Splitska ekonomistkinja, publicistkinja i turistička vodičica Natalija Princi gostovala je u HTV-ovom emisiji "Na rubu znanosti" voditelja Krešimira Micaka. Emisija je bila posvećena nekadašnjoj Poljičkoj knežiji, odnosno Poljičkoj republici, a emisija je izazvala brojne reakcije gledatelja.
Savez za Poljica donio je najvažnije naglaske iz njenog predavanja o Poljičkoj Republici i poljičkoj prošlosti u izvornome obliku.
"Zbog vjerodostojnosti spomenutih izvadaka sa stajališta izvornog konteksta ali i zbog cjelovitosti doživljaja, na kraju priloga donosimo i poveznicu na rečenu emisiju. S nadom da ćete uživati u naramku novih saznanja koja obilato nadmašuju postojeće relevantne izvore znanja o Poljicima, želimo vam ugodno čitanje i gledanje.
Naglasci iz emisije:
(…) Poljička Republika je uspjela opstat barem 700 godina kao čak utopijska država. Neki su smatrali da je toliko dobro bila organizirana da je bila gotovo utopijska država.
(…) Veliki britanski istraživač Francis Barton (1821. – 1890.) izvještava Antropološko društvo u Velikoj Britaniji (?) o Poljičkoj Republici, veliča je… smatra je malom aristokratskom državom od svega 15 tisuća ljudi… izvještava o tim neobičnim njihovim (poljičkim) običajima kamenovanja… impresioniralo ga je odsustvo njihovih gradova pa kaže ko je vidio jedan njihov grad vidio je sve… demokracija nema glavnoga grada, svi su gradovi podjednako bitni
(…) pronalazimo Poljičku republiku kao lajt motiv u kapitalnom djelu Thomasa Mora „Utopija“… tu je pronalazimo opisanu kao perzijsku državu pored Makarske… Poljička Republika je bila inspiracija za utopijsku državu
(…) Poljička Republika… u modernoj hrvatskoj državi ona danas nema niti status zasebne općine, a kamoli da joj se prizna njena drevna aristokratska i demokratsko naslijeđe koje je ona baštinila
(…) Poljičku Republiku rubi… Cetina… Jadransko more… (i planina) danas se zove Poljička planina od 17 metara
(…) sustavi vrijednosti su bili da se radilo o jednoj aristokratskoj državi gdje su vladali najbolji
(…) rijeka Žrnovnica je u svim antičkim mapama navedena kao Fiumara… ona nije bila rijeka u smislu 'fiume' (rijeka stabilnoga toka) nego rijeka nestabilnog toka koja ljeti presuši i u njeno korito ulazi more pa su se stvarale najveće solane morske na području Jadrana
(…) port Epetion se odnosi zaista na Stobreč, a sama gradina Epetion mislim da se nalazi u Podstrani na gradini, uzvišenju Gradac, i da je to bio antički Epetion, a Stobreč je bio izvozna luka Epetiona
(…) jedna trećina prihoda od solana ostajala je Poljičanima, a dvije trećine su odlazile u Istanbul
(…) Stojni kamen je jako bitan u opisu kopnenih granica… danas je svaka karta Poljičke Republike krivo nacrtana zašto što je crtaju uz sadašnji tok Žrnovnice, a trebalo ju je nacrtat od Stojnog kamena, a to je međaš koji je danas utvrda Kamen
(…) najveći rival Poljica je ustvari bila Splitska komuna zato što Split za razliku od Poljica nije imao velikih solana i povijesti u tom dobu su se vodili ozbiljni ratovi radi prevlasti nad solanama
(…) pisana riječ je glavni spomenik Poljica
(…) da su Poljica dobila ime po poljima je najveća glupost ikad izrečena jer jedino čega nema u Poljicima su polja, to je brdska regija, međutim ono čega zaista u Poljicima ima u izobilju, po nekim procjenama pet tisuća, po nekim čak sedam tisuća, ima 'polica', a police su jedna vrsta pisanih ugovora
(…) Poljica nemaju muzej, na žalost i na sramotu
(…) u tugarskoj crkvi sv. Juraj na Semeljinu/Gajinama u drevna vremena štovao se i kult Gospe Petrovače…
(…) u Poljicima su smatrali da je 116 članaka koliko sadrži Poljički statut sasvim dovoljno da regulira sve pravne oblasti, znači obiteljsko pravo, civilno pravo, ustavno pravo i međunarodno pravo… fascinantno je shvatit da je 116 članaka jednog statuta bilo dovoljno da regulira odnose 700 godina…
(…) najstariji slojevi Poljičkog statuta je samo 19 članaka Poljičkog statuta koji reguliraju 500 godina života u Poljicima, a onda bi oni mijenjali taj Statut kada bi neki nastali međunarodni odnosi to nalagali
(…) bratstvo i jedinstvo je termin ne SFRJ nego je bio termin koji je upotrebljen u članku 88. Poljičkog statuta, smatrali su da je to jako bitno
(…) najstariji prijepisi Poljičkog statuta… oba su u Zagrebu, jedan je iz 1515. (primjerak u HAZU, najstariji prijepis), drugi je u NSK u Zagrebu, prijepis iz 1665. koji je učinjen u crkvi sv. Klimenta u Sitnome, jedna od četiri najstarije crkve u Poljicima… pošto se taj njihov Statut često koristio… onda se taj njihov zakonik često habao jer se često i koristio
(…) ima jedna divna poljička izreka koja kaže „suče sjedi krivo, a sudi pravo“
