Jutros je u Splitu preminula Sovjetka Režić, sutkinja koja se nakon umirovljenja kroz pisanje o procesuiranju ratnih zločina i praćenje postupaka snažnije aktivirala u organizacijama za ljudska prava. 'Zahvalni smo na svemu što je učinila da bismo svi postali bolji ljudi, a Hrvatska pravna država te bolje mjesto za život svih njezinih građana', poručili su iz Documente - Centra za suočavanje s prošlošću.
Sovjetka Režić rođena je 1946. godine u Metkoviću. Početak rata 90-ih zatekao ju je na mjestu sutkinje Županijskog suda u Splitu. Tada je i svjedočila čistkama u pravosuđu, kada joj je i samoj položaj na sudu bio ugrožen. Zbog neslaganja s tadašnjom dominantnom političkom praksom trpjela je pritiske i prijetnje ne samo na sudu, nego i u privatnom životu. Tako je 2005. godine, kada se kandidirala za predsjednicu Županijskog suda u Splitu, neposredno prije donošenja odluke članovima sudačkoga vijeća podijeljena anonimna kaznena prijava u kojoj se Sovjetku Režić teretilo za zlouporabu položaja i ovlasti. Time je spriječen njezin izbor. Tek 2007. godine Općinsko državno odvjetništvo u Splitu oslobodilo ju je sumnji za zlouporabu položaja i ovlasti, priopćila je Documenta.
Do umirovljenja je radila na Županijskom sudu u Splitu kao drugostupanjska sutkinja na Građanskom odjelu. Nakon umirovljenja kroz pisanje o procesuiranju ratnih zločina i praćenje postupaka snažnije se aktivirala u organizacijama za ljudska prava. Od 2016. godine bila je članica Upravnog odbora Documente.
U svom tekstu "Prvih 10 godina procesuiranja ratnih zločina u RH 1991-2000. g." zapisala je:
'Užasavajuća je pomisao, ma koliko rat bio nečovječan i ma kakve se sve niske strasti u njemu probude, da je i pred sudom jedan život vrjedniji od drugoga. I to samo zbog toga što se jedan zove Ante, Ivan, Franjo, a drugi Jovan, Đorđe, Milenko! Rekli bi neki: nije to ni čudno kada predsjednik najvišeg pravosudnog tijela u Republici Hrvatskoj izrijekom upućuje svoje kolege i svekoliku javnost da Hrvati nisu mogli biti počinitelji zločina u ratu, što ostrašćeni pojedinci, među kojima je nažalost bilo i nositelja pravosudne dužnosti, tumače tako da nije grijeh učiniti zlo pripadniku drugog naroda, vjere ili, naprosto, uvjerenja. Ali, treba biti optimist i vjerovati da će ozbiljna narušenost jednakosti svih građana pred zakonom u budućnosti biti eliminirana i da će sudovi u Republici Hrvatskoj u tom duhu tumačiti i primjenjivati propise.'
