U današnjoj priči vraćamo se na sami početak 1990.godine - kada je jedan 'general veznog reda' započeo svoju nogometnu priču. Ipak, on je bio toliko 'čudna sorta' da je prije izabrao školovanje nego svjetsko prvenstvo pa ponovio opet isti scenarij na najvećem nogometnom natjecanju. Izabrao je svoju frizuru umjesto nastupa za reprezentaciju.
Nije to za njega toliko egoistično niti je naš današnji junak veliki ego-manijak, što je pokazao igrajući za AC Milan, kada nije htio primati plaću dok je bio ozlijeđen. Taj je isti novac davao sirotinji na ulicama Italije i naravno mnogim humanitarnim društvima - on je El Principe, veliki nogometni genijalac, Fernando Redondo...
Početkom Fernandove nogometne karijere, koja se odvila u njegovoj rodnoj Argentini kada je s nepunih 16 godina debitirao za prvu momčad Arg. Juniorsa. Na prvenstvu mladih U-16, proglašen je MVP-om natjecanja u susretu protiv Brazila gdje je zasjenio Huga Maradonu, brata velikog Diega.
Godine 1989./90. postaje redovan prvotimac za Juniorse. Za mladog Redonda dolazi poziv da zaigra za svoju reprezentaciju Argentine, no on je rekao treneru "hvala" jer morao je puno učiti za studij prava. Redondu nije 'odgovarao' način igranja trenera Bilarda, točnije njegov 'romb' veznog reda, ali ovo ipak neće biti prvi put da Fernando odbija poziv za igrati u reprezentaciji.
Nakon igranja u rodnoj Argentini svoj novi nogometni dom pronašao je u Španjolskoj igrajući za momčad Tenerifea čija je sudbina bila vezana za dno španjolskog prvenstva.
Kanarsko otočje nije predstavljalo problem za našeg današnjeg junaka. Njegov debitantski susret odigrao se 02. rujna 1990.godine u domaćem susretu protiv Bilbaoa. Trener domaćina Azkargorta izveo je idući sastav: Augustin, Torrecilla, M.Hierro, Llorente, Revert, Toño, Salmeron, Redondo, Ramos, Fernandez i Quique - koji su upisali minimalnu pobjedu protiv gostiju od 1-0.
Zanimljiva stvar je da se Redondo susretao protiv Tomislava Ivića i njegovog tadašnjeg Atletico Madrida te protiv Mallorce Zorana Vulića. U svojih dvadeset tri nastupa od čega se pronašao u svakom početnom sastavu, upisao je jedan pogodak i pet žutih kartona.
Svoj prvi pogodak postigao je u 15. kolu prvenstva gdje su kod kuće slavili protiv Espanyola rezultatom od 2-0 (16. prosinca 1990.godine).
Da, borba za opstanak završila je uspješno, jer momčad Tenerifea bila je sigurna od zone ispadanja s dva boda. U svojoj drugoj sezoni 'El Principe' dobio je više utakmica, ovaj put trideset dva nastupa u prvenstvu, uz to je postigao i dva pogotka (opet je zabio Espanyolu 2-2 u 6.kolu prvenstva i u pobjedi protiv Real Burgosa od 4-1), ali Redondo koliko god je bio 'lagan' igrač, odradio bi onaj 'prljavi posao' sa zarađenih deset žutih kartona.
Kako to da je plemeniti igrač postao udarač?
Na sistem novog trenera, njegovog Argentinca Jorge Solarija, koji je također bio vezni igrač u svoje vrijeme. Momčad Tenerifea završila je prvenstvo na 13. mjestu u tablici, ali ovaj put promjenom igre i totalno novog sustava 'igrali' su se protiv velikih momčadi; 'nabijanjem' Seville rezultatom od 4-1 ( za koju su tada igrali u napadu Zamorano i Šuker). Također šest kola prije kraja prvenstva dobivaju moćnu Barcelonu rezultatom od 2-1. Tada su za Barcelonu igrala imena poput Laudrupa, Guardiole, Stoichkova, Koemana, Zubizarrete uz trenersku palicu Johana Cruyffa.
Najveća zanimljivost je zadnje kolo. Tenerifeu apsolutno 'ništa' ne igra susret protiv Real Madrida. Kako su momčad Tenerifea već otpisali za drugu ligu, moćnom Realu pobjeda je začila naslov prvaka pred najvećim rivalom, Barcelonom.
