Povodom velikog uspjeha hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji i svega što se (nije) događalo na dočeku u Zagreb, priopćenjem se oglasila Udruga HVIDR-a Split.
HVIDR-a je otvoreno prozvala političare da su opstruirali pojavljivanje i nastup pjevača Marka Perković Thompsona za vrijeme dočeka.
U nastavku pročitajte sadržaj priopćenja u cijelosti i autentično:
"Za našu Hrvatsku!
Postoje razne taktike igre u najmasovnijem športu, nogometu. Sve su one viđene, proučene, isprobane, kopirane, primijenjene, ali niti jedna nije donijela takvog rezultata kao Dalićeva.
Što je to novo Dalić primjenio da bi postigao do sada najbolji rezultat kojeg je Hrvatska ostvarila?
Hrvatska reprezentacija unazad šest mjeseci, od kada ju Dalić vodi, nije pretrpila nikakve dramatične kadrovske promjene. Od 23 igrača, jedino novo ime je Ante Rebić. Uz sav neosporan talent kojeg Rebić posjeduje, nije mogao kao pojedinac (a po Dalićevu „receptu“ niti smio) napraviti takvu promjenu od one reprezentacije , koja se je jedva u dramatičnom završetku kvalifikacija, plasirala na svjetsko prvenstvo. U čemu je kvaka?
Dalić je svim etabliranim nogometnim veličinama dao slobodu u igri, rasporedio ih na pozicije na kojima će moći dati najbolje od sebe, u njima zatomio taštine i ega najvećim zvijezdama, a njihovo znanje i vještinu zasolio timskim duhom. Igrač igraču bio je lojalan do zadnjeg atoma snage, onako kako to nalaže viteška čast, a svi vitezovi, kao tim, lojalni svojoj Domovini. Sve ostalo već je povijest.
Kako to već priliči pobjednicima, a Hrvatska nogometna reprezentacija to je, priredio joj se središnji doček u Zagrebu i cijeli niz ništa manje značajnih, vrijednih i srdačnih po gradovima od kuda dolaze naši reprezentativci.
Još dok je zrakoplov s našim igračima bio u zraku iznad Hrvatske, otpočeo je „zračni“ doček s MIG-ovima HRZ-a, nastavio se u zrakoplovnoj luci dr. Franjo Tuđman i putem u otvorenom autobusu sve do Trga Josipa bana Jelačića, kroz polu miljunski špalir. Tamo su navijači, samo s ljubavlju prema reprezentaciji, izdržali iscrpljujuće višesatno čekanje na suncu, na nogama, razdragani u zanosu s pjesmom.
Već tijekom putovanja u kabriolet autobusu, kojeg je vozila prekrasna i presretna dama, kamere su zabilježile nekima nepoželjna gosta, a reprezentativcima omiljenu osobu, Marka Perkovića Thopsona.
Thompsonove pjesme oduvijek su reprezentativcima bile inspirativne. One su njima kao koračnice vojniku koji ide u boj, pjesme s kojima su po povratku u svlačionice počimali proslavu svake pobjede.
Ta činjenica s Thompsonom u boj, s Thompsonom u proslavu, najprije je zasmetala dijelu istočnih susjeda, a ponaosob Aleksandru Vučiću. Ništa čudno, pače, više nego očekivano i razumljivo.
Marko Perković Thompson 1991. u svojim Čavoglavama, na kućnom pragu, u obrani svog doma, sa svojim suborcima, pokušava zaustaviti, treću po nekima četvrtu ili petu, nevažno, vojnu silu u Europi.
Neklasičnog vojnog izgleda, s dugom kosom, samo sa dijelovima vojne odore, oskudno, preoskudno naoružani, stali su uz obalu Čikole. Malo tko je u Hrvatskoj znao za Čikolu, još manje za Čavoglave, a da ne govorimo za Marka Perkovića.
David na Golijata. Čime? Thopsonom, kalašnjikovom, bome i kojom zbojovkom. Malo, ma premalo za kakav ozbiljan otpor. Marko je pokušao taj borbeni arsenal malo pojačati. Donio je svoju gitaru, kao nekad David pračku. Da i danas, više nego onda, ovo spominjanje gitare izgleda prebanalno, smiješno i neuvjerljivo. Gitara je bila i ostala samo glazbeni instrument, ali riječi pjesama, poglavito jedne, Čavoglave, postadoše bedem obrane ne samo satniji Čavoglave, već svim Hrvatskim vojnicima na ogromnoj obrambenoj liniji. Pjesma Čavoglave i sve ostale Markove pjesme koje su se nizale, pojile su duh hrvatskog ratnika.
