Nažalost, i u 2021. godini postoji mnogo djece koja odrastaju bez svog doma, bez roditelja i odgovarajuće skrbi.
Tužno je čitati priče o parovima koji žele udomiti ili posvojiti dijete, a to im nikako ne uspijeva. Oni sami kažu da ne znaju zašto toliko moraju čekati jer jednostavno - imaju sve uvjete za isto. Sve što im preostaje jest dati priču u medije, ali teško je očekivati da će njihov istup išta promijeniti.
Naravno, postoje i oni parovi koji imaju želju biti udomitelji ili posvojitelji, ali zbog svih već navedenih razloga se i ne usude započeti postupak. Ova toliko važna tema je ponovno došla u fokus javnosti, kada smo svjedočili bolnoj sudbini jedne malene djevojčice, koja je zaslužila živjeti i biti tu među nama. Nje više nema, ali na nama je da svoj djeci koja su "na čekanju" damo priliku za normalan život.
Prilika je svima nadohvat ruke
U Splitu postoji i vrijedno radi Udruga Tobolac, koja se bavi problemom udomiteljskih i posvojiteljskih obitelji s područja Splita i okolice. Nastali su prije četiri godine, a mi smo porazgovarali s Margaritom Vržinom, predsjednicom udruge. I njezina obitelj pripada skupini udomiteljskih i posvojiteljskih pa nas je zanimalo kako je krenula cijela priča s pokretanjem udruge.
- Naš osnivački tim se prethodno poznavao s redovnih grupa podrške i supervizije koju udomitelji imaju jednom mjesečno sa stručnim timom za udomiteljstvo iz splitskog Centra za socijalnu skrb, a koji nas je na jedan način i potaknuo na osnivanje udruge, jer smo svi zajedno uviđali da potrebe za informiranjem, razumijevanjem, empatijom, savjetovanjem (međusobnim i stručnim) i općenito podrškom nadilaze predviđeno vrijeme tih sastanaka u Centru. Redovnih članova imamo 15 obitelji, a to je skoro 50 članova s djecom. Znači, članovi su uz nas osobno naši supružnici, biološka, udomljena ili posvojena djeca, dok smo nositeljice dozvole za udomiteljstvo većinom mi žene-supruge, jer formalni zakon traži da dozvola glasi na jednu osobu, a stvarnost je da udomiteljstvo naravno živi cijela obitelj.
Uz redovne članove, imamo i veći broj naših potencijalnih koji dolaze povremeno kod nas na podršku. Mnogi među nama su i posvojitelji, to znači da smo se kao takvi deklarirali pri centru, obavili ili su još u procesu zakonskih postupaka za posvojenje, posvojili ili su još u postupku posvajanja djece koju su prethodno udomili. Imamo i obitelji koje su samo udomiteljske, zatim obitelji koje uz udomljenu ili posvojenu djecu imaju i svoju biološku djecu, tročlane i višečlane obitelji. Znate, raznoliki smo kao i sve druge obitelji - kazala nam je Margarita na početku razgovora.
Velik broj djece danas u Dalmaciji čeka udomljavanje ili posvojenje.
- Prvo treba znati da su za spomenute postupke vezane za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi nadležni stručni timovi Centara za socijalnu skrb prema mjestu prebivališta djeteta pa bi prave brojke trebalo uzeti od svih centara iz Dalmacije pojedinačno pa zbrojiti. Jedan dio djece je smješten u domovima za djecu, jedan dio djece je pod nadzorom centara još uvijek u biološkim obiteljima u riziku, a postoje i ona djeca o kojima centar ne zna još ništa, jer građani i drugi elementi sustava (liječnici, vrtići, škole) ne prijavljuju sumnje na zlostavljanje ili zanemarivanje djece pa o njima doznamo nažalost tek kada se dogodi teški incident. Također, treba znati da djeca koja se izdvajaju iz bioloških obitelji mogu se smjestiti direktno u udomiteljsku, bez da se ide u dom za djecu, što je i poželjno, a što kvalitetni stručni timovi za udomiteljstvo i rade, kao što je splitski stručni tim.
