Rudan o novoj mutaciji korone: Ova je pandemija postala epidemiološka noćna mora

Znanstvenik Igor Rudan na Facebooku je objavio status u kojem je govorio o tomu zašto Europu brine nova mutacija virusa koja je postala dominantan soj u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Njegov status prenosimo u cijelosti.

"ZAŠTO EUROPU TOLIKO BRINE SOJ B.1.1.7.

Za sve koji su pažljivo pročitali moju prethodnu analizu, koju su prenijeli i Večernji list i Index.hr, sada stiže i pojašnjenje zašto Europska Unija toliko strepi od novog soja B.1.1.7 koji je nastao negdje u Kentu, u Engleskoj, i sada je postao dominantan soj u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Još u samim počecima pandemije, u svojim sam intervjuima i kolumnama objasnio da se epidemiolozi tijekom pandemije ipak najviše boje nepredvidivog mutiranja virusa. Pritom sam već u svom prvom intervjuu naglasio da epidemiolozi čak i više strahuju od mutacija koje virusu omogućuju uspješnije i brže širenje, negoli onih koje mu omogućuju da dovede do veće smrtnosti kod svake zaražene osobe.

"Sojevi koji su stekli nove mutacije imaju prednost u odnosu na prethodne"

Sojevi virusa koji su stekli nove mutacije, koje im omogućuju brže širenje među ljudima, imat će prednost u odnosu na prethodne sojeve. Putem procesa prirodne selekcije, ubrzo će ih brojčano nadrasti. Započet će kao vrlo rijetki sojevi koji se razviju tek u nekolicine pojedinaca, ali vremenom će postajati dominantni na razini cijelog stanovništva.

S druge strane, mutacije koje čine virus ubojitijim za domaćina neće mu donijeti selekcijsku prednost, dapače. Takvi će se sojevi teže širiti na druge osobe od onih manje ubojitih.

Međutim, ovdje treba dobro razumjeti da je "ubojitost" za domaćina (infection-fatality rate, IFR) znatno slabiji kriterij za prirodnu selekciju novih sojeva virusa no što je to brzina širenja (basic reproduction number/rate, R0).

Zato će neka nova mutacija u genomu virusa, koja mu omogućuje znatno uspješnije širenje s osobe na osobu, dovesti do vrlo brze proliferacije tog specifičnog soja. No, što će biti s njegovom ubojitošću? To je, zapravo, najčešće stvar puke sreće, ili pak nesreće. Geni odgovorni za ubojitost bit će uglavnom negdje drugdje u genomu virusa, tj. bit će različiti od onih važnih za uspješnost prijenosa (uz iznimku slučajeva gdje su obje značajke donekle povezane i uvjetovane istim genima, pa ti geni pokazuju tzv. "pleiotropne učinke").

No, zanemarimo li te slučajeve pleiotropnosti, ona mutacija, ili nekoliko njih, na nekom genu u RNK virusa SARS-CoV-2, koje su virusu omogućile znatno brže širenje, potegnut će sa sobom u proliferaciju i specifične varijante gena odgovornih za "ubojitost" koje su se baš na toj istoj RNK tog istog soja virusa zatekle, tj. nešto kao pokupljene "autostopere" (tzv. "hitch-hiking effect").

Tako "autostoperski" pokupljene varijante za "ubojitost" mogu biti neizmijenjene u odnosu na predominantan, tj. neki izvorni, ili pak prethodni najuspješniji soj virusa; ili pak mogu i one sadržavati mutacije. Te mutacije na drugom dijelu genoma virusa mogu ga učiniti više, ili pak manje opasnim za zaraženog. Najvjerojatnije je da će biti neutralne, tj. neizmijenjene, ili pak manje opasne od prethodnog soja. Manje je vjerojatno da ćemo imati toliki peh da budu opasnije.

"I najmanja pogreška dovest će do ogromnog porasta zaraženih i umrlih"

Zato sam u svojoj prošloj objavi napisao da bismo doista imali priličnu nesreću da se na ovim novim, mutiranim sojevima koji se brže šire, pa nam već i samim time izazivaju velike nove probleme, još uspiju zateći i neke nove mutacije koje ga čine ubojitijim za nosioca.

Sada je jako važno dobro proučiti ovu sliku, koju je izradio sjajan mlađi znanstvenik Adam Kucharski s "London School of Hygiene and Tropical Medicine". Slika prikazuje očekivani broj smrti tijekom 30 dana za 3 različita soja SARS-CoV-2 virusa uz pojednostavljen, ali prilično realan scenarij u kojem je početna situacija 10,000 zaraženih osoba, IFR je 0,8%, a R0 je 1,1 (vjerujem da do sada svi razumijete te parametre i vidite da su oni prilično očekivani).

U ovakvoj situaciji, sivi soj započinje s nešto manje od 100 smrti dnevno, zatim pojedine točke predstavljaju razdoblja od 6 dana, a završava 30 dana kasnije s nešto više od 100 smrti dnevno. Točni brojevi nisu zapravo ni važni, vidjet ćemo ubrzo zašto.

Pogledajmo sada crveni soj. On se širi jednakom brzinom kao i izvorni soj virusa, ali je mutirao tako da ubija 50% više ljudi. Stoga on već prvog dana ubija nešto više od 100 ljudi dnevno, a 30 dana kasnije doseže skoro 200 umrlih dnevno.

Međutim, sada dobro pogledajmo što pod ovakvim okolnostima očekivati od narančastog soja virusa, koji ima jednaku stopu umiranja (IFR) kao i izvorni soj, ali se širi 50% brže, tj. R0 mu je 50% veći? On će za 30 dana zaraziti toliko ljudi, da treba očekivati blizu 1,000 umrlih. U usporedbi s izvornim sojem, to je oko 8 puta više smrti tijekom istog vremenskog razdoblja od 30 dana.

