U okviru manifestacije 11. Tjedan psihologije održano je predavanje „Samopouzdanje i sport“ u punoj dvorani Gradske knjižnice Marko Marulić u Splitu. Predavanje su održali dječja psihologinja Žana Pavlović, sportske psihologinje Nataša Stefanovski i Vedrana Radić Brajnov te profesor kineziologije Boško Rozga. Dvorana je bila pretijesna za sve koji su željeli čuti predavanja.
Negativne poruke djeci
Na predavanju je bilo govora o razvoju samopouzdanja djece i mladih općenito, a osobito onih koji se bave sportom. „Nikad od tebe velikog sportaša! Kako si mogao promašiti onakvu priliku?”„Kad sam ja igrao nogomet...”; „Kad jednog dana postaneš Messi“„Radi tvoje utakmice ne mogu na vikend” primjeri su negativnih i demotivirajućih poruka koje treba izbjegavati.
Negativne poruke koje dijete dobiva od roditelja formiraju njegov kognitivni stil, povećavaju osjećaj bespomoćnosti i umanjuju samopoštovanje. Na taj način rana komunikacija u obitelji kroz procese suočavanja pridonosi ranjivosti djece i nižem samopouzdanju. Psihologinja Pavlović se osvrnula na odabir pravog sporta za dijete. Istaknula da za djecu s naglašenom „strašljivošću” nisu pogodni borilački, kontaktni sportovi. Ovakva djeca su sklona tremi i zakočenosti. Plivanje, većina atletskih disciplina i veslanje bolji su izbor za djecu s ovakvim psihološkim karakteristikama. Za djecu s naglašenom „agresivnošću” pogodni su nogomet, košarka, rukomet, vaterpolo i dr. Ovakva djeca bolje podnose opterećenja. Kako biti djetetu roditelj a ne trener? Roditelji bi trebali biti dovoljno informirani o događajima u klubu i natjecanjima, podrška treneru ne miješajući se u njegov posao. Također, ne očekivati da njihovo dijete npr. igra svaku utakmicu ili osvoji medalju na svakom natjecanju.
Bitno je "saslušati" dijete
Osnovni cilj je zabava i opuštanje na treningu, upoznavanje s novim prijateljima i usvajanje zdravih navika kroz sport. Na predavanju je istaknuto da su treneri važni u razvoju samopouzdanja djece-sportaša, osobito treneri mlađih dobnih kategorija. Pored kompetencija za pojedini sport, trener mora imati znanja iz psihologije, pedagogije i sposobnosti prenošenja znanja na djecu i mlade. Psihologinja Pavlović je istaknula što dijete privlači u sportu, a što ga odbija? Dijete privlači zabava, igra, prijatelji ali i dobar trener. Pobjeda kao imperativ, pritisak ambicioznih roditelja, kluba i trenera, česte ozljede kod djeteta, nedostatan napredak ali i ismijavanje mogu djelovati demotivirajuće na bavljenje sportom kod djece. Psihologinja Pavlović dala je preporuke roditeljima kako bi jačali samopouzdanje djece. Čuli smo da treba pohvaliti ponašanja koja se „podrazumjevaju”, pokazati zanimanje za djetetove interese, hobi i prijatelje, naučiti „slušati” dijete, biti na raspolaganju kad želi razgovor, postaviti jasna pravila ponašanja, ne izvršavati obaveze umjesto djece već im dozvoliti da razvijaju samopouzdanje i samostalnost od rane dobi i još puno korisnih savjeta. Jedino samopouzdani roditelji mogu odgojiti samopouzdano dijete.
Optimalno samopouzdanje
Sportske psihologinje Nataša Stefanovski i Vedrana Radić Brajnov ukazale su na važnost samopouzdanja u sportu koje snažno utječe na sportsku izvedbu. Ono djeluje kao zaštitni faktor natjecateljske anksioznosti, povećava motivaciju jer sportaš vjeruje u svoje sposobnosti te poboljšava koncentraciju, obzirom da je sportaš usmjeren na zadatak a ne na svoje mane i pogreške. Upoznale su zainteresirane s različitim tipovima samopouzdanja sportaša, predstavile karakteristike sportaša koji imaju nisko, optimalno i prekomjerno samopuzdanje. Istakle su važnost uloge trenera i načina rada sa sportašima kako niskog tako i prekomjernog samopouzdanja ("lažno" i "napuhano" samopouzdanje). Zaključile su kako bi cilj svakog sportaša trebao biti postizanje optimalnog samopouzdanja. Takvi sportaši vjeruju u sebe, svoje sposobnosti, a iz situacija poraza i pogrešaka, bez samookrivljavanja i samosažaljenja, uče i postavljaju buduće ciljeve kako bi bili još uspješniji.
Sportske psihologinje su animirale prisutne sportaše i trenere za demonstraciju nekih tehnika jačanja samopouzdanja, a završile su svoje izlaganje ohrabrujući prisutne da odaberu vjerovati u sebe i svoje sposobnosti, da uče psihološke tehnike jačanja samopouzdanja i da pri tome ne zaborave uživati u sportu.
Profesor kineziologije Rozga govorio je o svojem iskustvu u neporednom radu s djecom i mladima. Istaknuo je da poznavanje djeteta-sportaša i dobra komunikacija s roditeljima mogu rezultirati zadovoljnom, uspješnom i zdravom osobom koje se dugo bavi sportom. Na kraju ovog korisnog predavanja, publika je imala mogućnost postavljanja pitanja i diskusije.
