utakmicu, majstoricu u finalnoj seriji između Splita i Zadra?!
- Jesam, naravno. Prije svega čestitke Zadru, igrali su prave utakmice, na domaćem parketu dobili po 30 razlike. Mi kako smo počeli igrat odmah s tricama, to jest bio rezultat dobre igre u dvije utakmice u Splitu,,ali jučer u Zadru nisu pogodili ništa i nismo se više sastavili. Šteta, ali i finalna serija, dvije pobjede na Gripama je isto dobro.
Klub s Gripa je napravio iskorak, i sljedeće godine ABA liga, ove sezone finale Kupa, finale prvenstva Hrvatske.
- Lijepo je, a ja osobno i mi žalimo za onim vrenima kad smo stalno bili prvi. Ovaj rezultat sad, to je ohrabrujuće, ja se nadam da ćemo kao klub stat na noge . Teško će sad bit sklopit momčad nakon ove sezone, nisam u klubu pa ne znam koji su planovi, i sad je to ogromni upitnik. Nije lako danas sastavit momčad, pogotovo bez klasnh stranaca koji prave razliku. To je bitna razlika. To ima Zadar u igračima kao što su Onuaku i Carter. Mi nemamo novaca, i ne treba trošit na bilo kakve igrače, jer treba ostavit prostora za igrače iz kluba koji se mogu razvijat.
Kad ste iz Zagreba došli igrati u Split, jeste li znali da će te ovdje i ostati?
- Nisam, ma kakvi. Mene je Split osvajao malo po malo, što uspjesi, što prijatelji. Nisam tako razmišljao, odjednom dođu godine kad više nemaš gdje. Zavolio sam ljude, kupio brod i to je bilo to. Nisam za vjetar i regate, imam motornjak za malo ribolova.
Čini li Vam se da je moderna košarka izgubila igru, fantaziju, lepršavost? Igra se zadana košarka, nacrtana.
- Ako gledate profi igrače, mene oni ne oduševljavaju, takva vrsta košarke. Mislim da je naša košarka bila kolektivnija, više smo pomagali jedan drugome u igri.
Nekako je ta Vaša generacija zaslužna što je košarka procvjetala?
- Sedamdesete godine kad smo bili prvaci svijeta je bio podstrek, gradile su se igrališta, dvorane, ali najviše je napravila televizija koja je subotom ustoličila termin za košarku, pa su je svi mogli doživjeti, bake, djedovi, cijele obitelji.
Imate li nekog suigrača iz Jugoplastike da ste baš bili povezani, da Vam je bio najdraži?
- Ne, Bože moj! Prvo, mene je Rato doveo u Split, ali dobar sam bio i s Radovićem u reprezentaciji, pa to isto smo nastavili u Splitu. Jerkov, Macura - odlična suradnja. Zatim Plećaš, tako da ne bi nikoga mogao posebno izdvojiti.
Osim svih tih silnih nastupa i koševa, poznati ste po svojoj nevjerovatnoj mirnoći tijekom karijere. Kako Vam je uspjevalo stalno biti cool, bez mrlje u karijeri?
- Ha, takav sam. Zato sam i imao čir jer sam sve to dobro podnosio izvana, a u sebi vario. Nije bila gluma, niti teško, takav sam čovjek.
Hrvatska košarkaška reprezentacija krajem lipnja u Splitu igra kvalifikacijski turnir za odlazak na Olimpijske igre u Tokijo. Mislite li da će to biti lak posao?
- Bojim se, ne vjerujem, jer nam trebaju NBA igrači. Teško, teško se možemo kvalificirati, ali navijat ćemo, pratiti, ali neće biti lako.
Sviđa li Vam se kako igra Roko Leni Ukić?
- Roko je naš izdanak i dobar, odličan igrač.
Kako provodite dane sada u Splitu?
- Ja sam u izolaciji, malo ujutro na tenisu popijm kavu , onda sam kući, imam svoje bolesti, pa se moram čuvat ali ne pada mi teško.
Jeste već isplovili, ljeto je na pragu?
- Čekam ljeto da pređe preko praga. Ja sam ljetni nautičar pa još neću na more.
Iz Vaše perspektive, što je potrebno za uspjeh u sportu?
- Pa to je individualna stvar. Žrtva, rad, disciplina u životu, treba se sportu posvetiti. Ja to nisam činio jer sam htio bit veliki igrač, htio sam samo igrat košarku.
Jeste li bili talentirani i za druge sportove?
- Nisam probao druge sportove, malo poslije tenis kao rekreacija.
I sad je na tenisu, dolje na Firulama gdje sa ekipom popije jutarnju kavu. Biba, Jere i ostali. Rutina svakodnevno, umirovljeničkog života u Splitu. nedavno je izašla knjiga: "Gospon Šolman, Šjor Damir" koju je napisao kolega Tomislav Gabelić. Nabavite je, pročitajte i upoznajte pravu igračku košarkašku veličinu. Bilo ih je i prije i poslije, ali ovaj je šarmantni Zagrepčanin po mnogo čemu poseban.
Guštajte gospodine Šolman, puno zdravlja!
