Žena, majka, poduzetnica – najkraći je opis Splićanke Sare Tvrdić, koji studiji dvaju jezika i književnosti ipak nisu odveli u obrazovni sustav. Njezin je put nešto složeniji – nakon objave nekoliko nagrađivanih knjiga, uspješna balansiranja u različitim žanrovima (poezija, proza, dječja književnost), mjeseci i godina održanih književnih radionica, bezbroj lektura i uređivanja knjiga, ova je svestrana autorica shvatila da je vrijeme da pokrene svoj brend ProtagoniSTica i zbilja postane protagonistica posebne poslovne priče. Što su to ghostwriting i copywriting, kako nastaje dobra priča, kako od klijenta koji ima dobru ideju, ali nije siguran da je zna atraktivno zapisati napraviti uspješan brend te kako izgleda jedan dan iza kulisa života mame-poduzetnice, saznali smo od književnice s najsplitskijim inicijalima, Sare Tvrdić.
Kako ste se, nakon što ste završili studij dvaju stranih jezika i književnosti, odlučili na ponešto drugačiji put od većine kolega? Naime, mahom prvo pokušaju kao nastavnici, većina se u toj struci zadrži cijeli život… Vi ste naposljetku otišli u književne vode, pa i poduzetničke.
- Za mene je to došlo prirodno. Nakon završetka fakulteta jezika i književnosti, kao i dodatnih edukacija iz marketinga i psihoterapije, želja mi je bila stvoriti prostor koji bi mi omogućio da spojim sva svoja znanja i iskustva u jedinstvenu poslovnu priču. To sam i učinila osnivanjem obrta ProtagoniSTica, u kojem kombiniram sve što najviše volim i znam raditi: jezično znanje, kreativno pisanje i poznavanje psihologije. U srži mog brenda je autentični storytelling – kako ispričati svoju priču (ili priču svog brenda, ili njihovu kombinaciju) na zanimljiv način koji će rezonirati s čitateljima i donijeti stvarnu vrijednost. Jako mi je važna svrha u svemu što radim u životu. Moje dvije najveće vrijednosti su obitelj i kreativnost, a osnivanje vlastitog posla donijelo mi je benefite na oba područja. Da je jednostavno žonglirati obitelj i biti solo poduzetnica – naravno da nije. Ali ništa nije jednostavno: ni biti „samo“ mama, ni raditi izvan kuće uz obitelj, ni posvetiti se isključivo poslu. Poznajem sebe i znam da sam, kad radim ono što volim i što me hrani, ne samo materijalno, već i mentalno i emocionalno ispunjena pozitivnom energijom koja mi omogućava da budem bolja žena i majka.
Kad ste počeli uređivati tuđe i objavljivati svoje knjige, jeste li mislili da će književnost postati Vaš primarni posao? Kad ste shvatili da je to – to?
- Ljubav prema pisanju i književnosti, kao i kreativnosti općenito, u meni je bila oduvijek. Znam da je to klišej, a ključ je mog posla izbjegavati klišeje, zaista je tako. Izmišljala sam priče otkako sam mogla spojiti rečenicu, gutala sam knjige i bavila se raznim oblicima kreativnog izražavanja: od sviranja violine u glazbenoj školi, preko PlayDrame, šivanja, dizajna, pa i izmišljanja recepata, sve to donosilo mi je neopisivu radost i znala sam da tu leži moj put. Između brojnih pravaca (a odabir nije bio lagan, jer me sve zanima i dan mi nikad nema dovoljno sati), pobijedila je najveća ljubav, odnosno pisanje i književnost.
Kad sam shvatila da je to – to? Mislim da nije bilo jednog prijelomnog trenutka, već mnogih sitnica. Možda je najznačajniji korak došao onda kad sam shvatila da ću, ako budem živjela onako kako sam dugo mislila da je „ispravno“, jer tako rade mnogi, i odaberem „klasičan“, siguran posao, sebe dovesti u stanje teškog burnouta i kroničnog nezadovoljstva. Ta mi je priča bila poznata i nisam je htjela opet proživljavati. Kad su drugi prepoznali vrijednost onoga što radim i kad je sve više klijenata počelo gravitirati meni i vraćati mi se kad bi pisali svoju drugu i iduće knjige, shvatila sam da je moj san da živim od pisanja i uređivanja tekstova, dok nisam obraćala pozornost, postao stvarnost i pretvorio se u konkretan posao. Tad sam sebi dala dozvolu da se tome u potpunosti posvetim, i nisam požalila.
