Utvrda sv. Nikole pomorska je obrambena utvrda smještena na otočiću Ljuljevcu, na ulazu u kanal sv. Ante kraj Šibenika. Od 9. srpnja 2017. utvrda sv. Nikole uz obrambeni sustav grada Zadra upisana je na UNESCO-v Popis svjetske baštine[1], zajedno s drugim utvrdama pod nazivom „Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća”.
Utvrda sv. Nikole podignuta je sredinom 16. stoljeća na ulazu u kanal sv. Ante, uskome morskom prolazu koji vodi do Šibenika. Smještena je na južnoj strani kanala, na malenu otoku, a južnim je dijelom povezana uskim putićem s kopnom. Svojom sjevernom stranom istaknuta je prema suprotnoj strani kanala, čineći tako nadzor nad morskim putevima tog područja.
Osnovni tlocrt utvrde sv. Nikole je trokut. Prema pučini je postavljen rondel, dok su suprotno njemu, prema Šibeniku, postavljena dva polubastiona. Polubastioni su izduljeni, a međusobno i sa rondelom komuniciraju pomoću kortina. Kraće strane polubastiona, one kojima „gledaju“ jedna u drugu su, prema kortini koja ih spaja, snažno uvučene i stvaraju male uši. Postoji uočljiva razlika u obliku polubastiona. Tako je njihova duljina nejednaka, a i različita je zaobljenost njihovih vrhova. Ovo je najvjerojatnije bilo uvjetovano oblikom otočića i samom živom stijenom nad kojom je utvrda podignuta.
Od polovice lipnja 2019. je otvorila svoja vrata za posjetitelje.
Posjet Tvrđavi sv. Nikole, radi zahtjevnih restauratorsko-konzervatorskih radova, za sada je moguć isključivo morskim putem, brodom u organizaciji Javne ustanove Priroda Šibensko-kninske županije.
