- Ja sam član obitelji Tuđman i često Ankici znam reći da sam treći sin Franje Tuđmana. Rano sam ostao bez oca, imao sam težak život te sam kao druge očeve doživio Franju Tuđmana i Gojka Šuška. I toj dvojici ostat ću vjeran do kraja života, pa i pod cijenu da će me netko zbog toga skratiti za glavu, tvrdi za 24 sata general Ljubo Ćesić Rojs.
Ističe da se na prste jedne ruke danas mogu nabrojiti istinski tuđmanovci, a on je, uz Andriju Hebranga, jedan od njih.
- Tuđman je bio topao čovjek, plemenit. Za sve naše operacije vođene s prostora BiH bio sam odgovoran ministru Šušku, a on Tuđmanu. Ja sam imao crni telefon koji su nam dali Amerikanci, motorolu s ključićem. To je bila kripto zaštita da nas samo oni mogu slušati. I sjećam se, u jednom danu na Dinari poginulo je šest Međimuraca i Zagoraca, pripadnika 7. gardijske brigade. Vozač ministra Šuška i ja čekali bismo u autu, a Tuđman i Šušak gore bi imali sastanak. Prije nego što bi počeo ‘Dnevnik’, pozvali bi i mene unutra. Kad sam i taj put pričao što su te gudure, Dinara i metar i pol snijega, Tuđman je zaplakao. Znao je da bez žrtava nema Hrvatske - prisjeća se Rojs, koji je nakon smrti ratnog ministra Gojka Šuška bio član Predsjedničkog vijeća u Odboru za Hrvate iz BiH.
S Tuđmanom je bio često, bio mu je blizak, a posebno se sjeća trenutka kad ga je osobno dovezao na kninsku tvrđavu dan nakon što je akcijom Oluja vraćen Knin u hrvatske ruke.
- Kad se 5. kolovoza vidjelo da mi prvi ulazimo u Knin, na crni telefon me je nazvao Gojko Šušak i tražio zapovjednika hrvatskih snaga Antu Gotovinu. Rekao je da Chief (tako je zvao predsjednika Tuđmana) zapovijeda Gotovini da nekoga šalje u Knin kako se ne bi desili kakvi zločini. General Ademi i ja sjeli smo u džip i s tim džipom ušli u Knin prije naših tenkova. Imao sam tu čast da se uz šest-sedam ljudi popnem na kninsku tvrđavu. Tad smo zarobili i dr. Torbicu. Sukladno Ženevskoj konvenciji, predali smo ih kanadskom bataljunu. I doktor Torbica, koji je danas u Beogradu, izjavio je da je HV sve napravio po propisima - ističe Rojs.
Nakon što su napravili povijesnu fotografiju na kninskoj tvrđavi, zaputili su se u bolnicu. Kako je Rojs imao satelitski telefon i agregat u prtljažniku, nazvao je ministra obrane Gojka Šuška.
- Rekao mi je da s Tuđmanom dolaze u Knin. Gotovina i Ademi sjedili su iza mene u autu kad smo se iz Sinja vozili prema Kninu. Vidjeli smo palež, neki lešinari su palili kuće. Kad je Gotovina to vidio, poludio je. Nitko osim nas nije znao da će Tuđman doći u Knin i na brifingu se izderao na Škorića pitajući ga gdje su križ i raspelo. Svi su znali da dolaze Mudrinić i Mate Granić te nikome nije bilo jasno što će raspelo za njih - prisjeća se Rojs. Tuđmana i Šuška dočekao je s Gotovinom u Splitu, a potom su se uputili u Knin.
- Najsretniji trenutak predsjednika Tuđmana bio je kad sam ga džipom, s nogometnog stadiona u Kninu, dovezao do kninske tvrđave. Kao leptirica je uzletio po tim stubama do kninske tvrđave, poljubio hrvatsku zastavu i rekao: ‘Zastava ovdje znači dovršenje djela uspostave slobodne i nezavisne hrvatske države’. I to je za mene najpovjesnija rečenica, jer je dovršio djelo koje je počeo stvarati 1989., kad je počeo stvarati i HDZ - svjedoči Rojs.