Čime se sve bavite u svom obrtu?
- Moj se posao sastoji od pomaganja klijentima s pisanjem, uređivanjem, lekturom i objavom tekstualnog sadržaja, bilo da se radi o knjigama ili drugim oblicima teksta, a po potrebi ih i prevodim na engleski jezik i pomažem osmisliti autentični marketinški plan. Također vodim radionice pisanja različitih boja i oblika. Često mi klijenti u prvom razgovoru kažu: „Ja nisam pisac. Ali imam dobru priču i osjećam da je trebam zapisati i podijeliti s ljudima. Znam da na njoj još treba raditi…“ I tu nastupam ja! Neki mi se jave samo s idejom, a neki sa završenom prvom verzijom rukopisa. Nekima treba pomoći s brand storytellingom, a neki „samo žele probati pisati“. I to je skroz u redu. Svaku osobu sretnem ondje gdje jest i potrudim se pomoći im najviše što mogu, ovisno o tome u kojoj su fazi, bilo da im treba pisanje, mentoriranje ili uređivanje.
Zašto baš naziv ProtagoniSTica?
- Vjerujem da imena imaju moć. Imena ljudi, knjiga i poslovnih priča. Evo zašto sam se odlučila za ProtagoniSTicu: ST su inicijali mog imena – Sara Tvrdić – i mog grada, Splita. U pisanju uvijek polazim od glavnog lika, protagonista. On nosi radnju, a bez njega nema ni dobre priče ni uvjerljivog brenda. Isto tako, pokretanjem vlastitog posla i sama sam na jedan način postala Protagonistica vlastitog života i odlučila svoju priču pisati onako kako sam dugo osjećala da želim i trebam. Vjerujem da je stajanje uz vlastitu snagu i preuzimanje odgovornosti za način na koji želimo živjeti svoj život ključan dio transformacije svakog lika, stvarnog i fikcionalnog. Moja je misija podržati i osnažiti druge da kroz kreativnost pronađu i ispričaju svoju priču – bilo da se radi o romanu, brendu, web-stranici ili osobnoj viziji. Nekima je dovoljno mentorstvo ili radionica, a nekima više odgovara da ja preuzmem veći dio posla. Za koji se god oblik suradnje odluče, moj je cilj isti: da i oni postanu ProtagoniSTi svojih priča, i na kraju dobiju priču koja „zvuči baš kao oni“, ali uz pomoć mojih prstiju.
Što su uopće ghostwriting i copywriting, koje navodite kao neke od svojih usluga?
- Copywriting je pisanje teksta koji čitatelje potiče na određenu radnju, bilo da je to kupnja proizvoda, rezervacija usluge, prijava na newsletter, klik na link ili jednostavno stvaranje poveznice s brendom. Jer možemo imati odličnu uslugu, pametno složenu ponudu i profesionalne fotografije, ali ako iza toga ne stoji uvjerljiva i autentična priča, teško ćemo se istaknuti u virtualnim bespućima. Ljudi ne pamte suhoparne opise i marketinške floskule, ali pamte priče. One nas povezuju, stvaraju povjerenje i daju smisao svemu što radimo. Tek kad pokažemo tko smo, iza loga i naslova, postajemo prepoznatljivi jer svatko od nas nosi jedinstvenu priču. To je moja misija kroz ProtagoniSTicu: pomoći klijentima da pronađu svoju priču i priču svog brenda, oblikuju je i prenesu svijetu. Jer naš osobni brend nije (samo) ono što radimo. To je, prije svega, priča o tome tko smo mi i o našem „zašto“.
Ghostwriting doslovno znači „pisanje iz sjene“. U sjeni sam ja, a pod reflektorima (ili barem na koricama) je onaj čija je priča. Ghostwriting je za one koji imaju priču, ali nemaju dovoljno vremena, vještine ili volje da je napišu, a žele imati vlastitu knjigu. Ja sam tu da je napišem umjesto njih. Ipak, za mene ghostwriting nije samo „pisanje umjesto nekog”. To je pažljivo i strpljivo slušanje tuđe priče i pretvaranje te priče u tekst koji zvuči kao osoba čija je priča, samo jasnije.
