Turistička i ugostiteljska ponuda u gradu Splitu, za razliku od drugih europskih turističkih središta, dostupna je pretežno svima, i domaćem stanovništvu i turistima, jer su cijene i u samom središtu pristupačne i realne, kaže Udruženje ugostitelja Split. Skuplje destinacije možemo pronaći i u samoj Hrvatskoj, poput Hvara i Dubrovnika, gdje uz nekoliko izuzetaka centar funkcionira po dosta drugačijem standardu formiranja cijene i ponude.
Ugostitelji se, naravno, i na takvim, ekskluzivnim lokacijama, trude cijene oblikovati prema principu konkurentnosti, ali porezi i atmosfera konstantne pravne nesigurnosti otežavaju situaciju. Davanja državi koje jedan splitski ugostitelj plaća su PDV od 25 posto na hranu i 13 posto na piće, porez na potrošnju od tri posto, porez na dohodak 36 posto, doprinos za mirovinsko 15 posto, doprinos za zdravstveno 16,5 posto i doprinos za REGOS od pet posto. Plaćaju se parafiskalni nameti, komunalna naknada, komore, šume, vode, spomeničke rente, ZAMP, HRT… Hrvatska je trenutno destinacija s najvećom stopom poreza i pravo je čudo da smo uz takve mjere još uvijek konkurentni na tržištu.
Uz sve to, potrebno je turistima, ali i domaćima, ponuditi najbolju uslugu za novac koji daju. Turistička ponuda grada je, s obzirom na okolnosti poput nepostojanja strategije turizma Grada Splita, još i dobra, naglašava Udruženje ugostitelja Split. Ono što nedostaje i gdje postoji prostor za rast je ponuda za turiste dubljeg džepa koji žele ekskluzivniju ponudu za koju su spremni dati i puno više novca. Dakako, takva ponuda ne bi zahvatila sve lokacije, već samo one probrane koje bi mogle Split pogurati od masovnog turizma prema onom održivom.
Kad pogledamo europske destinacije, većina gradova u strogom centru, starom gradu ili na rivi, gdje su najatraktivniji lokali s pogledom na more, ima i veće cijene hrane i pića te imaju ponudu i za bogatije turiste od čijih dolazaka profitiraju svi, počevši s državnom i gradskom vlasti jer to znači više novca u proračunu. U Veneciji je kava na Trgu sv. Marka već odavno luksuz, a općenito u Italiji je kava na terasi višestruko skuplja nego ona za šankom. U svijetu je normalno da neki ugostiteljski objekti imaju niže, a drugi veće cijene. Gost je upoznat s cjelokupnom ponudom i on odlučuje hoće li kavu platiti 10 ili 20 kuna, a pivo 15 ili 50 kuna. Uostalom, primjerice, cijene kave i pića na autocestama u Italiji i Njemačkoj daleko su veće nego u top lokalima u Hrvatskoj tik do mora.
Cilj je da se Split u svakom pogledu razvija i da imamo bogatu ponudu za širi spektar klijenata, ali zbog pravne nesigurnosti i velikih nameta poduzetnicima i investitorima nedostaje hrabrosti da krenu u ambicioznije pothvate. Od gradske vlasti splitski ugostitelji ne traže ništa osim da se sve poduzetnike pusti da rade i stvaraju vrijednost te da ovaj grad čine i dalje atraktivnom turističkom destinacijom, otvaraju nova radna mjesta i idu ukorak s trendovima ili će nas nadjačati destinacije s boljom i šarolikijom ponudom, i naravno nižim poreznim opterećenjima.