(…) većina parnica što vidimo iz dokumenata, osim ako nisu bile neke teške kriminalne parnice, su se dešavale praktički uz svjedoke bez potrebe izlaska pred sud, a sudac je stupao na snagu kad se stvar nije mogla rješit
(…) jedan od velikih zločina (u Poljicima) je bilo udruživanje u stranke i lige, recimo to je bilo jako kažnjivo… oni su bili svjesni da bilo kakav elitizam stranački ili neke bilo kakve grupe koja se odvaja po nekom kriteriju će stvorit neravnopravnost i narušit i slogu i bratstvo i jedinstvo. Potom su bili svjesni, vjerovatno, da ustvari sve što sadrži ljude, a Poljica su sadržavala ljude ko i sve države, ustvari sve što se tiče nas ljudi sadrži, može se objasnit nekakvom normalnom distribucijom, znači većina ljudi gravitira i po veličini stopala i po debljini i po visini nekakvoj normalnoj distribuciji, nekakvoj srednjoj aritmetičkoj vrijednosti, a postoje nekakve standardne devijacije u normalnoj ili Gausovoj krivulji, i sad oni su se ustvari… bili su svjesni tih negativnih standardnih devijacija i oni su odlučili to sankcionirat u Poljicima
(…) imali su kazne, drakonske kazne za anomalije standardno devijantnih ljudi, znači, sa zlom se nije pregovaralo…
(…) ako se ponovi kleveta po drugi put, vama se zasijeca jezik i veliku kaznu plaćate novčanu… to je neka, ajmo reć, neka od blažih kazna u Poljicima
(…) za neke male, male krađe, to je bilo do nekih stotinjak libara (kokoš, koza…) sve druge krađe su se kažnjavale vješanjem i to vješanjem ako je stranac počinio krađu. Ako je Poljičanin počinio krađu onda se to smatralo morbidnijim zato što je on dobio dobar odgoj i nema osnova da krade… znači kazna za Poljičanina koji je počinio krađu je bila gora nego za stranca. Njega bi se objesilo i konfisciralo bi mu imovinu
(…) ako bi se dokazalo da ste ubili nekoga da bi mu prouzrokovali materijalnu ili osobnu štetu, onda tu oprosta nije bilo, onda je kao u vestern filmovima su ustvari cijela Poljica gonila tu osobu do smrti
(…) znamo sigurno da je postojala uz Statut lista kamenovanih osoba
(…) pri kupoprodaji Poljičani su imali 'cijenu dobrih ljudi'… svaki poljički ugovor ima i cjenike…
(…) vladala je praksa davanja 'brezuvitja' na bilo koji potpisani ugovor u Poljicima, dodavala se ta neka mala malenkost jer se smatralo da kad date to brezuvitje na dogovorenu cijenu da imate blagoslov od te kupoprodaje… i uvijek se je davalo prodavatelju to brezuvitje… čisto kao 'dobre ruke'
(…) Supetarski kartular se smatra, naravno uz Poljički statut, najvrijednijim pisanim spomenikom Poljičke Republike, datira u 11. stoljeće…
(…) splitski plemić Petar Zerni ustvari sakuplja posjede i ne samo posjede nego sakuplja i robove i sluge i onda ih potezom pera poklanja splitskoj katoličkoj crkvi… i taj benediktinski samostan odnosno tu opatiju u kojoj je ustvari nastao Supetarski kartular danas smještaju u Jesenicama u Poljicima… a ja imam problem s tim da se… mislim da je pogrešno smještena ta benediktinska opatija i da se ne radi o dokumentu koji je ikad nastao u Poljicima i ne radi se o poljičkom dokumentu
(…) mi zahvaljujući ustvari velikom broju poljičkih ugovora shvaćamo kako izgleda jedan poljički ugovor, koje on elemente ima, na kojem se jeziku piše i onda kad uzmete Supetarski kartular gdje su sve kupnje tih zemljišta pisane na latinskom jeziku, gdje nema cijene dobrih ljudi, gdje nema svjedoka koji su obostrani, gdje se recimo otkupljuje zemljište, evo dat ću jedan primjer gdje Petar Zerni jedno od zemljišta koje otkupljuje otkupljuje selo čitavo pored Žrnovnice i vinograd za jednoga konja. Znači, to se u Poljicima ne može desit jer postoji cijena dobrih ljudi, postoji poštena cijena tako da svi ovi ugovori koji su priloženi kao dokaz o kupnji zemljišta u Supetarskom kartularu su ustvari više ugovori o iznudi, a ne ugovori o kupoprodaji. Takvi se ugovori nisu radili u Poljicima
(…) i ta benediktinska opatija koju je Petar Zerni osnovao je imala prvenstveno antiglagoljašku misiju. Po meni je taj benediktinski samostan bio smješten na rijeci koja se zove 'flumen Badi' i koja je krivo protumačen kao stari, drugi naziv za Žrnovnicu, a zapravo se radi o Opatovoj rijeci, rijeci koja teče podno Kamena današnjega podno toga međaša poznatoga i taj, ustvari ta benediktinska opatija je bila osnovana na granici samoj Splitske općine i Poljica da bi imala tu antiglagoljašku misiju
(…) u Poljicima su smatrali da se muškarcima ne trebaju dizat spomenici jer muškarac treba bit častan i nema potrebe da mu podiže se spomenike… dobar glas je dovoljan… u toj maniri umjesto spomenika spomenit ćemo dobri duh Poljica… to je bio doktor Frane Ivanišević…", objavili su iz Saveza za Poljica.