Kako izgleda „iza kulisa“ Vašeg radnog dana? Jeste li više usmjereni online radionicama i kad radite uređivanje i pisanje? Jeste li, s obzirom na obiteljske obveze, noćna ptica?
- Dan mame-poduzetnice počinje rano i završava kasno. Srećom, uglavnom radim online i to mi daje slobodu da radno vrijeme prilagodim ostalim obavezama. Ključne su riječi i dobra organizacija i podrška. Kako to izgleda u praksi? Ustajem prva, kuham kavu, spremam se za dan, obavljam nužne kućanske poslove i palim laptop dok ostatak ekipe ne ustane. Tu najčešće uhvatim barem sat-dva produktivnosti, nakon čega se posvećujem svojoj obitelji i svemu što uz to ide – odlasci u park, različite aktivnosti, kupovina, kuhanje – sve ono što je mamama dobro poznato. Sredinom dana moj sin ima najdulje spavanje i to je opet moje vrijeme za rad. Tu obično imam još dva radna sata.
Čim opet začujem „mama, dođi“, gasim laptop i prelazim u „mama-mode“. Uskoro i muž dolazi s posla pa zajedno ručamo. Ponekad tad pobjegnem s laptopom u obližnji kafić na sat ili dva (jer moj maleni kao da ima poseban radar za sabotiranje mamine produktivnosti kad je budan, pa od kućnog ureda nema ništa), a ponekad se svi družimo. Nakon toga ide večernja rutina: večera, kupanje, priča za laku noć. Ovisno o tome koliko sam posla uspjela obaviti dotad, uzimam neko vrijeme za sebe: vježbanje, čitanje nekoliko stranica knjige, epizoda serije ili jednostavno razgovor s mužem bez pozadinske buke mladunčadi koja traži pažnju. Nekad se, naravno, dogode i duge, radne noći, kad rokovi stisnu, ali nastojim držati kakav-takav balans posla i osobnog života da ih ne bude previše.
Imate li svoj kutak za stvaranje i kreativnost, neku rutinu ili ritual koji Vam pomažu u poslu?
- Nisam sigurna je li to sreća ili nužnost, ali zaista mogu pisati i raditi na bilo kojem mjestu i u (gotovo) bilo kojim okolnostima. Važno je samo da u tom trenu pored mene nije netko kome treba promijeniti pelenu ili dati jesti, ha-ha. Ništa mi drugo nije problem. A ako slučajno u ruci imam šalicu tople kave, nebo mi je granica.
Kakve planove imate za nadolazeće razdoblje, s ProtagoniSTicom, ali i općenito?
- Plan mi je uvijek rasti, u svakom pogledu, osobnom i profesionalnom. Nadam se da ću nastaviti uspješno graditi svoju poslovnu priču, a sretna sam i što mi uskoro izlaze dvije nove knjige, a 2026. nadam se i treća. Prva je „Rita i Čudovište“, roman za djecu koji izlazi u Nakladi Fragment. Nakon završenog procesa uređivanja s urednicom, roman je trenutno u fazi grafičke pripreme, a objava se očekuje oko Božića. To je moja druga knjiga za djecu, nakon zbirke „Priče iz Drugozemske“. Pisati za djecu jako me veseli. Oni su mi nepresušan izvor inspiracije, a više od svih književnih nagrada i potvrda znači mi kad mi neka mama kaže: „Znaš, ostao je budan da bi dovršio tvoju knjigu“. Za mene je to neprocjenjivo. Druga je knjiga vlastito izdanje koje objavljujem kao poklon sinu, a radi se o dnevniku koji sam pisala tijekom trudnoće i u njegovu najranijem djetinjstvu. Iako taj projekt neću dijeliti s javnosti, on mi je iznimno važan jer je najosobnija knjiga koju sam ikada napisala. Treći je roman na kojem radim već godinama i nadam se da ću ga u 2026. napokon uspjeti privesti kraju.
Ukratko – ciljevi su nastaviti kao i dosad, gurati dalje kroz život pun kaosa i ljubavi, i u svemu tome nalaziti svrhu i trenutke mira i radosti.
