Hrvatska je prema Indeksu slobode medija Reportera bez granica prvi put svrstana u kategoriju “teških situacija”, uz pad od 12 mjesta, a HND je ove godine zabilježio čak 27 slučajeva napada, prijetnji i pritisaka na novinare, što potvrđuje nastavak pogoršanja sigurnosnih uvjeta za novinare.
I 2025. godine sloboda medija i sigurnost novinara u zemljama zapadnog Balkana bili su pod ozbiljnim i kontinuiranim pritiskom, objavila je danas mreža Safe Journalists u povodu Međunarodnog dana ljudskih prava.
Hrvatska je – prema Indeksu slobode medija Reportera bez granica (RSF) – prvi put svrstana u kategoriju “teških situacija”, uz pad od 12 mjesta, na 60. poziciju, dok je Hrvatsko novinarsko društvo (HND) ove godine zabilježilo čak 27 slučajeva napada, prijetnji i pritisaka na novinare, što potvrđuje nastavak pogoršanja sigurnosnih uvjeta u novinarskoj profesiji u Hrvatskoj. RSF je upozorio i da, uz fizičke napade, posebnu zabrinutost izaziva duboka ekonomska krhkost hrvatskih medija, navodi mreža Safe Journalists.
Također, Misija Media Freedom Rapid Response (MFRR) – koju čine Europska federacija novinara (EFJ), ARTICLE 19 Europe, European Centre for Press and Media Freedom (ECPMF), Free Press Unlimited (FPU), International Press Institute (IPI) i Osservatorio Balcani e Caucaso Transeuropa (OBCT) – u lipnju 2025. godine istaknula je niz strukturnih slabosti hrvatskog medijskog prostora: političke i verbalne pritiske, zastarjelo medijsko zakonodavstvo, osjetljivost na SLAPP i nedostatnu institucionalnu zaštitu novinara i medija.
Dodatno, domaći i međunarodni akteri naglašavaju sustavne probleme koji produbljuju krizu: ekonomsku nesigurnost zbog pada oglašavanja i nestabilnog financiranja, pravne i institucionalne manjkavosti poput zastarjelih medijskih zakona, netransparentnog vlasništva medija i problematičnog javnog financiranja, političke pritiske na javne i privatne medije, spor napredak u provedbi europskih standarda, uključujući EMFA-u, te kontinuirane incidente, odnosno fizičke napade, prijetnje i pravne postupke koji destabiliziraju novinarski rad, naglašava Safe Journalists.
Ovi čimbenici zajedno ukazuju na značajno sužavanje prostora za slobodno i neovisno novinarstvo u Hrvatskoj, navodi izvještaj mreže Safe Journalists.
Mreža podsjeća da su sloboda izražavanja i pravo javnosti na informiranje temeljna ljudska prava, bez kojih nema demokratskog društva. Iako su medijska tržišta u većini zemalja formalno pluralistična, stvarni prostor za neovisno novinarstvo se smanjuje zbog bliskih veza politike, biznisa i medija, ekonomske nesigurnosti redakcija te sve izraženijih pokušaja utjecaja na uredničku autonomiju. Takvo okruženje slabi ulogu medija kao demokratskog nadzora i povećava rizik od autocenzure.
Istodobno se u cijeloj regiji bilježi zabrinjavajući kontinuitet napada, prijetnji i pritisaka na novinare – od fizičkih incidenata na terenu do ozbiljnog internetskog uznemiravanja, osobito usmjerenog prema novinarkama – dok institucionalni odgovori često ostaju spori, nedostatni ili bez jasnih sudskih ishoda. Dodatnu zabrinutost izaziva pravna nesigurnost, nedovoljna zaštita od SLAPP-a te zastarjeli ili problematični regulatorni okviri, kao i krize upravljanja i financiranja javnih radiotelevizija u pojedinim zemljama. Mreža SafeJournalists upozorava da će bez dosljedne političke volje, učinkovite institucionalne zaštite i strukturne podrške održivim i neovisnim medijima ovi trendovi nastaviti potkopavati temelje slobode izražavanja i demokratskih standarda u regiji.
