Kad je u rujnu prošle godine jedan čitatelj Škrtice odlučio s obitelji vikend provesti na Bledu, bio je uvjeren, ako ništa drugo, da su barem zdravstveno osigurani jer je cijela obitelj već dugo imala Europsku iskaznicu zdravstvenog osiguranja.
A onda je jedno dijete tijekom noći počelo ozbiljnije kašljati pa su se, za svaki slučaj, zaputili na hitnu, gdje su nakon kraćeg pregleda liječnici koja ih je primila pružili taj famozni EHIC.
"Ona nije znala što bi točno s time i rekla mi je da ipak moramo platiti pregled, što smo na kraju i napravili. Nije bilo ništa strašno, platio sam oko 60 eura, ali mi je bilo posve nejasno čemu uopće služi ta iskaznica kad je čak ni Slovenci ne priznaju", rekao je za Škrticu.
Nakon povratka u Hrvatsku saga se nastavila - Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje predočio je račun iz Slovenije te zatražio povrat, a novac je dobio tek prošli tjedan, i to ne puni iznos, nego samo 25 eura, na što je čekao pet mjeseci.
Nema ni traku ni čip
"Zbilja sam mislio da ta iskaznica nešto predstavlja, odnosno pretpostavljao sam da, ako je imaš, onda imaš pravo na hitnu liječničku skrb u cijeloj Europi bez vlastite participacije, no sad se pitam zašto sam je uopće vadio", kaže.
Posebno apsurdnim smatra njezin izgled - iskaznica, naime, nema ni magnetsku traku ni čip putem kojih bi je u liječničkim ustanovama mogli očitati, što dodatno onemogućuje njezino korištenje, a kako je i na forumima mnoštvo primjera korisnika koji je nisu uspjeli iskoristiti, zamolili smo HZZO da nam malo pojasni njezinu svrhu, posebno brojna ograničenja s kojima se osiguranici susreću u praksi.
Njihov broj je velik - trenutačno je važećih čak 644.707 EHIC iskaznica, a iako je zamišljeno da bi, uz njezino posjedovanje, hrvatski osiguranici na području druge države članice trebali zdravstvene usluge ostvariti po istim uvjetima kao i osiguranici te države, praksa pokazuje da to često nije slučaj.
Neke je države ne priznaju
Odmah u startu iz HZZO-a napominju da postoji određeni broj europskih država koje imaju različito organiziran sustav zdravstvenog osiguranja, i to na način da osiguranik tamo sam podmiruje trošak pružene usluge, a potom traži povrat novca od svojeg osiguravatelja.
Između ostaloga, to su Belgija, Francuska i Nizozemska pa su u tim državama i hrvatski osiguranici, iako imaju EHIC, dužni sami platiti medicinski trošak i potom tražiti povrat novca od HZZO-a.
Kao što je vidljivo iz odgovora, Slovenija ne spada u te države, no slučaj našeg čitatelja pokazuje kako se i tamo EHIC pokazao beskorisnim, iako je bila riječ o sustavu javnog zdravstva, a ne privatnog, koje ne priznaje ovu iskaznicu.
"Svaka država članica dužna je svoje ugovorne pružatelje zdravstvene zaštite upoznati s obvezom prihvaćanja i pružanja zdravstvene zaštite na osnovi EHIC-a. Kako se na području cijele EU radi o više desetaka tisuća pružatelja zdravstvene zaštite, uvijek postoji mogućnost da pojedini pružatelj ne prepozna obvezu prihvaćanja EHIC-a", rekli su iz Zavoda te dodali da EHIC ne jamči određenu razinu liječničke pomoći, nego je samo dokaz o postojanju osiguranja u državi članici, od kojeg se može naplatiti nastali trošak.
Imaju pravo na povrat
Prema podacima koje su dostavili, HZZO je u 2025. godini na ime troškova liječenja osiguranika koji su koristili EHIC u drugim državama članicama podmirio ukupan iznos od 9,389.399,58 eura, a kako je pritom bila riječ o 10.658 slučajeva, ispada da je prosječan iznos hitnog liječenja iznosio 880 eura, što se pokazalo isplativim u svim onim slučajevima u kojima su liječničke ustanove prepoznavale i prihvaćale ovu iskaznicu.
Oni koji nisu bili te sreće - poput čitatelja Jutarnjeg lista - trošak liječenja su, iako imaju EHIC, bili dužni podmiriti sami, a nakon toga imali su pravo od HZZO-a zatražiti povrat novca, o čemu odlučuju područni uredi.
Svi oni koji očekuju povrat kompletno plaćenog iznosa razočarat će se - iz Zavoda doznajemo kako se iznos koji dolazi u obzir za povrat određuje od slučaja do slučaja, u skladu s nekoliko uredbi EU, Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju i Pravilnikom o pravima, uvjetima i načinu korištenja prekogranične zdravstvene zaštite. Iako Zavod navodi da upravni postupak u takvim slučajevima traje 30 dana, odnosno 60 ako je slučaj baš kompliciran, iskustva osiguranika pokazuju da mnogi na rješenje i povrat čekaju i znatno dulje, a potom budu iznenađeni činjenicom da neće nužno dobiti natrag cjelokupno plaćeni iznos za trošak liječenja.
Vidljivo u sezoni skijanja
Koliko je takvih slučajeva bilo u protekloj godini, iz HZZO-a nisu znali reći, ali su napomenuli da oni nisu pravilo, već iznimka.
"Iz dosadašnje prakse možemo primijetiti da postoje slučajevi gdje su hrvatski osiguranici usprkos valjanoj EHIC kartici bili prisiljeni podmiriti nastali trošak ugovornoj zdravstvenoj ustanovi u drugoj državi članici, no takvi slučajevi nisu pravilo, već se najčešće radi o tome da osiguranik nije predočio EHIC, da je podmirio samo participaciju ili da se radi o privatnom pružatelju zdravstvene zaštite. To je posebno vidljivo u sezoni skijanja, jer na samim skijalištima postoji veći broj privatnih pružatelja zdravstvene zaštite", utvrdili su.
Bitno je znati, ipak, da i oni osiguranici koji ne posjeduju EHIC, ali su zatražili neodgodivu liječničku pomoć na području neke države članice, također imaju pravo tražiti povrat novca od Zavoda, a postupak se odvija na identičan način kao i kod osoba koje su imale iskaznicu te se na isti način izračunava i vrijednost povrata.
Uvodi se digitalan oblik
Kako navodi Jutarnji list, upitali su Zavod i koja je svrha fizičke kartice s obzirom na činjenicu da ona nema magnetsku traku niti čip. Oni su nam odgovorili da su njezin izgled i funkcionalnost propisani odlukama Europske komisije te da nije moguće automatsko očitavanje kartice.
"Iz tog razloga kartica nema magnetsku traku ili čip. Trenutačno se radi na uvođenju digitalnog oblika EHIC-a, za što je potreban dogovor svih država članica i promjena postojećih pravnih propisa EU", poručili su.
