Mjesto radnje naše priče je stotinjak metara od Dječjeg vrtića Ciciban na Mejama. Vrijeme radnje je jučer, oko 15:45. A glavni lik je Marko Klarić, član Županijske udruge slijepih i slabovidnih osoba, član vijeća GK Meje, ali prije svega otac koji je išao u vrtić po svoje dijete. Međutim, nimalo nije očekivao kako će taj dan završiti.
Naime, Marko je pred vrtićem upao u rupu od 1,5m koja ničim nije označena, i pritom se dobro polomio. Susjedi su mu pomogli da se izvuče, pozvali su i policiju, a Marku su na hitnom prijemu ustanovljene ozljede obje podlaktice kao i iščašenje i nategnuće nožnog zgloba, odnosno gležnja. Marko nam je ispričao što se dogodilo, ali naglašava jedno: da je srećom tek išao po sina u vrtić, jer da je sin bio s njim...
"Išao sam po dijete u DV Ciciban na Mejama, što mi je u susjedstvu, i cijeli pločnik je bio blatnjav. Jedan dio pločnika izgledao mi je kao lokva, no u stvari je bilo blato i voda koja se nalazila u rupi širine otprilike 2m i dubine 1,5m. Međutim, meni je to izgledalo kao i ostatak puta", ispričao nam je Marko.
Upao je u rupu sve do prsa. Srećom, kaže, u prolazu su bili susjedi koji su ga izvukli. Jučer je bio na hitnom objedinjenom prijemu i ustanovili su mu ozljede obje podlaktice i iščašenje i nategnuće nožnog zgloba, odnosno gležnja.
Naglašava da je veliki problem što to mjesto ničim nije bilo označeno.
"Tu nije bio niti jedan znak. Ja, kao slabovidna osoba s 5% vida to nisam mogao vidjeti", kaže nam Marko, inače član Županijske udruge slijepih i slabovidnih osoba.
Da ironija bude veća, dodaje, jučer je bio dio Međunarodni dan bijelog štapa, koji se obilježava svake godine 15. listopada. Dan bijelog štapa prilika je za podizanje svijesti o specifičnostima osoba s oštećenjem vida s ciljem da se podsjeti društvo na važnost stvaranja pristupačnog okruženja za slijepe osobe i poticanje njihovog uključivanja u sve aspekte društva. Ironično je, onda, da je ovakva opasnost - i to za sve, a pogotovo za one s oštećenjem vida - bila ne samo nesanirana, već potpuno neoznačena.
"Sreća u nesreći je što sam tek išao u vrtić po dijete. Da sam došao drugim putem u vrtić, a vraćao ovim putem dogodilo bi se još veće zlo", kazao je.
"Danas je ovo moj slučaj, sutra to može biti netko drugi. Ova rupa je doslovno 100m od izlaza iz dječjeg vrtića. Tu je mogla upasti teta koja tamo radi, ili netko od djece i drugih roditelja. Ja i svoje dijete pustim da, kad izađemo iz vrtića, protrči na tom prostoru koji bi trebao biti siguran, i to se moglo dogoditi i njemu", naglasio je Marko.
Ovo se ne bi smjelo događati
"Ovo je nešto što se u našem gradu ne bi trebalo događati. Znam da za sve postoji pojedinac koji treba odgovarati i ne želim nametati kolektivnu odgovornost, ali očito se nije razvila dovoljna svijest. To se vidi i u drugim primjerima, primjerice nedavno me više sugrađana na Mejama - jer sam ja vijećnik u GK Meje - zvalo da se sanira jedan dio u Ulici pod Kosom gdje je tijekom radova ostavljena pukotina na nagibu koju su ljudi morali automobilima zaobilaziti. Ne znam tko je radio te radove, ali to je stajalo možda mjesec, mjesec i pol dana, i to nisu bili sanirali nego tek nakon brojnih pritužbi građana. Jednostavno moramo paziti na te stvari", objasnio nam je Marko.
"Meni nije cilj prozivati nikoga, već da se osvijestimo. Cilj je da se ovakve situacije više ne dogode nikome. Još sam u potresen i u šoku, i razmislit ću o daljnjim koracima", rekao nam je Marko.
"Nažalost nekako su nas sustav i država i lokalne samouprave uvjerili da je bilo kakvo traženje vlastite pravde, traženje odgovornosti bespotrebno. Da smo premali, prejadni i da se ne isplati ta borba s vjetrenjačama. Jučer su susjedi zvali policiju, a ja sam se mislio ima li to uopće smisla, da se ne bi upetljao u neku priču gdje bi mi eventualno to na neki način naštetilo", rekao je.
Nadodaje kako ne želi da se itko osjeća prozvanim, ili da je ovo medijski linč ili kritika. Već je, kaže, želja malog čovjeka da ga sustav ne gazi.
"Lokalna samouprava, kao ni država, ovo ne smije shvatiti kao neki linč na njih ili kritiku. Ovo je jednostavno želja malog čovjeka da ga sustav ne gazi i da bude zaštićen, a ne da budemo samo broj. Nažalost, kada se nešto dogodi u našoj državi, to se pokuša staviti pod tepih, i to nekad naprave upravo oni koji najglasnije prozivaju da u državi bude sve transparentno i uredno, koji pozivaju na red. Zaista ću razmisliti o daljnjim koracima", zaključio je Marko.