U Dječjem domu Maestral boravi trenutno 137 korisnika, od toga 78 djece na smještaju, 59 na poludnevnom boravku. Od 78 djece na smještaju, ima nažalost 12 beba i 25 djece do 7 godina života, za koje, zamislite, cijela struka, znanstvena istraživanja, smjernice UNICEF-a, Konvencija o pravima djeteta, Europska komisija pa čak i zakoni nalažu da uopće ne bi smjela biti smještena u ustanovu, osim iznimno kratkog privremenog boravka dok se ne nađe udomiteljska ili posvojiteljska obitelj. U civiliziranim zemljama to tako funkcionira. Kod nas mnoga djeca nažalost u domu provedu i cijelo djetinjstvo…. Zašto? Kažu, nema udomitelja - opisala nam je.
"Posvojili smo našu curicu, održavamo kvalitetne kontakte i s biološkim roditeljem i drugom djecom i sretna sam zbog toga"
Njihov aktivizam je izrazito stresan. Pogotovo jer imaju iskustva s posvajanjem i udomiteljstvom.
- Osim što smo osobno prošli sve ove postupke (i udomiteljstva i posvajanja), posredno preko naše djece proživjeli i još uvijek obrađujemo prethodne traume iz njihovih malih života, oporavljamo se zajedno i kontinuirano, mi stalno svjedočimo raznim ne samo teškoćama na koje drugi naši članovi nailaze, nego apsurdima i paradoksima sustava i (ne)primjene zakona koji su u načelu dobri, ali se slabo provode u zaštitu ove ranjive djece - govori nam.
Kao udomitelji, u kontaktu su s biološkim obiteljima djece.
- Osim što smo mi educirani i osviješteni o načelnoj dobrobiti održavanja tih kontakata za pravilan psiho-fizički razvoj djece, mi smo i obvezni po sudskim odlukama održavati te kontakte, za koje smo uspjeli unaprijediti praksu da se na području naše županije ne odvijaju u našim domovima, nego na javnom i neutralnom prostoru. Uz vanjski nadzor ili bez, ovisno o individualnim slučajevima. Budući da ne možemo generalizirati, možemo samo navesti da imamo izvanredne primjere dobre komunikacije s biološkim obiteljima, kontakte koji se dobrovoljno kontinuirano nastavljaju čak i nakon posvojenja djeteta, ali imamo i teške slučajeve u kojima ti kontakti negativno utječu na razvoj djeteta i tada udomiteljska obitelj uz pomoć stručnog tima za udomiteljstvo ulaže dodatne napore kako bi se ti kontakti barem reducirali i šteta za dijete svela na minimum-budući da se radi o obvezi poštivanja sudske odluke koja se u načelu može revidirati, ali to obično traje predugo pa u tom procesu je bitno svesti negativan utjecaj na minimum.
Biološki roditelji koji su koliko-toliko razumni i svjesni svojih ograničenih kapaciteta, uviđaju dobrobiti smještaja djeteta u udomiteljsku obitelj ili trajnog života u posvojiteljskoj obitelji i s takvim roditeljima se može graditi jedan pozitivan, konstruktivan odnos koji uistinu može imati dobre učinke na djetetov razvoj i sazrijevanje. Osobno imam takvu situaciju, posvojili smo našu curicu, održavamo kvalitetne kontakte i s biološkim roditeljem i drugom djecom i sretna sam zbog toga, jer je to važno za zdravo sazrijevanje i identitet naše curice - priča nam Margarita.
Upitali smo je koliko je danas uistinu teško posvojiti ili udomiti dijete.
