Za Dalmaciju Danas piše mr. spec. Žana Pavlović, prof. psihologije
[dropcap]V[/dropcap]jerojatno niste čuli ni pogledali ni jednu epizodu G. Savršenog? Nisam ni ja, ali bolji mi je onaj iz prijašnje sezone. Nakon učestalih objava i komentara na portalima i društvenim mrežama, nemoguće je ne znati o kojoj emisiji je riječ: „U srijedu navečer, G. Savršeni proveo je cjelodnevni spoj sa svojom odabranicom, a iskrice su frcale na sve strane“. Svaki reality show je osmišljen tako da bude uzbudljiv. Upravo zato i nosi naziv „show“ tj. predstava, performans. U ovim emisijama puno je iznenadnih, pa čak i neugodnih situacija, konflikata i emocija. Nema ništa loše u gledanju ovih emisija iako mi ne pada na pamet smisao i poruka ovakve produkcije. Osim zabave i profita. Ni to me osobito ne smeta. Ono što me iznimno smeta je ismijavanje psihički nestabilnih kandidata koji se upravo odabiru u cilju veće gledanosti. Intelektualna nesposobnost, psihičko stanje, izgled, antitalent nikako ne smiju biti predmet nečijeg ismijavanja i ruganja. O poštivanju i prihvaćanju različitosti naučili smo još u vrtiću i školi. Jesmo li te dane izostali kad iznova padamo na lekciji iz osnovnih životnih vrijednosti?
Jedna moja kaže da, svaka odrasla osoba ima slobodnu volju kojom može odlučiti o tome što će raditi i u čemu će sudjelovati. Tako i kandidati/kandidatkinje u „Životu na vagi“, „Ljubav je na selu“, „Mijenjam ženu“, „G. Savršenom“. Biranje ili još gore zamjena partnera i skidanje viška kila kao društveni eksperiment i egzibicionizam, vidi kao zabavu. Osjeća se pozvanom da odlučuje, sudjeluje, komentira, glasa i utječe na njihov ostanak ili izbacivanje iz reality showa. Slabosti i mane kandidata u ovakvim eksperimentima, koriste se u svrhu zabave. Tanka je granica između zabave i iskorištavanja ljudi i narušavanja njihova dostojanstva.
Koji su motivi sudjelovanja u reality showu?
Ako se radi o anonimnim kandidatima, ne biraju se oni prosječni, već neobični, upadni, najglasniji, koji će osigurati bolju gledanost s puno emocija i dobre „zabave“, oni kod kojih je veća šansa za konfliktom i slobodnijeg svjetonazora. Novac, radoznalost, omogućiti sebi neki angažman na tv i postati voditeljicom drugog reality showa? Potreba za egzibicionizmom, avanturistički duh, potreba za pažnjom, želja za popularnošću? U nemilosrdnom, natjecateljskom i moralno posrnulom svijetu mnogi su spremni učiniti sve kako bi bili poznati, pa čak ogoliti se do kraja i javno govoriti o intimnim i bolnim iskustvima. Natjecatelji, kao gladijatori nekad, bore se za pobjedu, pokazujući sebičnost, požudu, zavist, ljubomoru kao uobičajene ljudske osobine.
Zašto ovakve emisije imaju veliku gledanost?
Reality show potiče voajersku stranu naše ličnosti. Da, svi smo voajeri. Neki više, neki manje. Svi volimo malo pogledati što onaj drugi radi. A i lakše se baviti tuđim životima i problemima nego svojim. Lako se identificirati s nekim od sudionika. Jedan moj gleda G. Savršenog jer se tako opušta nakon napornog radnog dana jer „ionako nema ništa drugo“. Kaže da je G. Savršeni isti on iz mladih dana, visok, zgodan, crn, zabavan, obrazovan, mišićav a žene lude za njim. Taj trenutak prepoznavanja, predstavlja pravi magnet za gledanje cijele sezone i svih epizoda. Osim toga, emisije koje se prikazuju svaki dan, razvijaju naviku gledanja i neku vrstu bliskosti prema gledateljima. I tako, nakon 2 mjeseca ispred ekrana, od ponedjeljka do četvrtka, skoro da ste rod s G. Savršenim ili kandidatkinjom.
Kad se reflektori ugase…
Tijekom i nakon reality showa promoviraju se samo oni natjecatelji kojima je sudjelovanje donijelo uspjeh i popularnost. Takvih je malo. Što je s drugima koji nisu bili te sreće? Nakon što se reflektori ugase oni prestaju biti zanimljivi medijima i gledateljima. Mnogi od njih, još dugo nakon toga, plaćaju visoku cijenu narušenog psihičkog zdravlja.
Živimo u svijetu pomaknutih vrijednosti gdje se postaje slavan ne radeći ništa. Poruke koje različiti influenceri, youtuberi, sudionici reality showa nude gledateljima, djeci i mladima su lagodan život bez puno truda, rada i znanja. Ovakve emisije često sadrže konfliktne situacije, seksualne scene, često se podržavaju rodni stereotipi i daje prevelik značaj fizičkom izgledu. Djeca nisu dovoljno sposobna shvatiti da ono što oni gledaju na televiziji nije nužno poželjno, a ni istinito, mogu dobiti poruku da je sasvim normalno u svakodnevnom životu ponašati se kao i sudionici u nekom reality showu. Djeca koja često gledaju ove programe u većoj mjeri smatraju da je za sretan život potreban novac, ljepota, popularnost i moć. I tako, kad narastu bit će G. Savršeni.
Možda nam je lakše podnijeti životne probleme, ovo podneblje i njegove (ne)prilike pa se okrećemo humoru, ruganju, ironiji i sarkazmu. Ja bih i to uzela u obzir, kad se ne bi rugali svemu i svačemu i kad komentari ne bi prelazili mjeru dobrog odgoja i ukusa. Izgubili smo osjećaj za lijepo i dobro, a uzbuđuju nas primitivni nagoni kao ljubomora, potreba za iščuđavanjem drugačijima i dosada. Emitiranjem i gledanjem ovakvih programa stavlja se fokus na potpuno pogrešne stvari a empatija i osnovne ljudske vrijednosti se nepovratno gube. Iako je riječ je o odraslim ljudima i o njihovoj dobrovoljnoj prijavi, to nas ne lišava odgovornosti da od vrlo ozbiljnih, osobnih i intimnih stvari pravimo zabavu.
U čijim rukama je upravljač?
Čitamo se.
