Nakon što je tri godine studirao Fiziku i dvije godine Astrofiziku i Fiziku elementarnih čestica na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF) u Splitu Marko Mihovilović je odselio u Pariz gdje radi na Sveučilištu Paris-Saclay.
Taj mladi splitski astrofizičar se bavi istraživačkom fizikom, točnije fizikom elementarnih čestica. Uz to trenutno radi i na svom doktoratu u sklopu kojega je član Kolaboracije ATLAS koja okuplja nekoliko tisuća znanstvenika. Svi oni rade u CERN- u Europskom centru za nuklearna istraživanja, a Marko se tamo bavi fizikom čestica.
"Ovo stanje kod nas je demotivirajuće za mlade ljude"
Do Francuske je stigao nakon što u Splitu nije mogao pronaći nešto što bi zadovoljilo njegove istraživačke želje, pa je na zadnjoj godini studija u Parizu našao mentora i zahvaljujući Erasmusu otputovao u glavni grad. Trebao je u Parizu ostati tek tri mjeseca, ali tamo je već dvije godine. Tamo su ga željeli zadržati, pa su mu ponudili posao i doktorat na Sveučilištu Paris-Saclay. Nije uopće ni trenutka razmišljao hoće li prihvatiti tako primamljivu ponudu.
- Trenutno kao mladoj i perspektivnoj osobi, pogotovo u znanosti, u Hrvatskoj je jako teško jer naša zemlja, nažalost ne stavlja veliki fokus na znanost već na druga područja života, dok sve velike države u Europi koje su naprednije od nas puno više ulažu u znanost i samim time pridobivaju mlade ljude. Ovo stanje kod nas je demotivirajuće za mlade ljude. Za moju je perspektivu trenutno bolje raditi i živjeti negdje vanka, no nikad ne treba reći nikad. Možda nekad dođe vrijeme da se vratim u Hrvatsku.
Nemojte niti pomisliti da mu ne nedostaje Split u kojem mu je obitelj i prijatelji, nedostaje mu i splitski mentalitet jer je život u Parizu znatno drugačiji nego u gradu podno Marjana. U tom gradu se ljudi puno više fokusiraju na posao i karijeru, dok mu iz Splita nedostaje opuštenost.
Splitski gimnazijalac
Konstanta njegovog prosjeka tijekom studiranja iznosila je 4,5. Jedan je od rijetkih studenata koji je osvojio Dekanovu i čak dvije Rektorove nagrade, jednu za izvrsnost, a drugu za posebna postignuća jer je sa studentima sa Fizike počeo projekt besplatnih priprema za maturu za učenike srednjih škola.
U to vrijeme su bili prvi koji su tako nešto pokrenuli, dok se s vremenom ta ideja proširila i na druge smjerove PMF- a. Njegovim nagradama tu nije kraj jer se može pohvaliti i onom za poseban uspjeh u nastavnim i izvannastavnim aktivnostima koju studentima dodjeljuju profesori PMF- a. Na fakultetu je bio aktivan u studentskim zborovima gdje se trudio poboljšati studentski život.
- Oduvijek sam znao da želim raditi u znanosti. Kroz srednju školu, a pohađao sam gimnaziju Marko Marulić, bio sam dobar učenik. To mi nije puno pomoglo da odlučim što želim studirati. Kako sam uvijek naginjao matematičkim predmetima dvoumio sam se između matematike i fizike. Na kraju sam se nekako odlučio za fiziku jer mi je predstavljala skroz neki novi svijet pun određenih stvari o kojima puno toga nisam znao. Nisam pogriješio jer me to odvelo tu gdje danas jesam.
Na istraživačku ga je fiziku "navukao" profesor Toni Šćulac i njegova katedra Specijalna teorija relativnosti koji mu je puno pomogao na putu do Francuske. Kaže da mu je promijenio način gledanja i svijest da je to ono čime se želi baviti.
Svi na doktoratu izvan Hrvatske
Pitate li ga čime se bavi, uz osmijeh će vam odgovoriti da pokušava pronaći smisao i odgovore na sve što se događa u svijetu – jer kad razumijemo dijelove najmanjih čestica, iz njih proizlazi sve. Upravo kroz njih pokušavamo shvatiti kako svijet i zakoni prirode zaista funkcioniraju. Ako mislite da se Marko u bijelom svijetu, okupiran znanošću i teorijom relativnosti, ne zabavlja, varate se. U Parizu ima dosta veliki krug prijatelja, tamo je puno naših ljudi koji mu, kao i djevojka koja je s njim, daju veliku potporu.
I zanimljivost za sami kraj s njegove generacije studenata, a upisalo ih se osam na Fiziku, je da su svi danas na doktoratima izvan Hrvatske. Uglavnom su na vrhunskim sveučilištima Europe od Njemačke, Italije, Švedske, Belgije i Austrije.