- Formalni postupak za udomiti dijete je zaista relativno brz. U prosječnoj, ali bolje organiziranoj i kvalitetnoj verziji kakva je kod nas u Splitu, u suradnji sa splitskim stručnim timom za udomiteljstvo, u roku par mjeseci se može dobiti dozvola i od trenutka dozvole doslovno u dva dana se može udomiti dijete. Posvojiti dijete? Veoma individualno, ovisno od slučaja do slučaja. Posvojitelji koji su osviješteni činjenicom da se kod posvojenja traži odgovarajuća obitelj za dijete, a ne dijete za posvojitelje, tj. da se gleda najbolji interes djeteta koje je u fokusu, mogu brzo shvatiti da, ako uistinu žele pružiti djetetu ono što mu treba za opravak te zdrav i sretan život, onda se trebaju malo prilagoditi situaciji u kojoj treba djetetu po izdvajanju iz biološke obitelji što prije pružiti toplu, brižnu i posvećenu obitelj u kojoj će se dijete oporaviti i procvjetati. To znači da i u najboljim i najnaprednijim sustavima su iznimno rijetki slučajevi kada se biološki roditelj dobrovoljno odriče svog djeteta ili dijete naglo ostaje siroče bez roditelja pa da se za to dijete odmah stvaraju formalno-pravni uvjeti za posvojenje.
Rasprave oko prava bioloških roditelja su žestoke u većini zemalja i nigdje ova problematika nije jednostavna ni lagana. U svemu tome, vrijeme je ključni faktor za razvoj djeteta. Nažalost vrijeme nije saveznik djeteta i dijete sigurno gubi sa svakim dodatnim danom provedenim u ustanovi, a posebno dramatičan i ozbiljan gubitak se odnosi na djecu od 0 do 3 godine i dalje do 7. godine života. Dok se stvari ne ubrzaju u sustavu, a o tome se priča ne godinama, nego desetljećima, djeca rastu. Fizički, ali nažalost jako sporo emocionalno i psihološki. Ljepota roditeljskog života se može ostvariti i udomiteljstvom. Dapače, posebna je veza koja se stvara između udomitelja kao novog roditelja i djeteta koje je nerijetko prethodno iznevjerio odrasli svijet. Usudila bih se reći da je ta veza vođena nečim višim od puke birokratske definicije udomiteljstva. U toj vezi vi spašavate dijete na vrijeme. Vi spašavate djetetovo djetinjstvo. S čime u životu to uopće možete usporediti? Za takav poziv, svemir će vam se sigurno odužiti i stvari će se postepeno posložiti i formalno, ako vam je srce na mjestu. Vjerujte nama, mi smo to prošli. A imate i podršku odličnog splitskog stručnog tima. I naravno nas - kazuje nam.
Problem nije u zakonima, već u onima koji ih ne provode
Procedura za posvojiti dijete je sljedeća.
- Prvo se treba uputiti u potrebnu dokumentaciju koju treba pripremiti za obavezni postupak pri Centru za socijalnu skrb. Napisati pismo namjere sa svojim osobnim podacima, predati na protokol u Centar koji će prema vašoj adresi prebivališta vam dodijeliti nadležnog djelatnika koji će voditi obradu vašeg postupka koji podrazumijeva: psihološko testiranje, psiho-socijalnu obradu, stambeni i materijalni uvjeti, uvid u osobne podatke i povijest nekažnjavanja po pitanju obiteljskog nasilja, obavezna škola za posvojitelje u trajanju od minimalno 20 sati raspoređenih na razdoblje od oko 2 mjeseca i na osnovu svega toga donosi se tzv. Mišljenje o podobnosti i prikladnosti za posvojenje djeteta (ili djece). U cijelom postupku obavezno sudjeluju oba partnera ili supružnika, a kandidat može biti i samac. Tek nakon izdanog pozitivnog Mišljenja, upisuje se u registar posvojitelja, a na posvojitelju je da bude proaktivan u traženju, odnosno da se obraća samostalno centrima na razini Hrvatske s upitima i interesom za posvojenje. Djece s ispunjenim pravnim preduvjetima za posvojenje je oko 200 na razini države, a posvojitelja oko 1500 - opisala nam je.
