Splićanin Ivo Štrkljević nastupom u Supertalentu, ali i svojom životnom pričom privukao je veliku pozornost hrvatske javnosti. Ovaj pole dancer sa svojom plesnom partnericom Mijom od Bilmana je dobio zlatni gumb, a za Index je otkrio kakvi su dojmovi nakon svega te što planira dalje.
Kakvi su dojmovi nakon zlatnog gumba? Jesi li očekivao da bi se takvo nešto uopće moglo dogoditi? Komentari gledatelja su veoma pozitivni, koliko ti to znači? Koga ste se ti i Mia najviše bojali u žiriju?
Iskreno, sada kad se sve sleglo, sve što osjećam je ljubav. Toliko divnih komentara, poruka sa svih strana, stvarno jedan predivan osjećaj. Nismo ni u ludilu očekivali taj zlatni gumb, sve je nekako izgledalo nestvarno.
Nekako smo se najviše bojali Martine, ali samo zato što znamo koliko iskrena zna biti. A Davorov komentar smo baš iščekivali iz razloga što je i sam dio plesnog svijeta pa nam je to što je stisnuo zlatni gumb najviše značilo.
Kako si se počeo baviti pole danceom i zašto baš ta vrsta plesa? Mnogi pole dance doživljavaju kao pretežno "ženski" sport. Otkud dolazi ta predrasuda?
Cijeli život sam bio u nekakvom treningu. Trenirao sam atletiku, a onda su se dogodile neke ozlijede i preseljenje u Zagreb i tražio sam nešto što me može zadržati. Pole dance je ušao u život slučajno, a sad mogu reći da je postao dio mog karaktera, mene kao osobe.
Kada govorimo o ženskom ili muškom sportu, ljudi moraju shvatiti da su takve norme izmišljene, konzervativno postavljene i da općenito nešto nije žensko jer ima senzualniji touch. Ja uživam u svojoj ženstvenoj, senzualnoj strani kada osjećam da to plesno mogu pružiti, kada me emocije pokreta povedu u tom smjeru i smatram da je to dio mene. Ali pole dance isto tako može biti muževan. Umjetnost i izražavanje nemaju svoje granice, a opet, tu smo da pomičemo one neke druge, društvene granice.
Isto tako, pole dance je prvenstveno u svojim počecima bio rezerviran za muškarce, plesao se u Indiji još u 2. stoljeću prije nove ere, a oko šipke se plesalo i za kineske careve, ali i u putujućim cirkusima u 19. stoljeću. Kroz godine se razvio u ovo što je danas, a sve zahvaljujući striptizetama koje su prije 30-ak godina počele otvarati prve pole dance škole.
https://www.instagram.com/p/CiW3nbbsSEz/?utm_source=ig_embed&ig_rid=0c95729a-1dfe-418b-9ae2-f20faf004c2d
Pole dance i danas još uvijek dio ljudi asocira na striptiz...
Poveznice itekako ima, kao što sam gore napomenuo - da nije bilo striptizeta, današnjeg modernog pole dancea ne bi ni bilo u ovakvoj formi. Danas je pole dance raspoređen u više svojih podvrsta, a mi se bavimo art pole danceom. To vam je kao da uspoređujemo balet i suvremeni ples. Koristimo isti rekvizit, ali na drugačiji način, što je zapravo ljepota pole dancea, njegova različitost.
Kako izgleda tvoj dan, tvoj treninzi? Za ovakav nastup potrebna je velika fizička sprema.
Kako mi je posao biti instruktor, najviše vremena upravo provodim u dvorani sa svojim polaznicama. To je isto svojevrsni trening, a za sebe treniram dnevno barem po sat i pol. Ovisi kako se osjećam. Tu su treninzi snage, fleksibilnosti, izdržljivosti, doslovno sve što rade profesionalni sportaši.
Nije nikako lako i dosta ovisimo o uvjetima u kojima nastupamo, a pod vrućim reflektorima je zapravo najteže jer hvat na šipci zbog znoja nije 100% pa moramo dat još više energije i snage u takve nastupe.
Ostatak pročitajte OVDJE.