Vrijedni tim splitske PlayDrame zaokružuje sezonu završnim predstavama svojih talentiranih polaznika. Više od 100 glumaca svih uzrasta okušat će se na kazališnim daskama u uprizorenju jednog od najvećih svjetskih dramatičara, renesansnog autora Williama Shakespearea. Na programu su izvedba drama “San ljetne noći“ i “Na tri kralja”, a detaljan raspored i izvođače možete pogledati na stranicama Playdrame.
Voditelji su u sezoni 2018/19. bili: Petra Kovačić, Justina Vojaković Fingler, Elvis Bošnjak, Karolina Šuša, Trpimir Jurkić, Snježana Sinovčić Šiškov, Bruna Radići Lara Jerončić.
Nije neka vijest da PlayDrama ima sjajnu dječju sekciju. Već kultna izvedba “Evgenija Onjegina” (u režiji Anastasije Jankovske) bila je školski primjer fantastične adaptacije klasika koji je toliko lijepo osmišljen da su mnogi skeptici primijetili da je melankoličnom romantičarskom djelu udahnut novi život.
Pohvalno je što se ni ove godine ne bježi od antologijskih autora i nekih djela koja su nepravedno zapostavljena u tradicionalnom obrazovanju, kao što je primjerice prošlogodišnja izvedba drama “Krvava svadba” i “Dom Bernarde Albe“ ili ovogodišnja „Na tri kralja”.
Potonju su komediju izveli najmlađi polaznici glumačkoga studija PlayDrame koje smo mi imali priliku gledati (Domina Ančić, Ena Bokarica, Ivan Braovac, Petra Čelar, Roko Čular, Marin Dude, Rea Jovanović Vudrić, Niko Kelam, Hana Krajinović, Đina Tešija, Ana Topić, Luce Zaninović), a pred njima nije bio jednostavan zadatak. Shakespeare je, kao majstor komedije zabune, ovaj komad temeljio na motivima gubitka, prerušavanja i ljubavnih trokuta.
Glavna junakinja Viola preodijenula se u muškarca i zaljubila u svoga gospodara, vojvodu Orsina. On je pak zaljubljen u groficu Oliviju, a Olivija pati za Cesariom, koji je zapravo preodjevena žena (Viola). Rasplet radnje označava dolazak Violina izgubljena brata blizanca Sebastiana.
Prije svega treba pohvaliti činjenicu da je svaki mali polaznik dobio svojih pet minuta na pozornici. Čak su i oni “rubniji” likovi poput sluga i sluškinja sjajno gradili komiku situacija i simpatično koketirali s publikom. Glavni su se glumci odlično snašli, artikulacija im je bila uvjerljiva, a nastup vrlo profesionalan. Ogledna je situacija prave glumačke profesionalnosti trenutak kad se dijete spotakne i padne pa iznese pad kao dio scenarija do te mjere da se publika pita je li uvježban.
Sjajnome je dojmu doprinijela zanimljiva scenografija puna bijeloga platna koje je djelovalo kao sidro, ponekad zid, a ponekad tamnica. Važnu su ulogu igrali i svjetlo i sjena, kao i minimalistička, ali vrlo funkcionalna kostimografska rješenja. Muški su likovi nosili tipične renesanse kičaste ovratnike, a djevojčice pune suknje od tila.
Bila je to renesansa na moderan način i komedija ljubavne zabune onako kako ih gledaju dječje oči. Sve u svemu, najmlađi polaznici i njihovi voditelji vrlo su ozbiljno pristupili svojoj završnoj predstavi i zaslužuju pohvale za svoj višemjesečni trud koji je okrunjen sjajnom izvedbom.
