SPLITSKA PSIHOLOGINJA Često podcjenjujemo utjecaj stresa, dok nam se ne dogodi nešto traumatično u životu

Razgovarali smo sa splitskom psihologinjom Žanom Pavlović

Svake godine dogodi se barem jedan slučaj djeteta koje je po velikoj vrućini ostalo u automobilu, koliko god se upozoravalo na to. Nedavno smo svjedočili tragediji u Kninu u kojoj je život izgubilo dijete, a jučer se dogodio još jedan slučaj djeteta zaključanog u vozilu. Srećom, vatrogasci su na vrijeme reagirali.


Kao što smo već rekli, takvi se slučajevi događaju iz godine u godinu. I mogu se dogoditi svakome, ma što netko od nas mislio.  Temeperatura u automobilu za čas “skoči”, a to može biti kobno za mali organizam.

Razgovarali smo sa splitskom psihologinjom Žanom Pavlović o načinu života i prevelikom stresu kojem su danas manje više svi izloženi.

“Tragedija koja se dogodila u Kninu je ogromna, velika, nema veće tragedije u čovjekovom životu. Najveća tragedija je gubitak djeteta, zatim gubitak supruga, razvod, pa onda idu neki drugi traumatični događaji.

Smrt djeteta je negativan događaj s najvećim intenzitetom, koji ne utječe samo na roditelje već na cijelu obitelj. Postoji tim za krizne intervencije koji može pomoći obitelji, koji ih može saslušati i pomoći da im prvi dani prođu što lakše”, kazala nam je Žana Pavlović.

Živimo drugačije negoli su naši roditelji živjeli

Kako nam je kazala, stres ne doživljavamo svi jednako. Netko je više osjetlljiv na stres, netko manje, no činjenica je da danas živimo drugačije negoli su naši roditelji živjeli.


“Živimo užurbanije, puno drugačije u odnosu na prije 50, a kamoli prije 100 godna, pogotovo nakon ove pandemije koronavirusa gdje smo zapravo bili usmjereni na ovo fizičko zdravlje, a psihičko smo stavili po strani. Trebat će nam puno vremena da se vratimo u tzv. staro normalno. Živimo užurbanije, sve manje se vidimo, sve manje se družimo, to je posljedica mjera i pandemije. Sve više smo okrenuti tehnologiji, čujemo se i vidimo preko videopoziva, obavljamo poslove preko tehnologije odnosno videopozivima ili online. To sve ima svoje posljedice za osobu. Tjeskoba, anksioznost, promjene raspoloženja, to je nešto što se može javiti, promjene u radu imuniteta, u radu štitnjače. Koristimo puno internet, puno smo na tehnologiji, a tehnologija je svugdje oko nas i jednostavno treba nam biti pomagač, a ne da zavlada nama, da nas kontolira toliko. Dakle, da je koristimo, ali da ne prevladava našim životima.

Često podcjenjujemo utjecaj stresa i ako nam se ne dogodi nešto jako stresno ili jako traumatično u životu, kao da nismo pod stresom, a zapravo živimo u stresnom vremenu. Stres je svugdje oko nas i opterećeni smo rokovima, izvještajima, nekakvim zahtjevima, uspjehom, takav način života prenosimo i na djecu. Ne primjetimo da smo pod stalnim pritiskom, pod stalnim stresom, to je ono što treba posebno naglasiti – malo stati, malo usporiti jer često se događa da nam tijelo pokaže da smo pod stresom, ili nam se dogodi neka ovakva tragedija, ili nešto blaže, recimo neka prometna – ne pazimo, prođemo kroz crveno”, kazuje nam psihologinja.



Kako nam kaže, i djeca su stalno pod pritiskom nekakvih rokova, baš kao i odrasli, a obitelji sve manje vremena provode zajedno.

