U Splitu je, u sportskoj dvorani OŠ Gripe, tijekom subote održano drugo kolu Prvenstva Hrvatske u boćanju za osobe s invaliditetom koje u organizaciji Hrvatskog saveza boćanja osoba s invaliditetom i Boćarskog kluba CB sv. Duje.
U Splitu sudjeluju klubovi iz deset hrvatskih gradova poput Varaždina, Pule, Rijeke, Zagreba, Slavonskog Broda, Đakova, Požega, Splita...
Damir Juren, predsjednik Hrvatskog saveza boćanja osoba s invaliditetom pojasnio nam je detalje natjecanja.
- U Splitu se održava drugo kolo prvenstva Hrvatske. Kroz godinu odradimo 5 kola, kup Hrvatske, ekipno prvenstvo i parove. Između ostalog, imamo nekoliko memorijala i rekreativnih natjecanja, tako da ove godine imamo oko 13 domaćih natjecanja.
U Splitu se natječu svih 11 domaćih klubova, neki s više, neki s manje kategorija i igrača. Natječemo se u sve četiri natjecateljske kategorije. Specifično je da su BC 1 i BC 2 kategorije za natjecatelje s cerebralnim oštećenjima, BC 3 je mješovito - cerebralno i distrofija mišića; oni igraju pomoću rampe i asistenta. BC 4 je kategorija distrofija, paraplegija, kvadriplegija, multipla i sl. Ovo je drugo kolo, a rezultati će se zbrojiti na kraju.
Klub iz Splita je krenuo u prvenstvo s tri kategorije, a ove godine iz meni nepoznatih razloga, natječe se samo u jednoj kategoriji.
Pitali smo koji je najuspješniji hrvatski klub?
- Zagrebački klub BK osoba s invaliditetom Željko Klepač - URIHO, a tu su i sjajni Istrijani iz Pule.
Koliko je su ovakva događanja važna da društvo prihvati osobe s invaliditetom?
- Nemjerljivo! Pogledajte danas sve te ljude. Kada putujemo na ovakva događanja i dođemo do smještaja, svi su ljudi fascinirani. U dvoranama ljudi dođu pogledati i često se dogodi da postanu fanovi i počnu nas pratiti preko društvenih mreža.
Danas ste prošetali Splitom. Po Vašem zapažanju, koliko je grad adaptiran za osobe s invaliditetom?
- Nije dovoljno. Moram biti iskren, nije na razini na kojoj bi trebao biti. Ima nekih stvari koje su OK u centru, ali to je iznimka. Nije problem samo Split, nego općenito svi gradovi gdje se natječemo, nikada nije dovoljno. Mislim da treba puno više ulagati u to sve jer nikad ne znate kada će se kome što dogoditi. Ako se prilagodi, znači da je svim prilagođeno. Kada su napravio jednom, napravio si za sve.
Što je činiti osobama s invaliditetom koji bi vam se željeli priključiti u boćanju?
- Samo neka se jave direktno u savez, postoji Facebook i web, tamo je naveden kontakt. Mi ćemo ih uputiti u njima najbliži klub. U klubu će početi trenirati i baviti se sportom koji ih zanima. Mi smo članica Hrvatskog paraolimpijskog odbora, što znači da postoji cijela lepeza sportova. Nekada se dogodi da nam dođe netko za boćanje, a onda vidite da je netko "prezdrav" za taj sport, jer boćanje je za najteže oblike invaliditeta. Dođu nam fizički fit ljudi koje potom upućujemo na neku od disciplina atletike, plivanja i sl. Svatko se negdje pronađe! Bitno je izaći iz kuće, bitno je baviti se nečime. Velika je socijalizacija kada se uključiš u ovakvo nešto od sporta, kulture, bilo čega gdje su uključene osobe s invaliditetom jer tu je vezano i uz zdrave osobe, sve se na određeni način isprepleće. To je idealno društvo; da jedni druge nadopunjujemo - kazao nam je Juren pohvalivši se da će Hrvatski savez boćanja osoba s invaliditetom biti domaćin Regional opena 2019. godine kada se očekuje sudjelovanje natjecatelja i ekipa iz 15-ak europskih država - rekao nam je Juren.
