Ono što vam može ispričati umirovljeni škverski radnik, 71-godišnji umirovljenik Cvjetko Pajić zaista vrijedi poslušati.
Odgojio se i odrastao u centru grada, gdje je i živio dobar dio života, dok se u mirovini nije preselio na Sućidar.
"Ovdje sam od rođenja"
No, jedno mjesto nije nikada napuštao, a to je Matejuška koju i dan danas svakodnevno posjećuje. Svako jutro je tamo, član je Športskog ribolovnog društva Matejuška ispred čijih smo prostorija i popričali sa Cvjetkom Pajićem.
– Odakle druženja na Matejuški? Od kada sam se rodio. Prije sam stanovao na Pjaci, iznad Naprijedove knjižare. I tako cila ekipa smo stalno dolazili na Matejušku, skočili bi na mulet i do lanterne, išli smo lovit špare, donosili bi ih doma, za obid.
Prije je bilo ribe i u gradskoj luci...
– Bilo je ribe, bilo je školjki, bilo je svega. A sada ne možeš nać' ni pedoču.
Je li tome uzrok gradska luka, koja neslužbeno nije baš čista?
– A, ne, ne, od kada je došao kolektor, gradska luka je prilično čista, ne može se reći da nije. Ima još neugodnih mirisa i ispusta od toplica, ali to se ne može anulirati - priča nam Cvjetko Pajić, koji kao pravi škveranin ima i svoj brod.
"I ja sam spavao u brodici"
– Imam brod od 7,80 metara, sada mi je na Hvaru, kod sina. Lip je to brod, može nas sedmoro bit unutra. A još imam tri, četiri vriće za spavanje, s njima se može spavat na brodu.
Uostalom, i ja sam tako spavao u brodici, kad sam išao s roditeljima i s pokojnim puncem. Onda bismo otišli brodicom i do koje vale, razapeli bismo šator, u njemu bi spavali u vrićama za spavanje, to su bili doživljaji.
Toga danas, u ovoj suvremenoj strci, ima vrlo malo?
– Ma, danas toga više nema, što je bilo prije, nema više druženja. Sada samo ima klanova, svatko s nekim, a zapravo nitko s nikim. Onda više ne možeš dogovorit ekipu za poć' negdje i napravit gradele, bacit iza toga na karte, družit se.
Ovdje na Matejuški postoje dvije udice?
– Jednu je napravio Bralić, i donirao je Gradu, to je sada vlasništvo Grada Splita, a ovu sam ja napravio i donirao društvu Lubin.
Vi ste dugogodišnji član ŠRD-a Lubin?
– Naravno, i ne samo ja, nego i sin mi i unuk, svi smo u Lubina. Sin Tino mi je pomorac. Imam i četvero unučadi. Najstarija unuka 19-godišnja Mia pohađa četvrti razred gimnazije. Uz nju, tu je i 15-godišnji unuk Antonio, koji već vozi manju brodicu na pentu za ić' na lignje. Imam i još dvoje najmlađih unuka, imaju po dvi godine i četiri miseca, Juraj i Duje. Inače, i Antonija i Miju sam stalno vodio ovdje na Matejušku, da se uče od malena uživati u našemu Splitu.
Vi ste ostali ostali vjerni ŠRD-u Lubin, iako sada živite na Sućidru?
– Naravno, i svaki dan pješke idem od Sućidra do Lubina, bila kiša ili zima, bilo da padaju matuni, ja sam ovdi svako jutro. Ovo mi ne može nitko oduzet. Triba znat – svi događaji u Gradu Splitu polaze s Matejuške. Današnji poteštat Andro Krstulović Opara je ovdje dolazio prije izbora za skupljat glasove. Kad je pobijedio i ušao tamo, u Banovinu, više ga ovdje nismo nikada vidili. Više nas ne poznaje. Žalosno, ali tako je. U odnosu na Keruma i Baldasara. Triba reći – svaki dan bi Željko Kerum doša ovdje, izvadio novčanicu, i rekao "evo vam za marendu i za piće". Kasnije, kad je izgubio vlast, Kerum se više nije ovdje pojavljivao.
