Buduća mlada liječnica iz Splita može se pohvaliti da je na Medicinskom fakultetu imala prosjek 5.0. Fakultet je izabrala jer je uvjerena da učenje nikada ne smije prestati. Trenutno je na trećoj godini i još je veliki posao pred njom, no ona ne posustaje u namjeri postati bolnička liječnica dijagnostičarka. Ona je top studentica Petra Koceić-Bilan.
Ima dvije Nagrade za izvrsnost, Dekanovu i Rektorovu. Za svoj šestogodišnji studij kaže kako će joj omogućiti da glad za znanjem o procesima u ljudskom tijelu kao precizno naštimanome stroju utaži kockicu po kockicu, tako da prvo nauči građu tijela, potom kako funkcionira, pa po kojem principu funkcionira kada nije u redu i zdravo, da bi konačno znala kako ga izliječiti kada ne funkcionira kako treba.
Na predavanjima je “upijala” sve što su im prezentirali profesori s kolegija Fiziologija, te Histologija i embriologija. To su joj bili najdraži kolegiji do sada jer su zahtijevali razmišljanje i logičko povezivanje.
– Anatomija je vatreno krštenje brucoša, onaj prvi “strašni predmet”, no nisam izbjegla ljubav prema tom fundamentalnom predmetu i ostala sam kao demonstrator. Učenjem novih predmeta koji postaju sve bliže klinici i praksi i nadograđivanjem znanja, anatomija mi postaje sve smislenija i svrsishodnija, a prenošenje znanja novim generacijama kao demonstratorici donosi mi ispunjenje.
Akademska zajednica, nagrade i motivacija
Kaže da joj je lijepo osjećati se dijelom akademske zajednice, a za nagrade koje je dobila tvrdi da su jako ugodan nusprodukt koji je poticaj da se može i da netko ipak prepoznaje svu žrtvu te trud koji uložiš da bi postao dobar stručnjak.
– Definitivno se vidim kao bolničku liječnicu, i to dijagnostičarku, no želim odabrati polje koje ima širinu i koje brzo napreduje. Za sada su mi želje onkologija ili interna medicina. Obožavam izazove i sigurno ću ići na nešto čime ću probijati svoje granice. Otkad znam za sebe imam aspiraciju da postanem profesorica, stoga bih sigurno željela uz kliničku praksu ostati na nekoj od katedri i predavati te baviti se znanošću.
Nada se da će dobiti priliku koju godinu provesti na edukacijama izvan Hrvatske, ali uvijek se vratiti kući. Medicinski fakultet ima potpisanu suradnju s Penn Stateom u SAD-u, pa se nada da će neko od sljedećih ljeta dobiti priliku sudjelovati u njihovoj ljetnoj školi.
– Biti liječnik zahtijeva da budeš kompletna osoba sa širinom, zato i jest tako lijepo zanimanje. Trudim se ne zapostaviti svoju svestranost i sve one dijelove mojeg karaktera i mojih interesa koji me čine takvom kakva jesam. Medicina zahtijeva posvećenost, no ne smije te progutati.
Život na splitskom fakultetu i osjećaj pripadnosti
Za splitski Medicinski fakultet kaže da je poput velike obitelji. Ima ih 90 na godini i ta razina povezanosti koju imaju, zbližavanje s kolegama kad rade na nečemu zajedno u malim grupama, smijeh kroz suze na kavama kad te nitko drugi ne može razumjeti osim kolega, osobni pristup profesora na fakultetu, dodatni je razlog zašto nimalo ne žali što je odabrala ostati kući. To je njezino sigurno mjesto i neizmjerno voli svoje kolege.
Za nju se zna da je veliki lokal-patriot i da svoju budućnost uvijek vidi u Splitu.
– Mislim da mladi čovjek u Hrvatskoj, uz dovoljno odlučnosti, pozitivne drskosti i volje, itekako može uspjeti i kvalitetno živjeti uz pristojnu financijsku situaciju. Obrazovanje, barem što se medicine tiče, držim sjajnim i najmanje što mogu napraviti je vratiti nešto nazad svom društvu koje mi je, unatoč svim manama, dalo stvarno lijepu mladost i odlično obrazovanje.
Nakon završetka studija voljela bi neko vrijeme provesti na Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu (OHBP) jer smatra da se u tako dinamičnom okruženju najbolje stječe znanje iz svih polja. Zapošljavanje joj neće biti problem jer liječnika uvijek nedostaje, dok je dobivanje specijalizacije malo kompliciranija priča. No vjeruje da su posljednjih godina natječaji za specijalizaciju postali puno pravedniji, pa neće biti problema.
Natprosječna učenica, glumica i dobitnica brojnih priznanja
U srednjoj školi bila je dvostruka državna prvakinja iz hrvatskog jezika i državna prvakinja iz latinskog jezika. Deset se godina bavila kazališnom glumom i igrala velike ženske likove svjetske književnosti. Kao maturantica je dobila nagradu Splitski pupoljak za uspješne mlade splitske građane.
Putovanja su joj strast. Automobilom je stigla do Pariza uz usputno stajanje u Alpama, odradila je roadtrip u Makedoniju, transatlantski let u New York, posjetila engleski gradić Winchester. Bila je u Andaluziji, Maroku, Italiji, Londonu.
Strastveni je čitač i filmofil. Formu nastoji održati odlascima u teretanu. Voli provoditi vrijeme u prirodi sa svojom sestrom i opuštati se slušajući Balaševića. Prijatelji za nju kažu da je najfokusiranija i najorganiziranija osoba koju znaju, ali i da čim odradi sve obaveze prva zove u izlazak, na druženje i inicira famozne studentske srijede.
Poruka o mladima, sustavu i prilikama u Hrvatskoj
– Po svojim kolegama mogu vidjeti da mlade ljude ne boli ni slaba plaća ni korupcija u Hrvatskoj, već iznad svega nepravda. Mislim da to što toliko mladih ljudi odlazi nema veze ni s našim mentalitetom ni karakterom, već s razočaranjem zbog osjećaja da se stvari ne dijele po zaslugama i da su ono što bi trebale biti sporedne stvari fokus u državi. Međutim, nikad nisam bila od onih koji se žale kako ništa ne valja, već pokušavam nešto promijeniti i pomoći onima koji dolaze nakon mene.
