Nakon što smo prošli tjedan objavili rascvalom brnistrom obrasle padina Vilara, između Žrnovnice i Srinjina, ovoga puta vas vodimo u Kučine. Točnije na crkvicu Sv. Petra iznad ovog mjesta na krajnjem zapadu Mosora.
ISTOK SPLITA POTPUNO JE ŽUT! Ovi prizori rascvale brnistre će vam uljepšati dan
Tekst se nastavlja nakon oglasa
S ove crkvice pruža se predivan pogled na Split, Kaštela, Kozjak, Mosor, dio Solina i Klisa, a na istoku je vidio dio Poljica.
na mjestu gdje je nekoć "carovala" borovina, sada su grmovi brnistre koji su cijeli ovaj krajobraz pretvorili u žuto. Žuti se čak i neposredna blizina Karepovca.
Fotogaleriju možete pogledati u nastavku.
U našim krajevima brnistra je nekada bila industrijska biljka, a i sam njezin naziv govori nam za što se sve ova biljka koristila.
Naime, riječ "spartium" dolazi od grčke riječi sparthos = pleter, užad, metla ili spartion = konop. Brnistra se uvelike koristila za izradu mreža, konopa, ali i kao tekstilna sirovina. Pretpostavlja se da je i grad Split dobio ime upravo po ovom grmu žutih cvjetova kojega u okolici još uvijek ima u izobilju.
Ljeto u punom cvatu
Spartium junceum L. - Brnistra ili žuka, kako je češće zovu na području Dalmacije, šiboliki je grm karakterističan za područje Mediterana. Njezini žuti cvjetovi pravi su znak proljeća i nagovještaj sve bližeg ljeta.
Brnistra je biljka toplih krajeva, a od prirode pridolazi na području od Kanarskih otoka preko sjeverne Afrike, od Portugala, Španjolske, Francuske, Italije, Hrvatske pa sve do Albanije i Grčke. Njezin areal nastavlja se preko Turske u jugozapadnu Aziju (Izrael, Libanon, Sirija).
Negdje opasan korov, negdje ljekovita biljka
Na drugim područjima je kultivirana ili naturalizirana a u Sjevernoj Americi, u području Kalifornije, predstavlja opasan korov (1858. godine donesena je u San Francisco). Grčki naziv za brnistru je Aspalathos/Spalatos. Brnistra je biljka iz porodice mahunarki. Najčešće se javlja u makiji, garizima i kamenjarima, a javlja se na prijelaznim područjima od vazdazelenih primorskih do listopadnih kraških šuma.
Nema velikih zahtjeva u pogledu kvalitete tla, ali najbolje uspijeva na svježim tlima. Raste kao razgranati jedan do pet metara visoki grm s gustim, uspravnim, šibastometličastim, golim izbojcima koji su okruglasto i plitko izbrazdani. Kora debla je žutozelenkasta, a kod izbojaka svjetlozelena i tanka. Stablo i grane imaju jedan ili dva sloja asimilacijskog parenhima, naročito nakon opadanja lišća. Korijenov sustav je dobro razvijen i štiti tlo od erozije. Kao i druge mahunarke obogaćuje tlo dušikom.
Poznata mahunarka
Pupovi su spiralno raspoređeni, međusobno jako udaljeni, prekriveni su osnovom lista ili nešto zadebljalim lisnim jastučićem. Listovi su linearni, sitni 2-4 cm dugi, gotovo sjedeći i malobrojni, a u sušnom razdoblju opadaju. Cvjetovi su zigomorfni, u rasutim vršnim grozdovima, na tankim stapkama oko dva centimetra dugi.
Gornja latica je najveća i tvori takozvanu zastavicu, dvije bočne latice su uže i tvore takozvana krila, a dvije najdonje srasle su svojim rubovima i čine takozvanu ladicu. Cvjetovi imaju deset prašnika koji su međusobno srasli u jednu cijev. Cvjetovi su mirisni. Plod je oko 4 do 8 centimetara duga crnosmeđa mahuna koja se uzdužno otvara s dva zaklopca. U jednoj mahuni nalazi se šest do devet (nekada i do 18) sjemenki. Brnistra je listopadna (lišće odbacuje tijekom ljeta kako bi smanjila transpiraciju), jednodomna i kserofilna vrsta. Dobro podnosi sušu i buru, ali je osjetljiva na hladnoću. Cvjeta od svibnja do srpnja, a razmnožava se sjemenom.
Izrada konopa, mreža pa i meda od brnistre
U nastavku prenosimo dio rada Z. Kovačevića i suradnika u kojemu se navode izuzetno zanimljive činjenice vezane uz ovu vrstu te njezinu uporabu kroz povijest na području Dalmacije.
"Primitivno ručno skidanje vlakana bez posebnih naprava bilo je sporo i dosta teško, a maceracija u vodi bila je dugotrajna, zagađivanje voda znatno, pa se posao s vremenom napuštao. Kroz povijest se manufakturna proizvodnja od brnistre postupno smanjivala, a sve više se koristio lan, konoplja i pamuk, da bi se zbog ekonomske krize 30-ih godina prošlog stoljeća, i nedostatka sirovina u vremenu oko I. ali i II. svjetskog rata krenulo u njenu ponovnu afirmaciju.
Tako se u Italiji tijekom embarga na uvoz (rat u Etiopiji) godišnje bralo oko 700.000 tona brnistre, a na njenoj obradi radilo je 61 postrojenje. Međutim, dobivanje tekstilnih sirovina iz brnistre sredinom 20. stoljeća potpuno se ugasilo. U Europi je ostalo nekoliko udruženja proizvođača brnistre, koji su dobili poticajne projekte Europske unije radi zadržavanja i napredovanja starih zanata, dok je kod nas ostalo tek nekoliko udruženja na razini turističkih atrakcija.
Izvor: Agroklub
