Svakog drugog četvrtka u listopadu obilježavamo Svjetski dan vida.
Kao što se može primijetiti, taj dan je upravo danas i svjedočit ćemo masovnim izjavama nadležnih, kojima će biti puna usta osoba koje imaju problem s vidom. Na prvi pogled, prava slijepih osoba su jasno regulirana zakonima, ali što je sa slabovidnim osobama?
Uoči obilježavanja Svjetskog dana vida javio nam se Marko Klarić, slabovidni Splićanin. On na lijevo oko vidi 10%, na desno samo 1%, a uza sve poteškoće uspio je završiti dva fakulteta. Tako se ispred njegovog imena nalaze titule magistra teologije i magistra odnosa s javnošću. Dvije vrijedne titule stekao je na splitskom KBF-u te studiju Odnosa s javnošću u Dubrovniku.
Ostao je šokiran odgovorom ministra Aladrovića
Marko tvrdi da su slabovidne osobe itekako zakinute za svoja prava.
- Ponekad imam osjećaj, a i praksa to potvrđuje, da su ovakvi datumi političkim elitama prilika za promociju umjesto za dijalog i implementaciju problematike u zakonodavni okvir kao npr. zaštite slabovidnih osoba pa se pitam čemu ulaganje u sustav i stjecanje kompetencija ako nam to sustav ne zna vrednovati i zaštititi nas zakonom - pita se Klarić.
Kaže da se slabovidne osobe suočavaju s brojnim poteškoćama. On se i sam kroz udrugu "Vidim“ borio za prava slabovidnih. Do jednog trenutka.
- Upoznat sam s brojnim problemima slabovidnih, počevši od onih svakodnevnih kao što je malo zvučne signalizacije na semaforima, nedostatak audio deskripcije u javnom prijevozu, potreba boljeg označavanja pješačkih prijelaza, veći broj uvećanih knjiga u obrazovanju pa sve do onih zakonodavne razine. Upravo ova potonja bila je razlog, uz indiferentnost slabovidnih osoba, prestanka rada bivše Udruge slabovidnih i nemogućnosti ostvarivanja prava. Posljednji takav primjer koji me zatekao datira iz ožujka ove godine kada sam dobio negativan odgovor nadležnih na upit o statusu slabovidnih u Zakonu osiguranika staža s povećanim trajanjem ili tzv. beneficiranim radnim stažem - govori nam.
Marko je dopis uputio na najviše instance.
- Dopis sam uputio predsjedniku Hrvatskog sabora, Vladi Republike Hrvatske, Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, a negativan odgovor na upit potpisao je sam ministar Josip Aladrović uz pokriće i podršku stručnjaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Naime, u dopisu su izneseni argumenti koji idu u prilog politici, tj. da nisu predviđena dodatna financijska izdvajanja. Postoje ključni argumenti zašto bi slabovidnima trebalo priznati staž s povećanim trajanjem. Poznato je da osobama slabijeg vida tijekom godina vid opada i pitanje je gdje je tu prevencija te je li to u duhu i u skladu s člankom 24. Zakona osiguranika koji glasi: „Utvrđuju se zanimanja na kojima fiziološke funkcije organizma nakon određenih godina života opadaju u toj mjeri da onemogućavaju uspješno obavljanje poslova“ - upozorava Klarić.
Razočaran je odgovorom ministra Aladrovića.
- Socijalno je neprihvatljivo i skandalozno da se u dopisu s potpisom ministra također navodi: „Isto tako, ne može se zanemariti izbor zanimanja koje će biti dobro prilagođeno pojedinim sposobnostima“. Zar i ostale skupine osoba s invaliditetom nisu sebi prilagodile zanimanje pojedinim sposobnostima pa opet ostvaruju prava iz Zakona? U dopisu se navodi i kako se ranom intervencijom u djetinjstvu rješava 80% slabovidnosti što je točno. Prema procjenama, međutim, slabovidnih odraslih osoba koje to nisu riješile u djetinjstvu u Republici Hrvatskoj ima oko 18.000 i opada im vid starenjem što u duhu članka 26. „uzrokuje trajne posljedice za život i rad“ - nastavlja. dopis-aladrovic-klaric
"Ne želim da ovo bude srceparajuće pismo, nego poziv svima da uđu u dijalog s nama"
Ima i pitanje za nadležne.
- Mogu se složiti s konstatacijom iz dopisa kako „slabovidnost nije jednoznačan pojam“ jer ipak postoji klasifikacija slabovidnih osoba i to od onih s visokom slabovidnošću (0 – 12% ostatka vida), preko onih sa srednjom (12 – 32% ostatka vida) do osoba s niskom slabovidnošću (32 – 64% ostatka vida). Postoji li mogućnost da barem osobe s visokom slabovidnošću ostvare pravo na tzv. beneficirani radni staž? - pita Marko.
Na kraju je uputio poruku.
- Naposlijetku, znače li struci išta argumenti slabovidnih osoba? Je li struka u službi struke i prevencije zdravlja ili politike i rezanja financija? Ili, uzimajući sve navedeno u obzir, trebamo izvesti zaključak u skladu s davno nastalom izrekom Johna Heywooda: „Nitko nije toliko slijep kao oni koji ne žele vidjeti“? I dalje ćemo se pokušati boriti za svoja prava. Ne želim da ovo bude srceparajuće pismo, nego poziv svima da uđu u dijalog s nama. Neka svi koji imaju polugu vlasti u svojim rukama poduzmu nešto i pomognu nama slabovidnima. Mi najbolje znamo što nam je potrebno. Poštovani ministre, što Vama predstavlja Svjetski dan vida? Sretan Svjetski dan vida! - zaključio je Klarić.
