Kada je nekakav zdravstveni problem u pitanju, uvijek je važno – otkriti ga na vrijeme. Što prije, to bolje. To vrijedi i za odrasle, ali i za one najmanje. Tako je primjerice u Hrvatskoj praksa da se bebama starosti šest tjedana pregledaju kukovi. Možda vam se čini prerano, ali već tada se može uočiti moguće probleme te ih se može odmah početi i rješavati.
Koliko je važan pregled bebinih kukića u tako ranoj dobi pojasnio nam je dr. Arno Kirn, splitski liječnik, ortoped i traumatolog, zaposlen u šibenskoj bolnici. Pacijentima je dr. Kirn dostupan i u splitskoj Poliklinici Doctus.
Možda vam je njegovo prezime poznato?! Kako i ne bi bilo, njegova majka je poznata splitska pedijatrica dr. Ada Kirn koja je prije koju godinu rasplakala svoje male pacijente i njihove roditelje kada je otišla u mirovinu.
Upitali smo dr. Kirna kako se odlučio baš za medicinu.
„Jednim dijelom je to bio utjecaj majke, dijelom je presudila zanimljivost tog posla, dijelom želja da se pomogne ljudima – bila je to kombinacija“, kaže nam.
Zašto baš ortopedija i traumatologija?
„Uvijek su mi bile zanimljive kirurške grane medicine u odnosu na ove druge. Ortopedija i traumatologija su jedno zanimljivo, široko područje – od starijih ljudi, mlađih, sportskih ozljeda… puno toga ima i to su zapravo konkretni problemi i konkretni rezultati, čim se nešto napravi dobro, onda je to odmah vidljivo“, kazuje nam dalje.
Prvi pregled kukova
Kao što smo već rekli, prvi pregled kukića potrebno je obaviti sa šest tjedana starosti. Evo zbog čega.
„Prvi pregled je najbolje napraviti sa nekih šest tjedana starosti života – šest tjedana do dva mjeseca – to je probir koji je obavezan u RH. Riječ je o ultrazvučnom pregledu kukova radi stanja koje se zove razvojni poremećaj kuka. Literatura kaže da će otprilike jedno dijete na sto djece imati neki poremećaj kukova, od onog najblažeg kojeg nazivamo displazija (plića čašica) pa sve do nekih iščašenja, od djelomičnih do potpunih iščašenja. To je nešto što se može liječiti relativno jednostavno tzv. Pavlikovim remenčićima, ako se otkrije na vrijeme. Ukoliko se ne otkrije na vrijeme, potrebne su teže operacije.
Dijete počne hodati sa godinu dana života, a ako se tek tada otkrije da postoji neki problem onda je već kasno da bi se liječilo ovom metodom Pavlikovih remenčića. Tada su potrebni teži operativni zahvati“, pojašnjava nam liječnik.
Nekada se bebe široko povijalo, upravo zbog kukova. Je li to i dalje potrebno?
„Još je to malo kontroverzno, ali u novije vrijeme kolege iz struke su otkrili da to nema nekog smisla. Problem je u tome što to samo po sebi nije liječenje – ako postoji neki problem, opet će to zahtijevati neko drugo liječenje, ako su kukovi zdravi bit će i dalje zdravi.“
A vježbe? Jesu li potrebne?
„To je uvijek preporučljivo, da se dojenčad malo razgiba. Znaju biti i malo kruti, malo jačeg mišićnog tonusa, to se uvijek može napraviti“, kazuje nam dr. Kirn.
Svi oni roditelji koji su već obavili ultrazvučni pregled kukića znaju da ne traje dugo.
„Pregled je brz i bezbolan, doslovno traje 2-3 minute“.
Danas su nam sve informacije dostupne putem interneta.
„Sve je dostupno na internetu, ali čini mi se da nisu roditelji toliko upoznati s time. Svi roditelji dolaze na pregled jer ih pošalje pedijatar, ali malo tko ima ideju što će se na pregledu točno raditi, zbog čega je pregled uopće potreban. Internet je dvosjekli mač – ogromna je količina informacija, ali je tu i ogromna veličina dezinformacija pa ljudi mogu biti zbunjeni“, kaže nam dr. Kirn.
Nekada su hodalice za djecu bile nezaobilazne, no danas se rijetko koriste.
„Nekad se to forsiralo, ali danas se hodalice baš ne koriste. One mogu dovesti do problema, ako se forsira. Djeca počinju sjediti oko šest mjeseci starosti, mogu malo ranije ili kasnije, ali potrebno je da sami sjede jer to znači da je kralježnica dovoljno stabilna i dovoljno formirana da može podnijeti neko opterećenje. Nakon toga sami počnu ustajat, dizat se na noge, pridržavat se za predmete, to krene negdje oko 10 mjeseci, a oko godine dana hodaju. Te hodalice su u biti opasne jer se djeca mogu ozlijediti. Ako sami nemaju dovoljno mišićne snage i stabilnosti da sami hodaju, hodalica im neće puno pomoći.“
Kada se roditelji trebaju zabrinuti?
„Oko godinu dana bi beba trebala počet hodati, može to biti i dva mjeseca kasnije, međutim ako dijete ne hoda sa godinu i četiri mjeseca, ne diže se i ne pridržava – e to je nešto za zabrinuti se“, kaže nam liječnik.
Kako se može znati da nešto nije u redu?
„Važna je simetrija, a to mogu roditelji primijetiti. Zglobovi bi trebali biti simetrični ako je sve u redu, pokretljivost lijevog kuka i desnog kuka bi trebala biti ista. Ista stvar je sa koljenima i sa gležnjevima, isto tako i sa rukama. Ako se naoko vidi da je jedna strana kruta, da nije toliko pokretljiva ili ako se dojenče buni na neke pokrete, to je nešto što treba izazvati sumnju na neki problem.“
Ako se čeka?
„Svako odgađanje može biti problem, ali to je najviše vezano za kukove. Postoje i stanja sa stopalima, što mi zovemo ekvinovarus ili što se u narodu zove čopava stopala i to je nešto što se treba brzo rješavat. Što je dijete manje, to je elastičnije i plastičnije, kosti su manje, većinom hrskavične i dostupne modeliranju. Isto tako stanje ekvinovarusa se liječi gipsanjem, cijelom serijom gipsanja. To se može raditi dok su djeca jako mala i ne hodaju, elastična su. Ukoliko prođe previše vremena, sve je teže“.
E sad, djeca kad malo narastu, voze bicikle i rombile, rolaju. U posljednje vrijeme upravo romobili su velik problem, ne oni obični, već električni. Na njima se može vidjeti djecu od 10-ak godina, bez kacige… Koliko god se upozoravalo da su električni romobili opasni za djecu, puno opasniji negoli bicikla, roditelji ih i dalje svojim najmlađima kupuju.
„Puno su opasnije ozljede nastale padom s romobila nego s bickle jer romobil postiže puno veće brzine. Romobil koji ide 50 km/h, to je kao da vozi skuter od 50 kubika. Puno je veća sila i to se može klasificirati kao ozljeda u prometu, ozljeda veće energije. Tada su i same ozljede veće, bilo da su prijelomi, iščašenja, puknuća tetiva, rupture tetiva… to je problem u novije vrijeme.
Kaciga uvijek pomaže jer je barijere, kakva god da je. Kod nas je sve puno betona i svaki pad može završiti jako loše, bitno je nositi kacigu. Isto tako je bitno ne dati djetetu od 10 godina električni romobil koji ide 50 km/h. Bolje je dati mu obični romobil ili nešto što ide do 20 km/h.
To je previše brzo da bi djeca koristila, a postalo je pošast i svi to kupuju. Mislim da nema razloga da netko djetetu od 10 god kupi skupi električni romobil da bi on mogao voziti 50 km/, pasti i ozlijediti se ili udariti nekoga i ozlijediti ga. Postoje obični romobili, koturaljke, bicikle…sve je bolja opcija od električnog romobila“, upozorava dr. Kirn.
Jesu li više osjetljivi mlađi ili stariji kada su u pitanju lomovi kostiju?
„Prijelomi su lakši kad se dogode kod djece, ukoliko nije nešto komplicirano. Djeca puno bolje cijele, imaju veći regenerativni potencijal. U dječjoj traumatologiji se puno toga može liječiti gipsom ili u nekom težem slučaju umetanjem titanijskih žica, da se osigura stabilnost. Što su djeca starija i kosti čvršće, onda zahtijevaju teže operacije. Sve ima dvije strane – djeca imaju problema sa zglobovima jer kosti nisu srasle, kosti rastu doslovce preko svojih krajeva, preko tzv. ploča rasta i ako djeca ozlijede ploču rasta može doći do poremećaja u rastu, do deformacija“, kaže nam dalje liječnik.
Nekada su se djeca više igrala vanka, skakala, trčala, penjala se po stablima, no danas su vezana – uz tehnologiju.
„Mi smo vrsta koja je stvorena za kretanje, kao i sva druga živa bića, i nekretanje je opasno i za kosti i za mišiće i za cjelokupni razvoj, pogotovo djeteta. Za starije ljude koji su završili sa rastom i razvojem manje je bitno, međutim djeci koja rastu, koja se razvijaju, to puno znači – uvijek je dobro da se bave nekim sportom, da su vanka u prirodi, da šetaju, trče i igraju se jer je to nešto što im omogućava zdrav razvoj“, kaže nam dr. Kirn.
Ultrazvuk, EKG, EEG
Kao što smo već rekli, dr. Kirn radi u Šibeniku gdje je dobio specijalizaciju, a živi u Splitu. Dok je u Poliklinici Doctus dostupan roditeljima s bebama, ali i svima koji posumnjaju da im je potreban ortoped, u Šibeniku se bavi jednostavnijim i složenijim operativnim zahvatima.
Poliklinika Doctus postoji gotovo cijelo desetljeće, a rasla je malo po malo. U svojim počecima nije bila poliklinika, ali s vremenom je to postala. Rastao je i broj djelatnika, ali i korisnika njihovih usluga. Danas Poliklinika Doctus nudi sve što je potrebno djeci, od logopeda, defektologa, psihologa, radnih terepeuta, do liječnika, a sve prati i potrebna tehnologija.
Poliklinika je opremljena i potrebnim uređajima - ultrazvukom, EEG-om (s kamerom za noćno snimanje) i EKG-om. Oprema je stigla zahvaljujući sredstvima Europske unije koje je vodstvo poliklinike odlučilo upotrijebiti na najbolji mogući način. Znamo svi kolike su liste čekanja u bolnici, stoga je dobro znati da se na neke pretrage može i drugdje, i to puno brže.
Inače, EEG se nalazi na istoj adresi, samo u zasebnom stanu na katu. Tako se noćno snimanje može odraditi u puno ljepšim uvjetima negoli su oni bolnički. Majka koja tu boravi s djetetom može se osjećati kao kod kuće.
I u Doctusa postoji lista čekanja, no zahvaljujući odličnom sistemu rada, puno su manje negoli na nekim drugim mjestima. Ono po čemu je još Doctus poseban je neurofeedback. Nećete ga naći baš svugdje, a zaista je od velike pomoći. Riječ je o neinvazivnoj terapiji namijenjenoj raznim oblicima disregulacije moždanih aktivnosti, a sprovodi se pomoću medicinskog uređaja (Othmer metoda) koji snima, analizira aktivnosti moždanih valova te ih korigira u optimalne povratne informacije (feedback). Redovnom terapijom mijenjaju se nepoželjni obrasci moždanih valova te se mozak uči kako svjesno postići normalizaciju moždane aktivnosti. Klinička ispitivanja pokazala su pozitivan učinak primjenom NFB terapije na područjima kognitivnih sposobnosti i emocionalne ravnoteže te se podiže ukupna kvaliteta života. Još jedna posebnost Poliklinike Doctus je i grupno psihologijsko savjetovanje za djecu koja nisu socijalizirana.
Više informacija možete pronaći na web stranici Poliklinike Doctus, ali i njihovom Facebooku i Instagramu. Za one koji ne znaju, Poliklinika Doctus nalazi se na adresi Ulica Nikole Tesle 14b.