Već do 28. minute susreta, Real je imao vodstvo od 0-2 pogodcima Hierra i Hagía, ali Quique je smanjio tu prednost Reala u 36. minuti susreta sa 1-2. Na ovom susretu bilo je pregršt pogodaka, ali ipak devet žutih kartona i dva isključujuća crvena kartona. Realov potpuni kolaps dogodio se u razmaku od jedne minute, u 77.minuti autogolom Roche. Rezultat je vraćen na 2-2 te doslovno par napada nakon, Pier stavlja vodstvo Tenerifea za 3-2. Rezultat je igrao Barceloni u korist koja je slavila 2-0 protiv Bilbaoa te je osvojila naslov prvaka s jednim bodom više od Real Madrida, dok je Tenerife imao tri boda više od zone ispadanja...
Ali... Neke 'čudne' stvari opet su imale staru priču u idućoj sezoni 1992./93.godine.
Tenerife završio sezonu na petom mjestu
U svojoj trećoj sezoni igrajući za Tenerife Redondo je zbog ozljede izgubio dosta utakmica. Zanimljivo je da je postavio svoj rekord u postignutim pogotcima gdje je zabio čak četiri i još uz to zaradio pet žutih kartona u dvadeset odigranih susreta prvenstva.
Tenerife je završio sezonu na čudesnom petom mjestu prvenstva, prvak države ih nikako nije mogao pobijediti. Također nastavilo se 'šamaranje' Maradone i njegove Seville, uz to nadodajem još jednu priču vezanu za Real Madrid i zadnje kolo prvenstva sezone 92./93.
Svoj prvi sezonski pogodak postigao je u 3.kolu prvenstva u pobjedi protiv Real Burgosa (0-3), nije dugo čekao za svoj drugi pogodak gdje je u domaćoj pobjedi zabio pogodak protiv Deportiva (3-1), opet za tri prvenstvena kola (tadašnje deveto kolo) zabija još jedan pogodak protiv Bilbaoa (2-2).
Svoj zadnji sezonski pogodak postigao je u 17. kolu prvenstva u pobjedi protiv Osasune (1-2). Dva kola prije samog kraja prvenstva, momčad Real Madrida drži prvo mjesto tablice, dok se iza njih nalazi Barcelona. Klasična priča rivala, Real se provlači pogotkom Hierra protiv Atletico Madrida, dok Barcelona na gostovanju pobjeđuje Osasunu.
Sada ulazimo u zadnje kolo prvenstva, Barcelona dolazi u rano vodstvo pogotkom Stoichkova protiv Sociedada, dok Real Madrid gostuje kod Tenerifea. Hierro, Luis Enrique, Zamorano, Butragueño, Prosinečki - na poluvremenu gube rezultatom od 2-0. To je bio i krajnji rezultat i još jedan naslov prvaka Barceloni u zadnjem kolu prvenstva pod redateljskom palicom Redonda i njegove momčadi Tenerifea.
San 'europske' noći
Narednu godinu, Tenerife je imao san 'europske' noći kada su svog prvog protivnika Auxerrea prošli rezultatom od 3-2. Nakon toga, čekalo ih je zahtjevno gostovanje u Grčkoj kod Olympiakosa kojeg su prošli 'na mišiće' ukupnim rezultatom od 5-5. Naravno na račun gola u gostima, Moller, Ravanelli, Baggio i momčad Juventusa izgubila je jedan susret od Tenerifea u osmini finala kupa Uefa. Ipak je Juventus rezultatom od 3-0 prošao dalje.
U španjolskom kupu također su 'gazili sve po pet' - prvo je pala Valencia sa ukupnim rezultatom 5-4, Real Madrid 5-1 (deset žutih kartona i tri crvena pred punim stadionom) i onda u polufinalnom susretu momčad Celte Vigo daruje Tenerifeu 'peticu' ukupnim rezultatom od 2-5.
Redondu je bio uskraćen finalni susret, točnije borba za svoj prvi naslov, ali njegovo finale tek je dolazilo.
U prvenstvu je postigao još jedan pogodak u predzadnjem kolu protiv Santandera gdje je zabio za minimalnu pobjedu od 1-0, ali 'buđenje grubog princa' upisalo mu je u knjižicu osam žutih kartona i dva crvena kartona. Prvi crveni karton protiv Seville i onda direktni protiv Real Madrida ( zanimljivo u susretu 26. kola između Reala i Tenerifea bilo je čak 12 žutih kartona i 3 crvena kartona, dok je susret završio rezultatom od 1-1).
Od momčadi Tenerifea oprostio se u 38. kolu prvenstva u porazu kod Athletic Bilbaoa. Barcelona je osvojila još jedan naslov prvaka, ali s istim brojem bodova kao Deportivo la Coruña.
Finale za Redonda? Njegov prelazak u Real Madrid!
NASTAVLJA SE...
Do idućeg čitanja, za kraj bih citirao Vedrana Očašića.
"Svima vama koji ste bolesni, želim da što prije ozdravite, posebice maloj djeci".
Za neke moje starije priče vi koji ste voljni pogledati zapratite nas na Instagramu.
