Dalmacija Danas prati još jedno izdanje manifestacije Splitski cvit. Sedmi put zaredom će biti nominirano i javnosti predstavljeno deset kandidatkinja – latica grada Splita, a finalna manifestacija proglašenja pobjednice bit će upriličena 8. ožujka 2019. godine.
Povezani sadržaj
- SPLITSKI CVIT Magda Maver: “Učenicima je dosadno samo učenje iz knjige, profesori se moraju prilagoditi vremenu u kojem živimo”
- SPLITSKI CVIT Bruna Bajić: “Ljudi često zanemaruju čaroliju misli i što sve zamisao može napraviti”
- SPLITSKI CVIT Duška Glavaš: “Ljudi zaista mogu umrijeti od slomljenog srca, ali i od pretjeranog veselja”
- SPLITSKI CVIT Deni Borozan: “Onog trenutka kad prvo dijete uđe u pravu gimnastičku dvoranu u Splitu, ja sam završila svoju misiju”
- SPLITSKI CVIT Tanja Mravak: “Naše se društvo jako loše nosi s različitostima, moramo razvijati toleranciju”
- SPLITSKI CVIT Jasmina Žiljak Ilinčić: “Oduševljava me kad čujem kako djeca kreativno razmišljaju i kakva pametna pitanja imaju”
- SPLITSKI CVIT Sanja Šolić: “Ovo je priznanje cijeloj sestrinskoj struci, svim divnim, samozatajnim ženama koje svakodnevno daju sve od sebe”
Osma kandidatkinja za Splitski cvit je splitska inovatorica Inga Kovačić Sindik koja je nedavno ponijela naslov najbolje inovatorice u Europi za svoj proizvod "iTherapy - pametni pročistač i modulator zraka".
Potomak ste jedne od rijetkih starih splitskih obitelji koje još naseljavaju Varoš. Kako je bilo odrastati podno Marjana?
- Živjela sam na vrhu Senjske ulice, cijelo to područje zove se Kovačića dvori i dan danas tamo žive neki članovi moje obitelji. Ja sam preselila jer nismo imali adekvatne uvjete za život. Djetinjstvo nam je bilo veselo, bila su to drugačija vremena, više smo vremena provodili vani i u interakciji s drugom djecom. Imali smo i takvu okolinu u kojoj smo mogli nesmetano pronalaziti i razvijati razne interese, za mene je to bilo branje i prikupljanje raznih biljaka, što mi je hobi i danas. Još kao dijete razvila sam sklonost ka prirodi i kad sam iz tih biljaka počela raditi neke preparate, kremice, shvatila sam da mogu nešto stvarati svojim rukama. U to vrijeme me zaista svašta zanimalo; od pisanja poezije do organiziranja dječjih igrokaza, ali kad sam se u školi susrela s predmetima poput matematike, tehničkog i slično, tu sam zaista našla sebe. Paralelno sam išla u muzičku školu i to volim isticati, jer sam se kroz život naučila raditi više stvari odjednom i to preporučam svakome, da imaju uvijek paralelne aktivnosti i obaveze koje moraju obavljati, jer na taj način se pripremaš za život generalno, izgrađuješ sebe na više strana, naučiš planirati svoje vrijeme, što će ti kasnije u životu itekako dobro doći. Meni je to zaista jako pomoglo da danas imam dobru organizaciju, sve stignem, a uopće se ne pretrgnem trčeći iz jedne aktivnosti u drugu.
Kad već spominjemo Marjan, kako gledate na današnji problem s potkornjakom i način na koji se sanira šuma?
