S LJUBITELJIMA VRHUNSKE KAPLJICE Nikada nećemo zaboraviti Baranju – majku svih vina

U selu Suzi, jednoj od kolijevki vinogradarstva i vinarstva iz istočnog dijela Hrvatske degustirali smo vina Josipa Šimića, graševinu i sauvignon. Savršeno…


Kada smo prije nekoliko dana bili u Baranji, otvorila nam se kroz ćakulu s domaćinima, i priča o tamošnjoj poljoprivredi.


Koja je, danas kako nam kazuje Josip Šimić iz mjesta Suza, u kojem drži među ostalim i restoran i pansion ‘Piroš čizma’, što u prijevodu s mađarskog znači – ‘Crvena čizma’.

Baranjsko selo Suza jedna je od kolijevki vinogradarstva i vinarstva iz istočnog dijela Hrvatske, nedaleko dvije granica – onom sa Srbijom odnosno drugoj s Mađarskom.  Ili obrnuto – Mađarska na prvom mjestu.

Doznajemo i što znači ime Baranja. Izvedenica je to od naziva ‘Baranya’ – mađarskog imena za majku vina.

Uostalom, ono po čemu je Baranja vjerojatno najpoznatija je vino i njezine vinarske ceste,”gdje možete sresti niz podrumara i vinara, širokogrudnih domaćina koji se natječu čija je kapljica plemenitija, zdravija krepkija, česteči vas autohtonim specijalitetima iz bogate domaće trpeze”.

Ovo piše u prospektu ‘Piroš čizme’, a da je uistinu tako uvjerili smo se družeći se s Josipom Šimićem, ne sam poznatim vinarom i ugostiteljem, već i gospodarstvenikom, koji je u svojim tvornicama svojedobno zapošljavao  i par tisuća radnika. No, to je prvo okončao rat, a kasnije privatizacija na hrvatski način. Iako živi u Hrvatskoj, ponajviše u Suzi, ali i u Osijeku, dio tjedna provodi u Mađarskoj, gdje također ima tvrtke.

‘Čist račun – duga ljubav’

Mađarski kapitalizam, koji se umnogome bazira na proizvodnji, ali i na izvozu zdrave hrane – svakako mi više odgovara od hrvatskog kapitalizma. Jer, Mađari se vode onom ‘čist račun – duga ljubav’, a tako nije u Hrvatskoj.

Ovo što se događa u Hrvatskoj, za to je naprosto teško naći naziv, ali jedno je sigurno – nije dobro. Uostalom, zbog toga sve više ljudi iseljava i iz Baranje, iz Slavonije, ali i iz ostatka Hrvatske. A to dosta govori – kaže nam Josip Šimić.

Ima dvoje djece – kćer mu je katolkinja, a sin protestant. Nakon što su ih Srbi izgnali iz Baranje, djecu je školovao na vrhunskim fakultetima u Mađarskoj, Jednu tvrtku sada vodi kćer, a drugu sin.

Nikada se nisam miješao u njihove živote. Pa ni vjeru im nisam forsirao. To su njihovi životi, oni su moja djeca, svi surađujemo, volimo se, kao prava obitelj – za kraj će obiteljske priče Josip Šimić.

Porijeklom s Kupresa

Treba istaknuti i kako se Josip Šimić nedavno potrudio što bolje istražiti svoje porijeklo. Znao je da obiteljske korijene vuče s Kupresa, ali dok nije otišao u mirovinu, nikada više od djetinjstva nije vidio Kupres. Sada ga je ponovno otkrio i opet se zaljubio, u gradić iz kojeg je potekao.

Josip Šimić s jednim od svojih vina

Iako se rodio u Baranji, Kupres nikada – kaže – neće zaboraviti. Kao ni Baranju  niti Osijek, kao ni Savu, ni Dunav. Naravno, i Mađarska ima posebno mjesto u njegovom srcu. A sve ih sada povezuju vina, koja također proizvodi s posebnom ljubavi.

Za kraj našeg višednevnog druženja, Josip Šimić nam je priredio i degustaciju svojih vrhunskih vina.

Okušali smo dvije vrste graševine – jedna bolje od druge – te sauvignon, koji se potpisniku ovih redaka posebno  svidio.

Obnovljeno vinarstvo u Zmajevcu

Posjetili smo potom i vinariju Josić u Zmajevcu.  Koji se nalazi podno Banove kose, uzvisine koju su stari Rimljani zvali i Zlatnim brdom, ne po rudniku zlata, nego po zlatno kapljici koja je stoljećima tekla s njenih obronaka. No, Domovinski rat i progonstvo autohtonog stanovništva – Hrvata i Mađara učinile je svoje, pa se pravo vinarstvo ovdje poprilično zapustilo.

Onda je osječka obitelj Josić 1999. godine kupila stari vinski podrum iz 1935. godine, dužine 42 metra. Istovremeno su kupii stare nasade vinove loze, pa se danas kvalitetna vina Josićevih proizvode od autentičnih baranjskih sorti grožđa.

Ona se ponajviše degustiraju u Obiteljskom podrumu Josiće, uz autentična domaća jela. Dakako, mogu se i nabaviti butelje njihovih vina . baranjski šiler, cabernet suvignon , rose…

Kakav bi to bio odlazak u Baranju, da nismo osjetili dio onoga što nudi Srijem i njihovo središte – Ilok.

U Iloku se vino radilo za kraljeve

Tako su i veterani Domovinskog rata Brodosplit u Iloku probali njihova svjetski poznata vina. Ne drže Iločani zaludu do tradicije pa često vole istaknuti kako je je Srednja škola Ilok osnovana 1899. godine pod imenom Kraljevska vinogradarska škola.

Goran Kosor i Petar Meštrov

Škverani su uživali u iločkim vinima, te su ih degustirali Goran Kosor i Petar Meštrov. Jesu li ih pohvalili? Suvišno pitanje.

 

Moja reakcija na članak je...
Vau
8
Haha
2
Hagić
2
Hmmm
1
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime