Novinar Dušan Miljuš gostovao je u Novom danu te je govorio o slučaju nestalog Mateja Periša.
“Hrvatski policajci zajedno sa splitskim kolegama počeli su ispitivati njegove prijatelje i to će sigurno trajati nekoliko dana. Koliko imam informacije iz Beograda tamo intenzivno traje potraga, uključene su dodatne snage, nevladine organizacije koje pretražuju ušće Save u Dunav, ali rezultata još nema. Uz tu potragu traje i kriminalistička obrada, ali pitanje je zašto policija s tim informacijama ne ide van”, kaže Miljuš na početku.
“Poklapanje signala nije dokaz da je Matej ušao u Savu”
Naglasio je kako su rekonstrukcija i izjava Antonija Gerovca dale odgovore na nekoliko ključnih pitanja.
“To je ona poluinformacija i dezinformacija da Mateja Periša netko slijedi, iz te rekonstrukcije se vidi da njega nitko ne slijedi. Odgovorena su i neka pitanja oko sukoba u klubu i to je eliminirano. Međutim mi i dalje ne znamo zašto on odlazi iz kluba i nemamo kompletnu sliku jer kamere ne snimaju. Kod restorana Savanova jedan veliki dio platoa nije pokriven kamerama. Je li se tu nešto događalo, to ni policija ne zna. Čuli smo da imaju poklapanje kretanja objekta u Savi sa signalom mobitela, no to i dalje nije jasan dokaz da je Matej ušao u Savu i sami kriminalisti kažu da bi bio neozbiljno iznositi takve tvrdnje i to doista je tako dok nema fizičkog dokaza”, objašnjava.
Kao ključnu činjenicu ističe njegov pronalazak i odgovor na pitanje što se točno dogodilo.
“Mi možemo samo nagađati, ali i policija kada istražuje mora uzeti u obzir sve pretpostavke. Ne mora biti da je bio neki sukob koji je morao biti vidljiv, je li postojao neki okidač za nestanak, to je ključno pitanje. Moglo bi se forenzičkom analizom svih mobitela koji su bili u okruženju, eventualno pokušati doći do tih osoba kako bi se razjasnilo što se događao. Nadajmo se da je Matej još uvijek negdje živ, ali i da dobijemo odgovor na pitanje što se dogodilo”, veli.
Rekao je i kako se do mobitela teško može doći:
“Vidimo da ronioci pokušavaju naći i mobitel za koji pretpostavljaju da je u rijeci, nemaju konkretan dokaz iz onog što smo mogli čuti i vidjeti. Tražiti mobitel u Savi, koja je tamo dosta široka, je teško. Ako je mobitel ugašen, kada bismo imali neke jake magnete ili kada bismo imali neku bližu lokaciju, on ne šalje nekakvu toplinsku energiju da bi ga locirali termoskeneri. To nije ni jedini predmet na dnu Save koji bi se mogao vidjeti, je li ga nešto već poklopilo… Činjenica je da se istražitelji trude i da su veliki resursi dignuti, ali već ulazimo u 18. dan i tu nema konkretnih rezultata”.
“Stoji li na platou još netko?”
Govorio je o ključnim pitanjima na koja još nemamo odgovore:
“Je li on krenuo na susret s nekime? Vidjeli smo da njegovo kretanje ima neki svoj smisao, čak i to zaustavljanje taksija, nije to tako daleko od mjesta gdje se on razišao s prijateljima i sad kada vidite da tamo jednim normalnim skokom preskače ogradu, postavlja se pitanje zašto se spušta na plato i stoji li tamo još netko? Bilo bi logično da bi nastavio trčati prema Gotiku koji je par stotina metara dalje, zašto se spušta? To je ključno pitanje na koje kriminalisti trebaju odgovoriti u suradnji sa svima koji imaju tehičke mogućnosti.
Nije tu samo stvar njegovog mobitela nego i mobitela svih koji su bili s njim u kontaktu, ali mislim da i mobiteli koji su u toj jedinici u to vrijeme bili negdje blizu njegove lokacije, to se može. Vrlo jasno policija može isfiltrirati aparate koji su u tom trenutku bili kraj njega. Onda nekakvom metodom selekcije, pronalaskom vlasnika, ako je riječ o mobitelima koji su imali pretplatu, doći do ljudi koji su u tom trenutku bili tamo, jesu li nešto vidjeli ili čuli. Na kamerama imamo samo sliku, ne i zvuk, već smo imali jednu zabunu kod krivog sata na snimci pa je ispalo da je trčao sat vremena, negdje se skrivao. Nadam se da ćemo narednih dana doći do nekih odgovora”, objasnio je.
Ističe i kako sve što javnost zna sigurno nije sve što policija ima. Također, rekao je i da postoji nešto što se zove “tajna mjesta događaja”, koje bi trebalo biti poznato samo počiniteljima jer kada javnost vidi snimke, svatko može reći da je nešto vidio, a time se smanjuje korisnost alata poput poligrafa.
“Pređena je granica etičkih normi kod izvještavanja”
Potvrđuje i kako je medijskog “lešinarenja” bilo i u Hrvatskoj, a posebno u Srbiji.
“Mislim da je ovo nešto što bi trebalo biti primjer za analizu kako se izvještavalo. Recimo, objava neke snimke seksualnog orgijanja, takve stvari su bile nešto što je samo bilo stavljanje soli na ranu obitelji. Bilo je i zvonjenja na vrata obitelji i tu je otac upozorio da se to ne radi. Tu je prijeđena granica etičkih normi i kodeksa koji nalažu da se u takvim situacijama treba izvještavati s dozom pijeteta prema obitelji i da treba nekada pustiti policiji da neke stvari ne kažu. Ali imali smo situaciju da čovjek koji je predsjednik policijskog sindikata i službena osoba izlazi van s nekim podacima koji su podaci koje je mogao imati netko tko zaista radi na tom slučaju i to su svi mediji prenijeli. Mislim da se tu prije svega on nije ponio etički, a sada se postavlja pitanje zašto je izašao s time”, kaže.
Rekao je, ipak, kako je takav medijski interes sigurno doprinio tolikoj angažiranosti policije.
“Tu su kolege u medijima u Srbiji bili u daleko povoljnijoj situaciji nego mi. Pojedini novinari, koji su vjerojatno zahvaljujući vezama, ali s obzirom da je javna tajna da je dio tih medija pod direktnim utjecajem Vučića, možda su namjerno puštane snimke pa se možda nadalo da će se time smanjiti broj dezinformacija. Ulazimo sad u već treći tjedan potrage i sigurno da se radnje u Hrvatskoj i Srbiji koordiniraju. Ovaj tjedan bi kriminalisti iz Hrvatske ponovno trebali ići u Beograd s novim informacijama kako bi složili mozaik”, kaže.
Dodao je i kako je u kontaktu s ocem nestalog mladića, Nenadom Perišem. rekao je kako je maksimalno susretljiv prema medijima, ali da je ono što najviše očekuje pronalazak svog sina i saznanje što je prethodilo njegovom nestanku.
“Mislim da će sigurno intenzitet potrage barem tehničkim sredstvima trajati, ali ovisit će o vremenskim uvjetima i resursima. U Srbiji ima puno nestalih i svatko kome je netko nestao očekuje maksimalni angažman policije. Naravno da smo imali slučajeva nestanaka u Hrvatskoj koji nikada nisu razriješeni. To su vrlo teški slučajevi za obitelj i za policiju”, zaključuje.