Vratimo se u kabrio autobus. Dok Vida, Vrsaljko, Lovren i ekipa na samom rubu autobusa oduševljeno otpozdravljaju i slave sa navijačima, Dalić brižno poput oca drži za remen nestašnog Vidu, nešto niže od njih u autobusu, naš kapetan gena kamenih, pastir Luka divani sa Thopsonom. Navijči, obožavatelji čestitari uz put kretanja autobusa, na Trgu i doma ispred malih ekrana, ne shvaćaju da se u nekim glavama javlja panika. Nije to bila panika u maniri dobra domaćina, koji je u strahu hoće li sve ispasti najbolje prema slavljenicima, već kako pokvariti slavlje.
Napokon, već iscrpljenim ali upornim čestitarima na Trgu, koji su u rasponu godina od koljevke pa do štapa, stiže autobus. Slavljenici izlaze na pozornicu popraćeni ovacijama. Jedan po jedan slavljenik obraća se publici i zahvaljuje na neočekivanoj i spektakularnoj dobrodošlici, koja je nadišla po emocijama sva ranija događanja i slavlja na Trgu. Kao zadnji obratio se izbornik Dalić. U svojoj zahvali, duboko emotivno i iskreno, Dalić na kraju svog obraćanja kaže: "U Rusiji smo igrali za sebe, svoje obitelji, za vas, cijelu Hrvatsku. Sve Hrvate u Bosni i Hercegovini. Za sve Hrvate u dijaspori. I za naše branitelje. Jer da nije bilo njih, ne bi bilo ni ove šahovnice".
Ovaj taksativni niz je sustav vrijednosti na kojem je Hrvatska nogometna reprezentacija gradila svoj uspjeh do viceprvaka svijeta.
U post govornom programu, naš kapetan zaželio je jednu pjesmu MPT-a, Geni kameni. Tada nastaje „nepripremljena“ (čitaj režirana) opstrukcija i na površinu isplivava svo licemjerje prema slavljenicima. Srebreni reprezentativci i zlatni kapetan nemaju pravo na želju!?
Je li tko u svom osobnom slavlju ili sudjelovanju u slavlju svojih najdražih doživio? Mislim da nije. To bi jedino mogla prirediti neka zla maćeha svom posinku.
Tim činom organizator, ma tko god da je, iskazao je sav prijezir i licemjerje i srebro pretvorio u šljaku. Zašto, zašto….?
Povod, ali samo povod može biti izvođač i autor pjesme, Marko Perković Thompson. Razlog je nova paradigma koju su stvorili Dalić i njegovi momci. Budi vjeran svojim načelima, podredi se interesima reprezentacija, zatomi svoj ego, budi ponizan, uđi u boj svim srcem svojim, jer ne igraš samo za sebe. Igraš za obitelj, cijelu Hrvatsku, sve Hrvate ma gdje god bili i za sve branitelje, dragovoljce, a posebno one kojih nema. Jer da nije bilo njih ne bi bilo niti Hrvatske.
Gospodo političari, svojim rezultatima, odnosom prema povjerenim dužnostima niste pokazivali skromnost, poniznost i jednostavnost, ali bome niti upornost, borbenost, zajedništvo, te ljubav prema Domovini, Bogu, obitelji.
Ne strašite se ničega. Imajte vjeru u narod kojeg zastupate i kojem trebate služiti. Ne plašite se ničeg što puzi, nikakvih revolucija i pučeva, zmija u njedrima, mišljenja iz EU središnjice. Pustite našeg brata po oružju Marka Perkovića Thompsona da može pjevati diljem Domovine. Ne pravite milicijske zabrane, budite onaj nasmiješeni policajac na motoru kojeg narod poštuje kao i zakone koje on provodi. Ne plašite se da će Dalić postati premijerom, on vam može biti samo primjerom. Ne kvarite slavljenicima i puku feštu, praznik pobjede. Ne morate biti srebreni, budite najbolji što možete biti jer se našu Hrvatsku isplati boriti. Jer, zaslužujemo smo bolje! Puno, puno bolje! - stoji u sadržaju priopćenja.
