Splitski fotograf i pustolov Jurica Galić Juka putuje Sirijom. Danas je 14. dan njegovog putovanja, a on se javio emotivnom objavom.
Posjetio je Palmiru, gradić koji je nekada brojao 70 tisuća stanovnika, no danas ih ima svega nekoliko tisuća.
"A antička Palmira, zbog čijih ostataka sam i došao, nastanjena je od III. tisućljeća BC, da bi u rimsko doba postala važno trgovačko središte na karavanskom putu od obala Sredozemnoga mora do Eufrata. Prvi put je dijelom razrušena za rimskog cara Aurelijana 273. Zanimljivo je da ju je obnovio i poboljšao "naš" (naravno da nikada nije bio naše krvi, ali ipak ga batem mi Splićani svojatamo) car Dioklecijan.
Palmiru su razorili i Arapi 744. godine, Ali opet su preživjele sve bitne građevine koje sam danas posjetio: kompleks Agora, rimsko kazalište i Belov hram. Potonji je sagrađen 32. g. u čast mezopotamskog boga Bela. Nekadašnje vjersko središte grada i najočuvanije zdanje Palmire je jedan od najvećih razloga zbog kojeg je ovaj lokalitet od 1980. pod zaštitom UNESCO-a", kaže Juka, a zatim nastavlja.
"Onda je došlo 21. stoljeće, doba napretka, razuma i interneta, pa se 2012. g. okupilo jedno veselo društvo zvano ISIL. Netko zlonamjeran, bogat i proračunat ih je naoružao, podučio i dao im slobodne ruke da pale, ubijaju, siluju, sakate i muče ljude. Najčešće vlastite. Iako je ISIL bio (i još je) međunarodna teroristička i dobrovoljačka organizacija. Palmirom su vladali od svibnja 2015. do ožujka 2017. kada su konačno (uz presudnu pomoć ruske avijacije) dobrim dijelom pobijeni i otjerani.
ISIL je uništio sve ono što zajedno nidu uspjeli Rimljani i Arapi. Primjerice od Belovog hrama je ostao tek zapadni zid i kolonada stupova, kompleks Agora je također dignut eksplozivom u zrak, dok je rimsko kazalište najbolje prošlo. Antički kamen je bio tvrđi od par tona eksploziva ljudi koji su trebali biti pametniji, tolerantniji i obrazovaniji od ljudi koji su gradili ta zdanja. No ispalo je upravo suprotno.
Koliko smo nazadovali kao ljudi svjedoči činjenica da su teroristi ubijali ljude na mjestu gdje se 2000 godina prije u tišini uživalo u klasišnim predstavama. Da, upravo to se dogodilo na centru kazališta 15. srpnja 2015. godine. Klanje ljudi na mjestu gdje se nekada gledala Terencova drama. Ili lutkarska komedija.
No najtužnija priča iz Palmire je životna priča arheologa Khaled al-Asada koji nije želio napustiti muzej - mjesto na kojem je odrastao i radio, pa čak ni onda kada su teroristi zauzeli grad. Đavolje sluge su ovom 84-godišnjaku u kolovozu 2015. odrubili glavu i javno je izložili ispred muzeja kojem je ostao posvećen do samog kraja. Gospodinu Khaledu sam odao počast minutom šutnje na tom mjestu.
Taj isti muzej, koji je prije rata znalo posjetiti po nekoliko tisuća ljudi iz cijelog svijeta, danas je tek opljačkana i uništena građevina bez iti jednog artefakta. I to vam je priča o današnjoj Palmiri. Volio bi da je drugačija, ali takva je. Nadu mi ipak daje osmjeh Sirijaca i njihov optimizam. Da se više nikad neće dogoditi takvo zlo u njihovoj zemlji. Jer da se pitalo njih, rata ne bi ni bilo", piše dalje Juka.
Zatim piše da je "Sirija bila samo plesni podij na kojem su tango smrti igrali i Rusi i Amerikanci i Turci i Kurdi i Izraelci i Iranci..."
"I zato vam kažem. Ne postoje loše religije. Samo loši ljudi. Pogledajte za primjer samo budizam. Rijetko koja religija je u svom nauku, srži i doktrini toliko tolerantna i nenasilna vjera. A opet, pogledajte koje zločine su učinili pripadnici vojne hunte Mjanmara nad manjinama na istoku zemlje. A svi su predani budisti sa osmjehom, zvončićima i šarenim svjećicama u rukama.
I zato vam garantiram da se svaki čestiti musliman stidi ISILA, kao što se svaki čestiti kršćanin stidi npr. inkvizicije. U nama je je bog i vrag. Samo trebamo odabrati stranu.
Oprostite na tekstu koji nije putopisnog karaktera. Jednostavno sam pod težinom emocija ovo morao izbaciti iz sebe", zaključio je Juka.
