Postoje sportaši koji zaslužuju više pozornosti. Jedan od njih je dobro nam znani splitski paraplivač Dino Sinovčić. Morali ste čuti za njega. On je sportaš s invaliditetom, od rođenja ima artrogripozu, bolest koja zahvaća zglobove, pa zbog te ograničene pokretljivosti zglobova atrofiraju mišići. Ima 28 godina, svjetski je i europski prvak u disciplini 100 m leđno. Jedan je od najboljih paraplivača na svijetu, jedan je od najboljih hrvatskih sportaša. Bio je na paraolimpijskim igrama u Riju 2016. godine. Evidentni je putnik za Igre u Tokiju ove godine. Nakupio se svakakvih lijepih nagrada i priznanja. To je jedan skroz cool lik, vedar, nasmijan, ugodan. Frajer. Legenda.
Plivati je počeo prije 17 godina, a od 2008. natjecateljski se bavi ovim sportom. Sve do nedavno plivao je za PK Cipal iz Splita, a onda je prateći svog trenera Slobodana Glavčića prešao u PK Mornar. Nedjeljna ćakula idealna je za sportaše ranoranioce.
Di si Dino, kako si, jesam te probudio?
- Jesi, al nema veze. Malo sam zgužvano, al ok.
Pa tko te zgužvao?
- Korona. Evo ima tri dana da sam je prebolija. Bila je baš jaka bol u mišićima, nisam ima okus ni miris, ali evo sad san bolje. Nadam se da neće bit posljedica. Mora san preskočit natjecanje iz svjetske serije u Sheffieldu, ali se nadam da ću sljedeći vikend plivati u Lignanu. Naravno, ako testovi pokažu da nisam covidan.
Nije te bilo neko vrijeme u Splitu.
- Da. Bio sam u Zagrebu nekoliko tjedana, plivao na bazenu Mladosti, trenirao kondiciju u centru Body and Mind. Malo saniranje ozljeda, malo prevencija. Evo me opet u Splitu, doma je najbolje.
Brzo je i Europsko prvenstvo u Madeiri, u Portugalu. Posljednja provjera prije Tokija.
- Danas je najvažnije da se natjecanje održi. Manjak utrka na svima nama ostavlja traga. Idemo plivat u tri discipline - 100 leđno, 100 i 50 metara slobodno.
Tvoji su ti navijači i mnogobrojne obožavateljice stavili težak teret na leđa. Hoće zlato na paraolimpijskim igrama u Tokiju! Ultimativno.
- Zamisli. Ne medalju, nego zlatnu medalju. Kao da ne postoje drugi plivači koji mukotrpno treniraju. Al ok. Moja najljuća konkurencija su dva Kineza i jedan Argentinac. Tu smo svi blizu, bit će žestoka borba za postolje. Neku medalju čak mogu sanjat.
Zadnji nastup, onaj na Igrama u Brazilu, još je svjež.
- Zapravo sve je bilo odlično, osim rezultata. Peto mjesto, to je ka sramota. Ali pliva sam ispred 15.000 gledatelja. Neponovljiv doživljaj.
Ove će Olimpijske Igre zbog mjera biti drugačije.
- Definitivno bez publike. Možeš doć sedam dana prije nastupa, nema nikud iz olimpijskih sela, a kad otplivaš svoje, još onako mokar, sjedaj u avion i leti kući!
Sa zlatom oko vrata?
- Zar i ti, sine Brute? Bar ti budi normalan. Osobni rekord bio bi moja skromna želja.
Dobro. Sorry. Kako nam je trener Slobo Glavčić? Jel ga žene još vole?
- Ha, ha, ha. Meni se čini da se dobro drži.
Dugo surađujete?
- Od početka, od prvog skoka u bazen. Paše mi naša komunikacija. Strog je, ali i pravedan. Želi čuti i moje mišljenje, osjeća kako sam tog dana. Imamo dobar put.
Dobar si i u košarci u kolicima.
- Kad je dobra ekipa onda san i ja dobar. Imamo priču, imamo rezultat, dobru vibru. Zahtjevno je, ali guštamo, pobjeđujemo. Ima nas dvadesetak, treniramo i po tri puta tjedno. Ne damo se! Sport nas vuče naprijed.
Tako govori paraplivač i olimpijac koji je prošle godine završio Stručni studij na Kineziološkom fakultetu u Splitu. Smjer trener plivanja. Plivanje mu je dalo sve. Karijeru, društveni život, uspjeh. Dokazao se i u košarci u kolicima. Živi život, smije se, putuje. Osvaja najsjajnije medalje. Dino Sinovčić. Sportaš za primjer.