- Ne pratim previše situaciju, ali upućena sam iz medija. Koliko vidim dugogodišnja nebriga je došla na naplatu i već sad je potrebno sjeći 30 posto šume, što je prestrašno. Moj dida je jedan od onih koji su se odrekli dijela svog zemljišta na Marjanu u korist ideje 'pluća grada' i pošumljavanja. Sad kad sve to gledam ponekad pomislim, pa čekaj, netko moju djedovinu danas na taj način tretira. Kad vidim ove slike iz zraka, kolika je izgrađenost po Marjanu, malo me štrecne oko srca. Danas se jako malo vodi briga o ičemu, što se manifestira u različitim oblicima, pa tako i na Marjanu. Mislim da treba okupiti tim stručnjaka koji će redovito skrbiti o Marjanu, jer uvijek kad se pojavi neki problem u početku sve interesira, ali s vremenom ljudi zaborave na to i na kraju opet ostanu oni isti koji su uvijek bili u tome, a oni nisu mogli riješiti problem ni prije, pa kako će sada? Svakako ne bi smjeli dopustiti da nam propadne cijela šuma, jako teško mi je što se uopće mora sjeći, što ćemo ako nam propadne cijela?
Split danas u odnosu na dane vaše mladosti?
- Drago mi je da se Split razvija. Radim u razvoju tehnologija i sigurno nisam za to da zaostanemo u prošlosti, ali ipak me boli kad vidim Split danas. Jest da živimo od turizma i da je financijski pomogao brojnim obiteljima, ali kad prošetam gradom, često me uhvati tuga. Ovo ljeto sam prošla svojom starom ulicom i na vratima kuće u kojoj sam živjela piše 'apartman'. Na svako drugoj kući, a nekad i na svakoj, samo table apartman, apartman, apartman... Zimi su ti prostori prazni i u gradu nema života i to je katastrofalno. Nema više onoga što je činilo taj centar Splita, to mnoštvo djece, taj stalni šušur, to su naše uspomene. Ok, neće nama nitko ukrasti uspomene koje nosimo u sebi, ali drugačije je kad ih možeš oživjeti šetajući svojom ulicom iz djetinjstva i centrom grada. Najteže mi pada to što smo sve podredili turizmu. Ni s poslovne strane ne mislim da je dobro razvijati turizam na ovaj način, da puštamo da to bude jedina grana o kojoj ovisimo i da je sve njoj podređeno, jer sve se više gubi prostor za bilo kakav drugi razvoj.
Evo, vi ste u Splitu razvili posao koji nema toliko veze s turizmom. S kakvim problemima se sve susrećete?
- Nevjerojatno je s koliko se problema susrećemo. Bili smo u situaciji da ne možemo završiti jedan segment jer nema proizvođača, ne u Splitu, nego u državi, koji ga može izraditi. To je malo obeshrabrujuće. Umjesto da neki problem riješimo u nekom razumnom roku, maksimalno se razvuče taj proizvodni proces, jer moramo proizvođače tražiti van Hrvatske.
Jeste li razmišljali da prenesete proizvodnju van Splita i Hrvatske?
- Nisam, bar ne još, pokušat ću na sve načine da nas zadržim ovdje i da ovo bude pravi splitski proizvod. I jest pravi splitski proizvod, pa čak su i svi zaposlenici s našeg područja i drago mi je da je tako. Nismo zatvoreni za druge, stalno se širimo i kako koja faza napreduje tako imamo potrebu za novim ljudima koje primamo na temelju znanja i sposobnosti, ali tako se potrefilo da imamo sve domaće ljude. Volim što smo prava splitska firma jer iz Splita je sve izvučeno, isisano, ostao nam je samo turizam i svega par proizvodnih djelatnosti kojih je malo i smatram da bi bilo dobro da se to počne mijenjati.
Što nam možete reći o svom proizvodu "iTherapy - pametni pročistač i modulator zraka"?
- iTherapy je tehnologija koja u sebi objedinjava 11 parcijalnih multidisciplinarnih tehnologija i ima u sebi tri patenta i jedno autorsko pravo. Nedavno smo za pametni pročistač dobili zlatnu medalju na sajmu na međunarodnoj izložbi inovacija IENA 2018 u Nurnbergu, a ja titulu najbolje inovatorice u Europi. iTherapy pročišćava i modelira zrak, a istovremeno je upravljan pametnom tehnologijom, to jest ima u sebi elemente umjetne inteligencije. Prepoznaje onečišćivače u prostoru, bilježi, memorira, možete pristupiti bazi podataka na našem serveru i pratiti korištenje. U sebi ima univerzalni filter koji omogućava pročišćavanje zraka u svim vrstama zatvorenih prostora, poput ureda, kuća, industrijskih pogona, ambulanta i slično.
