Poduzetnik i animator u kulturi, izdavač i publicist Ante Mekinić oprostio se od dr. Juraja Romca, a njegovu objavu prenosimo u nastavku u cijelosti.
"Na stranicama Slobodne Dalmacije u broju od 30. travnja 2021. objavljena je kratka vijest pod naslovom „Dr. Romca pamtit ćemo kao nadasve humanog liječnika“ ispod kojega još piše: „Odlaze nama dragi ljudi, kolege, učitelji i prijatelji. Kada odlaze u poznim godinama, nerijetko se zaboravlja njihov značaj i doprinos“.
Zbog ove gorke istine, kao blizak prijatelj dr. Romca i njegove obitelji osjećam potrebu ovu novinsku vijest o smrti meni dragoga čovjeka upotpuniti podacima koji će možda zanimati i druge koji su dr. Romca, našega Juru, jednako poštovali i voljeli ili ga pak samo poznavali.
Dr. Juraj Romac preminuo je u nedjeljno jutro 25. travnja 2021. nakon duge i teške bolesti u svojoj 86. godini. Tihi oproštaj od pokojnika upriličen je u krugu obitelji, uže rodbine i najbližih prijatelja, u utorak 27. travnja na splitskome groblju Lovrinac.
Govoreći nad odrom prijatelja i suradnika, dr. Ante Tukić nazočne je podsjetio na činjenicu da je dr. Juraj bio posljednji od trojice liječnika u obitelji Romac s obzirom da su to bili i njegov brat Nikša (umro u vrijeme Jurine specijalizacije sredinom šezdesetih godina prošloga stoljeća u SAD-u) te njihov otac Niko, jedan od prvih vrlo traženih i poštovanih kardiologa Internoga odjela nekadašnje Vojne bolnice u Splitu kojime je i rukovodio.
Evocirajući u nastavku životni put i djelo pokojnika, dr. Tukić je rekao: „Dr. Juraj Romac bio je vrlo obrazovan liječnik čija je širina imponirala, a uz to i neobično požrtvovan liječnik kojemu vrijeme nikada nije bilo prepreka kad god je smatrao potrebnim utrošiti ga za dobrobit drugoga, posebice za bolesnika. Može se reći da je zapravo bio posvećen ljudima, a posebno svojim pacijentima.
Juraj je bio jedan od četvorice specijalizanata interne medicine 1965. u Splitu. Premda se velikim marom i stručnošću isticao kao liječnik opće medicine, njegove vrline i vrijednosti postale su još izraženije kad je počeo raditi kao specijalist interne medicine zbog čega je postao ne samo šire poznat nego i vrlo tražen i jako poštovan. Najprije je radio kao specijalist na ondašnjemu Internom odjelu splitske bolnice, a potom od 1974. kao internist u Domu zdravlja Split na odsjeku za kardiovaskularne bolesti. Odlaskom dr. Mile Tomića u mirovinu, postao je voditelj postojećeg Dijabetičkog dispanzera i odsjeka za endokrine bolesti u splitskome Domu zdravlja koji je unaprijedio do zavidnih visina. Juraj je bio nadaleko poznat kao liječnik koji je u posao unosio čitavoga sebe i bio uporan u postavljanju precizne dijagnostike. Zahvaljujući takvome pristupu postavljao je dijagnoze vrlo rijetkih bolesti, posebno iz oblasti endokrinologije s obzirom da je na razne načine blisko surađivao s endokrinološkom klinikom u Vinogradskoj u Zagrebu, a što je svakako bilo u interesu bolesnika.
Kao čovjek, Juraj je bio neustrašiv i nesalomljiv borac za pravdu za koju je izgarao čak i u vrijeme svoje specijalizacije kad je to za njega i njegovu karijeru liječnika moglo biti štetno i opasno. U početku stvaranja hrvatske države politički se angažirao oko osnivanja splitske podružnice Hrvatske narodne stranke čiji je bio prvi predsjednik ali i konstruktivan kritik, uvijek na strani istine, pravde i poštenja.
Zbog svega toga gubitkom dr. Romca izgubili smo ponajprije rijetko dobroga čovjeka, a potom čovjeka neobično širokoga obrazovanja te nadasve dobroga i savjesnoga liječnika. Počivao u miru“, drhtavim je glasom dr. Tukić priveo svoj govor kraju.
U spomen na dr. Romca, a s pozicije njegova 'duhovnoga sina' ili 'duhovnoga brata' (kako bi me znao častiti predstavljajući me svojim prijateljima), napisanome bih dodao još samo to da Juraj Romac nipošto nije bio čovjek bez mane s obzirom da je 'najgori' bio sebi i svojim najmilijima ma koliko se međusobno voljeli što je u pravilu sudbina svih filantropa, altruista i humanista ali je vjerojatno baš zato meni i mnogim drugim malim ljudima u svakoj prilici i neprilici bio 'moj' i 'naš' Jure ili u prijevodu, onaj koji nije birao ni (ne)prilike niti one kojima je njegova pomoć bila potrebna jer bijaše čovjek za kojega se znalo da se na nj i s njim uvijek može računati.
I zato Ti, plemeniti moj prijatelju, Bog da' sto raji! baš onako kako bi Ti znao reći drugima za dobrā učinjena po Tvome zagovoru nekima trećima od kojih mnoge ni poznavao nisi jer Tebi, zapravo, jedino važno bijaše – činiti dòbro", stoji u objavi Ante Mekinića.
https://www.facebook.com/818611101/posts/10160892581421102/
