Na današnji dan 1692. godine osnovana je župa svetog Petra Apostola u splitskom Lučcu
Dvanaesti veljače značajan je datum u povijesti Splita, posebice kada je riječ o vjerskom i urbanom razvoju grada. Na taj dan 1692. godine splitski nadbiskup Stjepan Cosmi osnovao je župu Svetog Petra Apostola za istočno predgrađe Lučac. Ova je župa preteča današnje župe Svetog Petra, koja je kroz stoljeća prolazila kroz brojne promjene, osobito u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata.
Povijesni razvoj župe
Današnja župa Svetog Petra Apostola proizašla je iz stare splitske župe osnovane u 17. stoljeću. Tijekom Drugog svjetskog rata, točnije 3. siječnja 1944., savezničko bombardiranje uništilo je župnu crkvu Svetog Petra, što je dovelo do privremenog premještanja bogosluža u razne kapele. Nakon rata, Split se brzo razvijao, što je stvorilo potrebu za osnivanjem novih župa i gradnjom novih crkava.
Još od 1960-ih godina, tražena je dozvola za gradnju nove župne crkve na pogodnijoj lokaciji, ali su vlasti otežavale proces. Tek nakon intervencije pape Pavla VI. prilikom posjeta predsjednika Josipa Broza Tita Vatikanu 1971. godine, gradske vlasti su 1979. godine odobrile lokaciju za izgradnju crkve u naselju Lokve.
Gradnja je započela 15. prosinca 1979., a temeljni kamen, donesen iz starohrvatske crkve Svetog Petra u Solinu, blagoslovljen je 10. veljače 1980. Projekt crkve izradio je Projekt-biro iz Splita, a među inženjerima koji su radili na izgradnji bili su Branko Kalajžić, Fabijan Barišić, Petar Mitrović, Vlado Freund i drugi.
Uspostava nove župe i izazovi s vlastima
Dana 26. lipnja 1983., blagoslovljen je pastoralni centar Svetog Petra, a prvi župnik postao je tadašnji splitsko-makarski nadbiskup Frane Franić, koji je zbog prijetnji rušenjem novosagrađenog objekta osobno preuzeo upravljanje župom. Njegovi župski vikari bili su don Frane Bego i don Mate Kaleb. U početku su vlasti zabranile javno održavanje misa u novoj crkvi, pa su se sakramenti poput vjenčanja i krštenja održavali u Katedrali svetog Dujma.
Unatoč preprekama, župljani su nastavili raditi na uređenju interijera. 1984. godine, dobivena je dopunska građevinska dozvola, čime su legalizirane prostorije u kripti crkve. Tada su započeli radovi na uređenju same crkve, u koju su se uselili svećenici i redovnice Služavke Maloga Isusa, koje su pomagale u pastoralnim aktivnostima.
Arhitektonske i umjetničke značajke crkve
Crkva je obložena kamenom, a njezino značajno obilježje su vrata na pročelju koja je izradio majstor Režić iz Solina. Iznad ulaza nalazi se veliki brončani reljef, rad akademskog kipara Jure Žaje iz 1985. godine. Oltar i podnožje, oblikovani kao oktogon, izradio je Josip Župa, dok je tabernakul u obliku velike Uskrsne svijeće dar pape Ivana Pavla II., koji ga je blagoslovio 24. lipnja 1987..
Crkva je uzdignuta na čast konkatedrale odlukom Svete Stolice 11. svibnja 1987., a posvećena je 26. srpnja 1987. Na blagdan Svetog Petra 1991. godine, u zvonik su postavljena četiri nova zvona uz staro zvono iz crkve Svetog Petra na Lučcu.
Kapela Ranjene Gospe i druge kapele
Unutar župe nalaze se i značajne kapele, među kojima je Kapela Ranjene Gospe, smještena u prizemlju stambene zgrade. U njoj se nalazi drveni kip Ranjene Gospe, rad kipara Kuzme Kovačića, koji je zamijenio stari gotički kip iz crkve Svetog Roka, uništene 1944. godine. U kapeli se svakodnevno održava cjelodnevno klanjanje pred Presvetim Sakramentom.
Uz Kaptelu Ranjene Gospe, u Domu umirovljenika u Vukovarskoj ulici nalazi se Kapela Svete Marte, blagoslovljena 13. rujna 1991. od nadbiskupa Ante Jurića.