Predsjednik boćarskog kluba Željko Klepač - URIHO iz Zagreba, Željko Jarić Pavičić, boćanjem se aktivno bavim 13 godina, a u Splitu se natječe drugu godinu zaredom.
- Split jedno vrijeme nije imao natjecatelje, nije organizirao natjecanja, a lani je ponovno pokrenuo domaćinstva. Sve je bilo sjajno, vraćamo se kući puni dojmova!
Kako izgleda priprema za natjecanje?
- To je uglavnom cjelogodišnji rad kroz treninge, ovisno od kluba do kluba. Za kvalitetne do vrhunske rezultate trebalo bi trenirati barem 3 do 5 puta tjedno. U mom klubu imamo 26 članova i 11 aktivnih igrača. Od toga imamo gotovo 50 posto reprezentativaca. Ovisi kako je tko organiziran. U Zagrebu imamo treninge triput tjedno, a jedan trening traje tri sata. Pripreme su kao i za svaki drugi sport zdravih osoba, nema bitne razlike.
Boćanje je paraolimpijski sport kojim se uglavnom bave osobe s najtežim stupnjem invaliditeta. To ima pruža mogućnost da kroz natjecanje ostvaruju rezultate, ali i da održavaju sebe na psihofizičkom stanju, socijaliziraju se, integriraju se u društvenu zajednicu.
U boćanju svatko može dobiti svoju šansu?
- Točno, mislim da većina uživa u tom sportu. Naravno, najveći su problemi uvijek financijske prirode. Putovanja koštaju. Split kao domaćin to organizira na visokoj razini, prema svojim mogućnostima. Dosta je teško doći jer je to klubovima velim trošak, ali to nikoga od nas ne sprječava da dođe na natjecanje jer, hvala Bogu, ako ljudi iskažu želju da budu domaćini turnira, ne može im se to odbiti.
Smješteni ste na Duilovu, je li vam drago vidjeti more?
- Naravno, more je uvijek izazov. Veselimo se uvijek svježem zraku, suncu. Dalmacija ima taj gen sporta u sebi. Boćanje vuče korijene iz Dalmacije i Mediterana. Ovaj se sport prvi put pojavio 1984. na Paraolimpijskim igrama u Barceloni. Naši sportaši nastupaju na europskom i svjetskom prvenstvu u Portugalu i Engleskoj. Ta dva turnira i sljedeća godina su im put na Paraolimpijske igre u Tokiju.
Kako Vama ide boćanje?
- Četiri sam godine bio reprezentativac. 2013. sam bio u Portugalu gdje sam sa suigračicom u paru osvojio 7. mjesto i bio sam na turnirima po Europi. Osim sportskog dijela, boćanje ti može omogućiti da obiđeš Europu i da upoznaš zemlje, ljude, kulture. Dakle, više je tu dimenzija.
Što bi poručili mladim ljudima koji bi se htjeli baviti ovim sportom?
- Ovaj sport vam može pružiti dosta mogućnosti, prvenstveno da se socijalizirate i uključite. Kroz druženja, treninge i natjecanja na najbolji se način spoznaju čari boćanja i tako se može upotpuniti svoj život. Za rezultate se treba truditi i zalagati.
Zahvala na pomoći pri organizaciji
Jedna majka natjecatelja u Splitu posebno nam je naglasila da su organizaciju ovog hvalevrijednog sportskog događaja, u granicama svojih mogućnosti, pomogli ugostiteljski objekti iz Splita te se iskreno zahvalila restoranima Gusar, Lučica, Babilon i Stari mornar, te pizzerijama Dalmatino, Mirakul, Didovo zlato, Barka, Podion, Velo misto i Tou Jelević.