Ovdje dođu marendati, popričati...
I Baldasar i Kerum su ovdje skupljali poene, ali više ništa nema od toga. Ne može se, međutim, reći da ništa nisu napravili. Napravila se na Matejušci i Zapadnoj obali ova šetnica, samo šta je navečer ovdje previše omladine, mimo svega, tu se druže do ujutro.
Što Vi kao starosjedilac kažete o pivu na zidiću?
– Ma, u tu naviku ne bi trebalo dirati. Pa, pročitali ste da je Matejuška na namjeru aktualne gradske upravo o zabrani "piva na zidiću" stavila embargo. Stavili smo embargo, jer je ovdje nama prostorija, sa kuhalom, frižiderom, imamo sve.
Preko puta je dućan, i tko će meni zabranit da tamo kupim, i ovdje sjednem i pijem pivo. To nema nigdi na svitu! Jer, ovdje se ne druže ljudi pijanci, nego se ovdje dođe ujutro, marendat, popit piće, popričat, je li tko bija na Rivi, šta je tko uvatija...
Uostalom, to je dio dalmatinske baštine?
– Ne, ovo je splitska baština! Ne dalmatinska, nego baš splitska baština! Ovdje su i prije bile konobe, još je uvijek Fife, bila je i bivša Riva. Uz te kafiće i konobe, uvijek su se vezivali brodovi.
I sada će se naći netko pametan, da nam ovdje zabrani druženje?! Pa, ajde, faco, zabrani sve i idemo svi ća odavde. Uzmite pod svoje i cilu Matejušku... Samo će je teško uzet, ne damo je. Životima ćemo je branit, ako triba.
Ima li naznaka da bi netko htio uzeti lučicu i Matejušku?
– Za sada nema naznaka. Društvo Lubin sada ima 15 godina koncesiju na ovo, a kada nam istekne koncesija, ako se tko javi, onda ćemo to vidit.
Ako netko dođe i hoće cilu Matejušku privatizirati, morat će nas istjerati sve odavde. Onda Matejuška više neće biti Matejuška.
Zašto tako mislite?
– Jer, ovdje se u ovoj lučici nalaze brodovi koje su dica naslijedili od roditelja, zato su ostali na vezovima.
Napravio sam ovu udicu za 'Uzuri', prodavanicu ribolovne opreme, koja se nalazi na Rivi. Ali, Grad im prije deset godine nije dozvolio da je stavi isprid dućana, da je prevelika, pa sam je ja vratio nazad i donio ovdje, stavio je iznad prostora ŠRD-a Lubin.
Što je s kupanjem ovdje na Matejuški?
– Kupaju se ovdje ljudi, prije svega mi, naša dica i naša unučad. Imamo ovdje vodu, imamo sve, izađeš iz mora, tuširaš se, i popiješ hladno pivo na zidiću, hahaha - sa smijehom će Cvjetko Pajić.
Do nas će šetnjom Branko Banović, bivši Cvjetkov susjed s Pjace:
– Ovdje smo se zabavljali u mladosti, i kupali. Cvjetko se i danas ovdje kupa, zašto ne? Čisto je, a u ono vrijeme kad smo se mi kupali, onda je to bilo ipak malo prljavije nego sada. I treba kazati - ovdje se riba nikad ne prodaje. Ako netko donese za prijatelje, onda se ona podijeli, ili se napravi marenda, ali ovdje se riba ne prodaje, za to postoji ribarnica – kaže nam Branko Banović.
Dok smo obilazili Matejušku, limenku piva je pio Cvjetko Pajić. Kad je ispio, bacio je praznu u kašun. I pritom smo doznali zgodan detalj:
– Kad ih se tu napuni više praznih limenki, onda ih prodamo, a s tim novcem napravimo ovdje marendu. Ako nam pofali novaca, svi mi dodamo.
Pogledajte ovdje, kako nam je iz zida izrasla čuvarkuća, jer je ovdje toplo, savršeno, pitomo, to je Matejuška! – za kraj će naše đirade po ovom legendarnom dijelu Splita Cvjetko Pajić.