Margarita kaže da nije problem u zakonima.
- Oni su dapače uglavnom kvalitetni, pritom misleći na Obiteljski zakon, ali je problem u njegovoj primjeni, tj. njega se u praksi ne provodi kako treba, a za neprovođenje se ne provode sankcije predviđene tim istim zakonom. Počevši od neprijavljivanja zanemarivanja i zlostavljanja djece od strane zdravstvenih, odgojiteljskih i prosvjetnih djelatnika i samih građana, šire obitelji, susjeda do izostanka zaštite dobrobiti i interesa djece prema Konvenciji o pravima djeteta, a koja nalaže smjernice o smještaju djeteta po izdvajanju iz biološke obitelji, a to se posebno odnosi na djecu do 7. godine života, koja uopće ne bi smjela boraviti u ustanovi.
Novi zakon o udomiteljstvu se pokazao kao pravi fijasko, na što su svi upućeni u ovu problematiku na vrijeme upozoravali, tako i mi, ali su tada kao i svih ovih godina pa i desetljeća prioriteti bile svjetonazorske teme i smjernice u provedbi odluka. Nadamo se da će se to promijeniti sada. Mi smo naše prijedloge aktivno slali na nadležne adrese ove 4 godine, a isto tako intenzivno zagovarali usmenim i pismenim putevima putem raznih kanala i medija tijekom prošlog tjedna - jasno će.
Jednostavan je način kako popularizirati udomiteljstvo.
- Udomiteljstvo se može popularizirati pozitivnim primjerima dobrobiti takvog života na ukupni psiho-fizički razvoj djeteta, takvih primjera imamo mnogo, posebno ovdje u Splitu. Mi to činimo i aktivnostima naše udruge, volonterski i kroz projekte: radionicama druženja s udomiteljskim i posvojiteljskim obiteljima, odraslima i djecom, javnim tribinama, promocijama putem medija, edukacijama, radionicama grupne i individualne podrške, savjetovalištima itd. Evo, naši članovi su sudjelovali i u izradi jednog divnog dokumentarnog filma o udomiteljstvu, koji bi se trebao prikazivati na HRT-u početkom jeseni ove godine i to je sve što zasada smijem o tome reći - kaže Margarita.
Na kraju je uputila poruku.
- Razumijemo da ste u velikim dilemama, da imate mnogo pitanja na koja tražite odgovore. Poručujemo svima koji su u tom procesu promišljanja da nam se mogu uvijek obratiti za informacije, savjete, smjernice, druženje, međusobnu i stručnu podršku prije, tijekom i nakon ulaska djeteta u vašu obitelj. Naši kontakti su dostupni telefonski, on line i uživo prema dogovoru i javnim najavama aktivnosti - zaključila je.
Po čemu su posebni?
Većinom su relativno mlađe osobe, obrazovane i zaposlene osobe u svojim profesijama po čemu predstavljaju potrebni i traženi profil udomitelja djece, a eto izgleda da onda kada ga sustav dobije, tada ga zanemaruje pa čak i diskriminira kao npr. po pitanju rodiljnog dopusta, a to je jedna prevelika tema kojom se oni bave kao udruga.
Njihovi ciljevi su:
- promicanje udomiteljstva djece kao najpoželjnijeg oblika zaštite djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi
- poboljšanje statusa te pružanje podrške postojećim i potencijalnim udomiteljskim i posvojiteljskim obiteljima koji skrbe o udomljenoj i posvojenoj djeci
- unapređenje pravnog okvira i prakse vezane uz postupak udomiteljstva i posvajanja i procesa nakon udomljavanja i posvajanja
- zauzimanje za prava potencijalnih udomitelja i posvojitelja
- zalaganje za prava udomljene i posvojene djece i općenito djece u ranjivim situacijama
- edukacija članova i javnosti iz svih područja vezanih uz udomiteljstvo, posvojenje i roditeljstvo
- povezivanje i suradnja s ostalim sličnim udrugama u zemlji i inozemstvu.