U nastavku je izvješće mreže Safe Journalists po ostalim državama.
SRBIJA
Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS), član mreže SafeJournalists, zabilježilo je 275 slučajeva u 2025. godini, uključujući 109 fizičkih napada i 100 prijetnji smrću, dok su međunarodne platforme poput Mapping Media Freedoma u istom razdoblju evidentirale 167 slučajeva, čime je Srbija svrstana na prvo mjesto u Europi po riziku za novinare, ispred Ukrajine. Verbalni napadi najviših državnih dužnosnika i članova vladajuće većine postali su sustavni stvarajući atmosferu linča u kojoj se neovisni mediji i kritički novinari označavaju kao “izdajnici”, “strani plaćenici” ili čak “teroristi”. Tijekom studenoga 2025. godine Fondacija “Slavko Ćuruvija” zabilježila je najmanje 154 slučaja verbalnih napada na kritičke novinare i medije koje je počinilo 36 visokih državnih dužnosnika i zastupnika. Samo u listopadu 2025. godine evidentirana su najmanje 163 takva napada koja su počinile 22 osobe.
Posebno zabrinjava činjenica da policija sve češće postaje izravni izvor rizika: prema službenim podacima tužiteljstva, u 2024. godini zabilježena su 64 slučaja ugrožavanja sigurnosti novinara, od čega policija u 34 nije postupila po nalozima tužiteljstva. Između ožujka i prosinca 2025. zabilježeno je 75 incidenata u kojima su policijski službenici izravno primijenili silu nad jasno identificiranim novinarima, pasivno promatrali napade drugih ili odbili zaštititi novinare koji su zatražili njihovu pomoć. Zabrinjava i odbijanje policije da preuzme odgovornost za napade i propuste, što otežava procesuiranje takvih slučajeva. Do kraja listopada 2025. u tužiteljstvima je registrirano 98 slučajeva, a samo jedan je rezultirao osuđujućom presudom, što značajno pridonosi izostanku odvraćajućeg učinka.
Istodobno, rad novinara obilježen je nesigurnim radnim uvjetima i pravnim pritiscima: najmanje 20 otkaza ili disciplinskih mjera u 2025. godini izdano je novinarima koji su odbili političku zloupotrebu redakcija, osobito u medijima u vlasništvu državne kompanije Telekom i u javnim servisima. SLAPP, tužbe javnih dužnosnika i moćnika, te pojava špijunskog softvera na telefonima novinara koji su instalirale državne institucije, uvode nove razine zastrašivanja. Najnovije izvješće Europske komisije jasno bilježi daljnje nazadovanje Srbije u području slobode medija, nastavak političkih i ekonomskih pritisaka na neovisne medije, izostanak napretka u zaštiti novinara i ozbiljne sumnje u neovisnost regulatornih tijela, što potvrđuje da se napadi na novinare moraju promatrati kao napadi na slobodu izražavanja, medijske slobode i samu srž ljudskih prava i demokracije.
ALBANIJA
U 2025. godini medijsko okruženje u Albaniji ostalo je pluralističko u formi, ali ograničeno bliskim odnosima između medija, politike i poslovnih interesa, pri čemu veliki mediji sve više funkcioniraju kao akteri unutar moćnih struktura, a ne kao neovisni nadzornici. Jedan od događaja koji najviše zabrinjava bila je proizvoljna i netransparentna blokada Focus Media Group/News24 provedena putem državnih struktura bez jasnog postupka, što je ozbiljno poremetilo rad redakcija i otvorilo pitanja institucionalne odgovornosti.
