Uz rub kvadra zemlje u Papandopulovoj ulici, otetog od prevladavajućeg asfalta na pragu topljenja, prošlog uobičajeno vrelog četvrtka, Ivan Kovačević u trlišu mokrom od težačke muke koja je trajala od gepeka na relativno udaljenom parkingu sve do tu, na ruke je donio frezu. Netko će reći - neobična ruralna scena usred izrazito urbanog okruženja.
Usred Trstenika, jednog od kvartova Splita 3, dugo je planirana ova scena. Naime, radi se o svakidašnjim, uvijek zanimljivim aktivnostima koje organizira KVART - udruga za suvremenu umjetnost koja baš na zapadu te ulice, u neposrednoj blizini toga kvadra zemlje, ima istoimenu galeriju u kojoj je trenutno postavljena izložba Stimulus. Na izložbi se mogu vidjeti radovi Marina Renića koje je postavila KVARTova kustosica Ana Čukušić. Od prošle subote, 24. 8. može se vidjeti, a može se i sudjelovati u procesu koji se zove Auris elefanti.
Ponekad je umjetnost artefakt - magični predmet, a ponekad je proces koji može biti podjednako magičan, ali koji (češće nego artefakt) ima puno širi doseg jer traje i jer traje izvan galerije. Proces koji može biti kvalitetno slobodno vrijeme bilo koga tko ima slobodnog vremena, a ujedno ima i nekih specifičnih vještina koje nisu (samo) umjetničke.
Od Žrnovnice i Lokvičića do Papandopulove
U konkretnom slučaju radi se o procesu koji je započet u žrnovačkom rasadniku Botanički vrh kod Siniše Miličića kao i u vrtu Ivana Strinića u Lokvičićima, a koji inače stanuje u Papandopulovoj. Na ove dvije lokacije uzgojene su za sada još male i nježne sadnice mitske biljke zvane raštika, omiljene Dioklecijanove verdure.
Prošle srijede su članovi KVARTa i drugi susjedi očistili travu i škovace iz kvadra, u četvrtak je Kovačević, kako je već rečeno, isfrezao, u petak su sadnice, skupa s gnojivom, pažljivo dopremljene u njihovo novo stanište i ubodene u Papandopulovu zemlju priređenu baš za njih i po njihovoj mjeri. Svakodnevna briga o sadnicama započela je spomenute subote revijalnim zalijevanjem. „Jedno 15-ak dana ćemo ih zalijevati svaki dan“, kazuje Boris Šitum, predsjednik Udruge „a onda, ovisno o vremenskim prilikama, vjerojatno rjeđe.“ Vodu za zalijevanje uzimaju iz obližnjeg kafića Luna. Dakle, cijelo susjedstvo, svatko prema svojim mogućnostima i afinitetima, participira u opisanom procesu.
Raštika je dvogodišnja biljka otporna na mraz i druge prirodne nedaće, a istodobno bogata svakim zdravljem, naročito vitaminom D. Šitum je zove „vlaška srdela“ aludirajući na njenu dostupnost i vrijednost. U Cisti Provo, gdje KVART ima depandansu Galerije, tradicionalno se sadi uoči Male Gospe, pa se taj običaj primijenio i na Trsteniku. Sorta koja tek treba nastati nosi ime Auris elephanti, odnosno Slonovo uho. Radi se o autohtonoj sorti iz Dalmatinske zagore koja tamo ima dimenzije listova koje su kao uši u odrasloga slona. I po obliku podsjeća na slonova ušesa. Autori procesa se nadaju da će, uz valjanu brigu oko uzgoja, na ovoj lokaciji očuvati dimenzije, ali dobiti i neku novu, urbanu notu. Raštika se bere u nekoliko navrata tako da se listovi postupno skidaju odozdo prema gore. Šitum smatra kako će vrhunac procesa biti tijekom zime. Naime, to je vrijeme kad se raštika na ovom području najviše konzumira.
Fešte s vlaškim delicijama
„Ovisno o tome koliko i kako rodi, oko Božića kad se slavi zajedništvo u krugu bližnjih, napravit ćemo jednu ili više fešti s vlaškim delicijama kao što su kaštradina, zelje sa suhim mesom za sve naše bližnje, tj. za naše susjede.“ kaže Šitum.
Kako god se s agrikulturnog stajališta proces vodi profesionalno, tako se profesionalno vodi i s umjetničkog stajališta. Na pješački najfrekventnijoj strani vrta uredno je postavljena tabla s logotipom sorte. Logotip potpisuje Šitum sa splitskom umjetnicom Karin Grenc. Dodatno, ovaj umjetnički rad prošao je selekciju 42. Splitskog salona pa će ove jeseni na njemu biti prezentiran.
Idilični suživot umjetnosti i agronomije, urbanog i ruralnog ili, naprosto, suživot osoba koje su se usmjerile jedna na drugu jer su slučajno susjedi, u takvim svojim prinudnim okolnostima gradeći zajednički korisni vrt u javnom prostoru, manifestiraju svoje pojedinačne slobode jer „vrt oblikujemo izborom iz onoga što nam Božji svijet nudi, a izbor je, kao što znamo, osnovni oblik slobode“. Tako je pisao Dževad Karahasan u Knjizi vrtova objašnjavajući kako su upravo kultivirajući biljke i sadeći vrtove ljudi stupili u carstvo kulture.
