Sinjski ragbi proživljava zlatne dane.
Nakon naslova prvaka Hrvatske, igrači Sinja su uspjeli osvojiti i Kup te time napraviti najveći uspjeh u povijesti kluba. Godinama su Sinjani "tu negdje", ali uvijek je nedostajao onaj zadnji korak. Srećom po njih, ove godine su uspjeli otići do kraja te stanovnicima alkarskog grada priuštiti ogromno veselje.
Jedan od najvažnijih dijelova slagalice trenera Luke Lerotića bio je 34-godišnji Ivica Jukić, ragbijaška ikona i omiljeno lice u Sinju. Doznali smo da je ovaj skromni čovjek nekada bio vatrogasac, a sad je zaposlen u Šibeniku, gdje radi kao zatvorski čuvar. Uz sve to, Ivica je obiteljski čovjek i ono što je u ovom gradu najvažnije - pravi Maligan.
"Izuzetno sam ponosan kako na sebe, tako i na klub i suigrače"
Stoga nam nije preostalo ništa drugo nego ga kontaktirati i napraviti razgovor s njim. Ragbi je počeo trenirati davne 1998. godine, na nagovor prijatelja iz osnovne škole.
- Trebalo je dosta rada, odricanja i napornih treninga da bi se došlo do ovakvog uspjeha, kao što je naslov prvaka Hrvatske i pobjednika kupa. Kroz sve ovo sam lakše prolazio zbog potpore obitelji, suigrača i uprave, koji su mi postali druga obitelj - priča nam ponosno Ivica na početku razgovora.
Gotovo cijelu karijeru je proveo u Sinju. Osim jedne sezone...
- Igrao sam za klub Vilani iz Rijeke. Također, prošao sam sve uzraste hrvatske reprezentacije. Izuzetno sam ponosan kako na sebe, tako i na klub i suigrače. Ponekad nisam ni svjestan kroz što smo sve prošli i dokle smo dogurali. Ovo je san svakog sportaša - poručuje.
Upitali smo ga u čemu je tajna sinjskog uspjeha.
- Prvo i osnovno - ljubav prema ragbiju. Uz to, dosta odricanja i upornosti, ali i ozbiljan pristup našeg trenera Luke Lerotića. On je svojim pristupom i osobnošću podignuo klub na jednu višu razinu. Na tome mu neizmjerno hvala - kaže nam.
Nije zadovoljan statusom ragbija na sportskoj sceni.
- U odnosu na prije, ragbi je u Hrvatskoj nešto napredovao, ali nezamjetno u odnosu na druge sportove i europske države, kao što su Engleska ili Francuska. Da bi se više popularizirao, prije svega treba više ulagati, kako financijski, tako u stručna usavršavanja trenera, sudaca i tako dalje - smatra.
Ragbijaš, vatrogasac, policajac. I ono najvažnije - obiteljski čovjek
Zasluženo, nakon osvajanja dvostruke krune, objesio je kopačke o klin. Skovao je plan što i kako dalje...
- Prije osvajanja dvostruke krune sam promijenio posao, koji zahtijeva privrženost istome. Tko zna, možda u budućnosti postanem trener mlađim uzrastima. Trenutno ću se posvetiti sebi i obitelji, ali ću i dalje budnim okom pratiti svoj klub i suigrače - priča nam Ivica.
Kazao nam je nekoliko rečenica o svom profesionalnom razvoju.
- Kao vatrogasac sam radio u Sinju prije desetak godina. U zatvoru sam počeo raditi tek nedavno. Za mene je pojam vatrogasca nesebično davanje drugim ljudima, koje me je ispunjavalo kao čovjeka. Što se tiče rada u zatvoru, za mene je biti pravosudni policajac ispunjenje dječačkog sna - zadovoljno će.
I na kraju je uputio poruku:
- Sva su djeca dobrodošla, da se okušaju u ragbiju jer je puno više od samog sporta. Neka dođu - zaključio je uz poznati maliganski pozdrav.