Istodobno, odluka Ustavnog suda u predmetu Elton Qyno, kojom se potvrđuje nepovredivost zaštite izvora, predstavlja važan ustavni mehanizam zaštite. Platforma strukturiranog dijaloga EU – Vijeće Europe otvorila je prostor za raspravu o reformama pristupa informacijama, radnim pravima i sigurnosti novinara iako stvarni napredak ovisi o političkoj volji, a učinci se u redakcijama još ne osjećaju. Nacrt Kaznenog zakona, koji zadržava kazneno djelo klevete i uvodi nejasna kaznena djela povezana sa slobodom govora, izazvao je ozbiljne zabrinutosti u vezi s usklađenošću s člankom 10. EKLJP-a i pristupnim obavezama prema EU.
Prema podacima mreže SafeJournalists, u 2025. godini dokumentirano je 40 incidenata, uključujući fizičke napade na novinare/ke, ozbiljne prijetnje i rašireno internetsko uznemiravanje. RTSH, javni servis, suočio se s posebnom i ozbiljnom krizom upravljanja i financiranja. Širi informacijski prostor obilježavaju i problemi integriteta medija, utjecaj neodgovornih aktera i koordinirane kampanje diskreditacije, dok je jednogodišnja nacionalna zabrana Tik Toka otvorila važna pitanja proporcionalnosti i digitalnih prava. Godina 2025. tako je pokazala sustavno opterećen medijski sektor u kojem pravna nesigurnost, institucionalne slabosti i ukorijenjeni interesi otežavaju uvjete za slobodno i neovisno novinarstvo.
KOSOVO
Na Kosovu je 2025. godine došlo do značajnog pogoršanja slobode medija, u izbornoj godini obilježenoj pojačanim političkim pritiscima. Kosovo je palo na 99. mjesto globalnog Indeksa slobode medija – najniže do sada – odražavajući zabrinjavajući pad medijske neovisnosti i zaštitnih mehanizama. Tijekom godine zabilježeno je 65 slučajeva napada i pritisaka, od kojih je samo manji broj prijavljen nadležnima, dok je većinu dokumentiralo Udruženje novinara Kosova (AJK). Unatoč tim incidentima, samo dva slučaja rezultirala su osuđujućom presudom, dok je većina ostala neriješena, ukazujući na raširenu nekažnjivost i slabu institucionalnu reakciju.
Misija EU-a za promatranje izbora navela je da su tijekom parlamentarnih izbora mediji bili izloženi sustavnim političkim pritiscima, optužbama za pristranost, agresivnoj retorici političara i sužavanju prostora za pluralističku raspravu. Veliku zabrinutost izazvao je i pokušaj restrukturiranja medijske regulacije: Zakon o Neovisnoj medijskoj komisiji iz 2024. godine široko je kritiziran kao prijetnja medijskoj neovisnosti prije nego što ga je Ustavni sud sredinom 2025. godine poništio, čime je potvrđena tendencija političkog proširivanja kontrole nad medijskim prostorom. Politički i ekonomski pritisci nastavili su narušavati uredničku autonomiju, osobito u medijima ovisnima o državnim financijskim strukturama.
CRNA GORA
U 2025. godini, zaključno s 10. prosincem, Sindikat medija Crne Gore (SMCG) zabilježio je 28 slučajeva u bazi Safe Journalists – 16 u kojima su žrtve bile novinarke, pet u kojima su žrtve bili novinari te sedam slučajeva koji su obuhvaćali skupine novinara ili medijske organizacije. Ta se brojka izjednačava s najvišim godišnjim ukupnim brojkama otkako SMCG dokumentira napade: 2022. i 2021. godine također je zabilježio po 28 slučajeva.