Ljudi jako puno vremena provode u zatvorenom prostoru. Koliko su prema vašim saznanjima osviješteni o tome što sve udišu?
- Ljudi apsolutno nisu svjesni. Na primjer, ideš u neki trgovački centar i svi uživaju u shoppingu, ima svita, osjećaš da je zrak nekako zagušen, ali to je sve, to je plafon našeg razmišljanja o tome. Međutim, što se sve nalazi u tom zraku? Centri nemaju toliko dobre ventilacije da bi u njima udisali čisti zrak, pa tu imate ugljični dioksid, monokside, prašinu i druge čestice koje ulaze direktno u respiratorne pore. U kućanstvu imate ostatke isparavanja od kuhanja, pa svi moderni materijali koje koristimo sadrže gomilu nečistih tvari koje se još dodatno po zraku vrte raznim klimatizacijskim uređajima, što ih dodatno umanjuje i omogućava da ih što bolje udahnemo u svoj organizam. Ljudi koji su posebno osjetljivi ili slabijeg zdravlja će posljedice osjetiti odmah, ali i oni zdraviji s vremenom, jer naš organizam to ne može trpjeti dovijeka. Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije, dva milijuna ljudi godišnje umre od posljedica bolesti koje se povezuju s unutarnjim zagađenjem zraka. Unutarnji zrak je tri do četiri puta zagađeniji od vanjskog, a mi oko trećinu života provodimo u zatvorenom prostoru i jako smo slabo svjesni što sve tom prilikom unosimo u svoj organizam.
Prije iTherapy osmislili ste proizvod koji bilo kome u svijetu omogućuje uživanje u našoj, mediteranskoj klimi?
- Da, evo to je pokazatelj koliko volim Split i Dalmaciju. Smatram da su dalmatinski uvjeti najbolji, ali ne oni sparni dani, niti ovi zimski, već oni naši rijetki proljetni dani. Uzela sam podatke za 20. svibnja u 17 sati nekoliko godina unatrag na lokaciji Firule. Radi se o jako dobrim i povoljnim uvjetima koje sam prenijela u takozvanu Dalma kabinu koja ima uređaj za proizvodnju mikroklimatskih uvjeta. Ona proizvodi razinu sunčeva sjetla, temperature, vlage, morskog aerosola, mirisa... svega onoga što nalazimo šetajući Firulama 20. svibnja u 17 sati. Iz tog proizvoda se zapravo razvio i Therapy, jer nisam htjela ove uvjete mediteranske klime primijeniti na one već postojeće u kabini, već mi je trebao način da prvo pročistimo zrak od svih nečistoća, a kasnije smo nastavili razvijati i taj proizvod.
Imate li već planova za neku novu inovaciju?
- Radimo na uređaju poput iTherapy koji će se moći koristiti i za vanjske prostore, ali prerano je za otkrivati detalje. Cilj nam je ovom tehnologijom u konačnici 'zavladati' unutarnjim i vanjskim onečišćivačima.
Kako ste se uopće 'zakačili' na razvoj moderne tehnologije?
- Nekako mi je životna motivacija da se bavim stvarima za dobrobit čovječanstva. Nije mi najbitnije da napravim proizvod koji će se prodavati, jer to sam mogla i s puno manje muke (smijeh). Mi smo u nekom dobu kad jednostavno nikog nije briga. U doba moga djetinjstva ljude je zaista bilo briga jedne za druge, a danas to nije slučaj, i to se prožima kroz sve sfere života i sve djelatnosti, ne samo kod nas, nego globalno. Možda je to malo utopistički od mene, ali nalazim se u najboljim godinama da si mogu dozvoliti da tako razmišljam i da radim ono za što mislim da će pridonijeti boljitku čovječanstva.