Sada još samo dodajmo da je varijanta potekla iz Kenta u Engleskoj, nazvana B.1.1.7, pravi "COVID 2.0", jer se širi oko 50-60% brže od izvornog soja. Evo, to je razlog ogromne zabrinutosti država EU i sklonosti većine Vlada strogim mjerama zatvaranja.

Njemačka kancelarka Angela Merkel jučer je prvi puta počela spominjati da je u ovakvim, novim okolnostima, realno početi razmišljati čak i o strategiji pokušaja eradikacije virusa unutar nacionalnih granica, jer s ovakvim se sojevima jednostavno nije moguće dugoročno boriti. I najmanja pogreška dovest će do ogromnog porasta zaraženih i umrlih, što je tragedija za sve zahvaćene obitelji s obzirom da je cjepivo već raspoloživo. I osobno sam još u ožujku i travnju objašnjavao zašto bi bilo idealno pokušati smanjiti broj zaraženih unutar nacionalnih granica na minimum, a države koje su odlučno krenule tom strategijom do danas su najmanje stradale i zdravstveno, a i ekonomski. Zato su Australija, Novi Zeland, Finska, Norveška, Danska, Island, počele preuzimati tu strategiju slijedeći primjere Vietnama, Kambodže, Južne Koreje, Singapura, Kine, Tajvana, i još nekih azijskih država.

"Ostavimo li sadašnje mjere na snazi, bit će to jako loše za ekonomiju"

Na žalost, kao da sve ovo već nisu dovoljno loše vijesti, jučer smo dobili i još jednu. Preliminarni rezultati nekoliko istraživačkih skupina u Velikoj Britaniji pokazuju da ne samo da se B.1.1.7. soj virusa širi 50-60% brže, nego smo imali i toliki peh da je i za 30% smrtonosniji od izvornog soja. Proučio sam večeras temeljito izvještaj skupine stručnjaka britanske Vlade nazvane New and Emerging Respiratory Virus Threats Advisory Group (NERVTAG). Iako se njihova preliminarna analiza za sada temelji na uzorku od samo 8% smrti koje su mogli uzeti u obzir, zabrinjavajuće je da podaci različitih grupa na različitim mjestima prilično jasno ukazuju na povećanu stopu umiranja, te ih treba pažljivo pratiti dalje.
Logično pitanje je sada: može li virus mutirati i tako da izbjegne imuni odgovor kojeg je potaklo cijepljenje? Načelno je čak i to moguće, ali već smo imali dovoljno nesreće za početak 2021. i sada bi bilo dobro da nam se barem to ne dogodi.

Ali ova je pandemija postala prava epidemiološka noćna mora. Kad god se naizgled i ukazalo neko svjetlo na kraju tunela, ubrzo bismo vidjeli da su to samo farovi nekog novog teretnog vlaka koji ide prema nama i trebamo ga nekako izbjeći, a ne i izlaz iz tunela.

Sada je veliki izazov donijeti odluke o mjerama tijekom veljače i ožujka za siromašnije europske države poput Hrvatske. Slovenija i Bosna i Hercegovina već sada su praktično druga i treća najteže pogođena država na svijetu, a i Sjeverna Makedonija i Crna Gora su unutar, ili vrlo blizu prvih 10. Ni Hrvatska, na žalost, nije daleko. Imamo nezgodnu kombinaciju ekonomske snage i dobne strukture - ekonomija nam je već jako pogođena ovom krizom, a udio starijih, osjetljivih i rizičnih ljudi u ukupnom stanovništvu je prilično velik.

Ostavimo li sadašnje mjere na snazi, bit će to jako loše za ekonomiju. Popustimo li ih, mogli bismo dočekati proljeće kao jedna od nekolicine najteže pogođenih država na svijetu, nismo više daleko ni od toga. Uz to, dođe li novi soj B.1.1.7. do nas, čak bi i postojeće mjere mogle biti nedovoljne.

Što se može učiniti?

Jako je dobro što nam brojke zaraženih i hospitaliziranih trenutno padaju, ali zbog svega navedenog u ovom tekstu, tek nam predstoji najteže razdoblje. Tijekom prvih mjesec dana cijepljenja, uspjet ćemo procijepiti samo do 2% stanovništva, a potražnja je globalno trenutno takva da daljnje isporuke kasne.

Prag za kolektivnu imunost je 70% za izvorni soj, ali za B.1.1.7. bit će veći zbog njegova uspješnijeg širenja, tj. više od 80% ljudi trebat će cijepiti cjepivom koje je 95% učinkovito. Pritom, cjepivo nije licencirano za djecu, a rezultati prvih istraživanja ukazuju i da se ovaj novi soj efikasnije širi među djecom od onog izvornog soja koji je krenuo iz Wuhana.

Volio bih da su vijesti bolje, ali tako stvari danas izgledaju. Što se može učiniti? Prvo, procijepiti što prije sve starije od 70 godina, tako da barem smanjimo broj umrlih počne li se novi soj B.1.1.7. širiti i u Hrvatskoj. Drugo, poboljšati nadzore na granicama, kako bismo barem što dulje odgađali ulaz novog soja B.1.1.7. na područje Hrvatske. Treće, početi intenzivno pratiti sojeve virusa prisutne kod nas, jer ako je soj B.1.1.7. stigao, trebamo to znati i učiniti sve što možemo da se zaraženi i njihovi kontakti izoliraju", napisao je Igor Rudan na Facebooku, a prenio je Index.