Tijekom 2025. godine crnogorski novinari bili su žrtve implicitnih ili eksplicitnih prijetnji životu i fizičkoj sigurnosti u devet odvojenih incidenata. Nadalje, u četiri slučaja novinari su bili verbalne mete visokih državnih dužnosnika. Najnoviji takav slučaj odnosio se na Milku Tadić Mijović, urednicu Centra za istraživačko novinarstvo, koja je bila meta seksističke objave na Instagramu predsjednika Općine Pljevlja. Među dužnosnicima koji su prijetili medijima nalaze se i Boris Bogdanović i Momčilo Leković iz Demokrata, zastupnik Vladimir Dobričanin iz Ujedinjene Crne Gore te supruga gradonačelnika Podgorice Saša Mujović.
Posebnu zabrinutost izaziva i fizički napad na novinare zabilježen u bazi Safe Journalists: u kolovozu, tijekom uklanjanja spomenika četničkom zapovjedniku i osuđenom ratnom zločincu Pavlu Đurišiću u selu Gornje Zaostro kod Berana, nekoliko desetaka osoba napalo je fotoreportere Borisa Pejovića (Vijesti) i Steva Vasiljevića (Pobjeda). Značajno je i to da je novinar Vijesti Nikola Saveljić u prosincu bio verbalno napadnut – konkretno, “upozoren” da ne postavlja “provokativna pitanja” kako ne bi “loše završio” nakon što je zastupnik Milan Knežević neprimjereno komentirao njegovo pitanje. Ovi događaji opravdano izazivaju zabrinutost za sigurnost novinara tijekom rada na terenu u Crnoj Gori.
Ni online-prostor nije sigurniji: posebno su novinarke svakodnevno izložene prijetnjama putem društvenih mreža i e-maila. Novinarka Vijesti Jelena Jovanović u više je navrata bila meta uvreda i prijetnji smrću s različitih profila na društvenim mrežama. Danica Nikolić, urednica portala M, više je puta primila prijeteće e-mailove, a Itana Kaluđerović s Televizije E primila je prijetnje na svoj privatni Facebook-profil. Ohrabrujuće je, međutim, da je u slučaju Kaluđerović počinitelj osuđen već na prvom ročištu na devet mjeseci zatvora za kvalificirani oblik kaznenog djela Ugrožavanje sigurnosti – djela koje predviđa strože kazne kada su mete medijski radnici, a koje je uvedeno u Kazneni zakon 2022. godine na inicijativu SMCG-a i Akcije za ljudska prava. Peta je to osuđujuća presuda crnogorskih sudova u 2025. godini u predmetima u kojima su žrtve bili novinari i jedna od prvih izrečenih za kvalificirani oblik navedenoga kaznenog djela.
SJEVERNA MAKEDONIJA
U 2025. godini stanje glede slobode medija i sigurnosti novinara u Sjevernoj Makedoniji donosi mješovitu sliku: s jedne strane formalni napredak i pozitivne zakonodavne promjene, a s druge značajne strukturne izazove i stagnaciju u praksi. Iako zemlja i dalje zauzima relativno dobro mjesto na ljestvici slobode medija, njezin pad na 42. poziciju na indeksu Reportera bez granica – šest mjesta niže nego 2024. – odražava realnost sve složenijeg i krhkijeg medijskog okruženja.
U zakonodavnom okviru posljednjih godina država je usvojila nekoliko važnih reformi jačanjem odredbi Zakona o građanskoj odgovornosti za klevetu i Kaznenog zakona, čime su prošireni zaštitni mehanizmi za novinare. Ipak, sustavne slabosti i dalje ostaju: sudska praksa je nedosljedna, političko oglašavanje i dalje predstavlja rizik od utjecaja na uredničke politike, a državne kampanje u privatnim medijima ponovo su uvedene 2024., unatoč upozorenjima Udruženja novinara Makedonije (AJM) o utjecaju na medijsku neovisnost. I dalje nedostaju mehanizmi za poticanje medijskog pluralizma u skladu s europskim standardima, a AJM nastavlja pozivati na potpunu provedbu europskih preporuka o anti-SLAPP zaštiti, sigurnosti novinara i modernizaciji zakonodavstva o autorskim pravima.
Socioekonomske ranjivosti dodatno narušavaju medijski sektor: većina novinara zarađuje ispod državnog prosjeka, a radnici u medijima u još su nestabilnijem položaju. Nedostatak mladih stručnjaka, niske plaće te manjak tehničkog i produkcijskog osoblja – osobito na javnom servisu MRTV – ozbiljno ugrožavaju kvalitetu i održivost novinarstva. Bez značajnih ulaganja u profesionalni razvoj, pravednu naknadu i jasne radne standarde, rizik od odlaska kadrova i autocenzure ostaje vrlo visok.
U pogledu sigurnosti, iako se 2025. godine broj fizičkih napada smanjio, digitalne prijetnje, govor mržnje i političko etiketiranje i dalje su dominantni izvori pritisaka, osobito na društvenim mrežama. Istrage napada i dalje su spore i rijetko dovode do odgovornosti, dok slučajevi poput paljenja vozila novinara ostaju neriješeni, dodatno produbljujući osjećaj nekažnjivosti. Unatoč poboljšanoj suradnji AJM-a, Ministarstva unutarnjih poslova i Državnog odvjetništva putem kontakt-točaka, SLAPP-tužbe i dalje predstavljaju ozbiljan alat zastrašivanja. Rastući trend SLAPP-a u Sjevernoj Makedoniji iznimno je zabrinjavajući.
Ukupno gledajući, 2025. godina odražava ambivalentnu realnost makedonskog medijskog sektora – formalno napreduje, ali ostaje temeljno ranjiv, s jasnom potrebom za dosljednom institucionalnom zaštitom, strukturnom podrškom i stvarnom političkom voljom za jačanje slobodnog i neovisnog novinarstva.
BOSNA I HERCEGOVINA
U Bosni i Hercegovini novinari se suočavaju s rastućim spektrom rizika: sve češćim prijetnjama, zastrašivanjem, online-uznemiravanjem, SLAPP-om i fizičkim napadima. Iako je medijska scena 2025. godine formalno pluralistična, s desecima TV-postaja, stotinama radijskih i tiskovnih medija te portalima, brojnost ne znači i stvarni pluralizam. Mnogi mediji ekonomski su krhki i snažno pod utjecajem političkih ili poslovnih interesa, dok su neovisno i istraživačko novinarstvo pod sve većim pritiskom.
Obustava USAID-ove podrške 2025. godine ostavila je desetke novinara bez posla, dok su brojne redakcije bile prisiljene drastično smanjiti kapacitete. Situaciju je dodatno pogoršalo iznenadno gašenje Al Jazeere Balkans u srpnju, koje je više od 200 zaposlenika ostavilo u neizvjesnosti. BiH je na indeksu RSF-a pala na 86. mjesto (pad od pet mjesta), što odražava sve neprijateljskije okruženje za neovisno novinarstvo.
Jedan od najalarmantnijih događaja je gotovo kolaps državnog javnog servisa BHRT-a. Europska komisija u izvješću za 2025. navodi da nema napretka u području slobode izražavanja, medijskih sloboda i zaštite novinara te upozorava na pogoršanje financijske situacije javnih servisa. EU-dužnosnici upozorili su kako zemlja u procesu pristupanja Europskoj uniji ne može dopustiti gašenje javnog servisa te pozvali na hitnu intervenciju.
Prema bazi Safe Journalists, u BiH su 2025. godine dosad zabilježena 34 incidenta. Velik dio čine verbalne prijetnje, uznemiravanje i politički pritisci. Novinare su izravno napadali visoki dužnosnici, bez reakcije institucija. Dio slučajeva uključuje teže oblike ugrožavanja, uključujući fizičke napade, od kojih je jedan rezultirao osuđujućom presudom. Velik broj slučajeva i dalje je djelomično istražen, uz spore institucije, nepoznate počinitelje ili nejasno postupanje tužiteljstava.