U meni su se uvijek kuhale te neke ideje, a nakon što sam završila Kemijsko-tehnološki fakultet, krenula sam na brojne edukacije u svrhu specijalizacije vode i zraka. Osim toga sam završavala ono što mi je pomagalo da bolje projektiram, poput konceptualnog dizajna, odnosno sve što mi treba za razvoj tehnologija u službi čovjeka. Kroz to cjeloživotno obrazovanje sam radila na tome da samu sebe oblikujem u jednog politehnologa kako bih bila u mogućnosti razraditi i ostvariti ideje koje sam zamislila.
Stignete li se uz sve to posvetiti i nekakvim hobijima?
- Uz dobru organizaciju, uvijek nađem vremena za sve što me zanima. Iz djetinjstva mi je ostala ljubav za skupljanjem ljekovitih biljaka, a dobro mi dođu i šetnje, pa redovito idem po našim okolnim brdima gdje ih berem. Od njih radim zimske čajeve, kozmetičke preparate i slično. Druga velika ljubav mi je badminton koji zaigram kad god stignem.
Za kraj ono neizbježno pitanje, kako je to biti žena u svijetu visoke tehnologije?
- To je pravo pitanje. Ja se osjećam super, ali ono što primjećujem je da se žene rijetko upuštaju u ovakvo nešto. Ja već godinama imam studentice Kemijsko - tehnološkog fakulteta na praksi ili kasnije kao pripravnice i primjećujem da sebe prvenstveno vide u bijelom mantilu. U razgovoru s njima prisjetim se da sam ja razmišljala kako je rad u bijelom mantilu u nekom laboratoriju kao rad na traci, jer većina njih se neće baviti istraživanjem, već raditi kao inženjer za jedan ograničen obim ispitivanja. Pokušavala sam im reći da trebaju težiti široj slici. Završavaju jedan fantastičan fakultet koji daje neslućene mogućnosti, ali samo pod uvjetom da ti sam ili sama nastaviš raditi i razvijati svoje vještine. Često im znam reći da se ne ograničavaju, da ne kažu ja ću raditi samo ovo ili ono, već da dozvole sebi da se otvore. Ne znam koji je tome razlog, ali žene se stvarno znaju zavući same u sebe i same sebe ograničiti. Ono što bih im svima savjetovala je da to ne rade, nego neka otvore um i srce i kažu sve je za mene, jer ja sve mogu.
Kako ste se osjećali kad ste saznali da ste odabrani za priznanje Splitski cvit? Jeste li već od ranije upoznati s ovom manifestacijom?
- Odavno znam za manifestaciju jer su brojne drage žene koje poznajem sudjelovale, ali stvarno sam se iznenadila da sam se našla među njima. Taman mi se nekako sve posložilo. 2018. godina mi je zaista bila prekrasna, puna priznanja i nagrada koje ti kažu bravo, to što radiš, radiš dobro, na dobrom si putu. Kad se puno trudiš i puno radiš nekad imaš te momente kad se umoriš ili ti nešto ne ide od ruke, pa se misliš što ti to treba u životu, ali onda dođu ta priznanja i zahvale klijenata kojima je tvoj proizvod pomogao i na krilima tog osjećaja ideš dalje.
I nakon svega toga, na moj rođendan, stiže mi poruka da sam nominirana za Splitski cvit i to mi je zaista bio savršen poklon. To je jedna prekrasna inicijativa i mislim da je stvarno potrebna, upravo iz razloga koji sam spomenula, da žene shvate da postoje s razlogom i to je po meni prava ravnopravnost - biti žena u svoj svojoj ljepoti i u svemu onom što ženu čini ženom, a to su i naši hormoni, naši problemi, naša brbljavost, naša pamet i funkcionalnost i trebamo uživati u svemu tome, ponositi se i ne bježati od toga, jer s razlogom postojimo takve kakve jesmo.