“Djeca kad krenu u jaslice ili  vrtić, kao da krenu raditi, pod pritiskom su rokova, obaveza, a današnja obitelj provodi jako malo vremena zajedno. To nemanje vremena ili premalo provođenja vremena zajadno se nastoji negdje kompenzirati, nadomjestiti sa nekim godišnjim odmorom, negdje se otputuje. To podržavam, ali to ne može zamijeniti 365 dana u godini što se ne vidimo, ili što se vidimo jako kratko ili nekvalitetno. Zato bih apelirala na to da bi trebali provoditi što više vremena s obitelji. Moramo pokušati ostaviti taj posao na poslu, sve ćemo stići obaviti, moramo usporiti jer ovakav način života, užurbani, nosi velike posljedice. Ima jako velik rizik po naše tjelesno, a pogotovo mentalno zdravlje, a nema zdravlja bez mentalnog zdravlja”, kaže nam sugovornica.

Previše smo okruženi tehnologijom

Mnogi u komentarima na društvenim mrežama osuđuju roditelje kojima se dogodilo da im dijete ostane u automobilu, mnogi kažu – to se meni ne može dogoditi.

“Ne možemo reći da se to meni ne može dogoditi, ali treba voditi računa da se ne dogodi. Znalo se dogoditi da dijete dehidrira. Djeca su najranjiviji dio populacije, osjetljiva su i psihički i fizički, ne smije ih se ostavljati u autu uopće, niti malo, to je mali organizam, začas se onesvijeste i zapravo samo to ih može dovesti u životnu opasnost, a poslije mogu imati psihičke posljedice tog događaja. Dakle, što manje rizičnih situacija, to je bolja sredina u kojoj se nalaze. Kad je dijete malo, treba ga uvijek imati na oku, a kada je veće uvijek treba znati gdje se nalazi i paziti da samo dijete ne ulazi u rizične situacije koje mogu ugroziti njegovo zdravlje i njegov život na kraju krajeva”, kazuje nam sugovornica.

Previše smo danas okruženi tehnologijom.

“Tehnologiju ne možemo izbjeći, ali previše smo dostupni. Treba odrediti radno vrijeme, ne moramo biti stalno dostupni. Isključimo mobitel neko vrijeme, neće se ništa dogoditi ako smo malo offline. Odredimo neko vrijeme za sebe i svoju obitelj, bit ćemo bolji roditelji, bit ćemo bolji supružnici, bolje kćeri i prijatelji i bolji sami sebi na kraju krajeva. Ova zasićenost informacijama ima za posljedicu slabiji san, smanjenu koncentraciju, slabljenje imunološkog sustava, razvija potrebu za još većom količinom podražaja. Što smo mi više obasuti informacijama, a zaista ih je puno i brzo se mijenjaju, više nam trebaju. To je apsurd, ali to se tako događa. Imamo potrebu za traženjem uzbuđenja, a naše tijelo i naš mozak trebaju vremena za san i za oporavak, a tehnologija nas drži u jednom stalnom nivou ili razini uzbuđenja”, kaže nam dalje Žana Pavlović.

Stres je, kako nam kaže, plodno tlo za nastanak raznih bolesti.

“Akumulirani stres koji nije velik prolazi nam ispod radara, plodno je tlo za nastanak novih bolesti, psihičkih bolesti, tjeskobe, promjene rasploženja, pada imuniteta, promjena u radu štitnjače. Nažalost, stres je uobičajena pojava na koju ne reagiramo dok se nešto ne dogodi ili dok tijelo ne reagira. Tek onda vidimo kako živimo, a nekada se živjelo i radilo drugačije”, kaže nam.

Kao što smo već rekli, živi se drugačije negoli prije, a i djecu učimo drugačije. Danas im je zapravo sve servirano.

“Sve im je na gotovo, sve spremno, sendvič im je spreman, ne potrude se niti staviti knjige u torbu,… Sve im je gotov proizvod, ne moraju ništa ni misliti, ni razmišljati, ni raditi, a to nije dobro jer stvaramo od njih tjelesne i mentalne invalide”, kaže nam psihologinja.

Mnogima je neugodno potražiti stručnu pomoć, no s vremenom se i to mijenja.

“Potražiti stručnu pomoć nije više bauk. Ljudi se nakon pandemije više obraćaju za stručnu pomoć, ali ono što je problem je da stručnjaka nema dovoljno. Već sada nas je malo, jako smo opterećeni, rado bi  pomogli svima, ali se ne može kolike su potrebe”, kaže nam za kraj sugovornica.

Moja reakcija na članak je...
Vau
2
Haha
0
Hagić
2
Hmmm
0
Plač
3
Grrr
0
Molim?
0

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime