Tatjana Jurić na početku podcasta Skip or Beep bravo! radija gosta Domagoja Jakopovića Ribafisha. Jedan od najpoznatijih domaćih blogera i kolumnist ogolio je dušu u emotivnom razgovoru s Tatjanom koji je završio prekidom intervjua i zagrljajem. Bio sam na putu da si oduzmem život. Otišao sam najdalje moguće što sam mogao u tom trenutku i rekao 'idem sada vidjeti ako je dosta, dosta je bilo', ali nisam uspio...
Upravo ideja i realizacija humanitarnog projekta 'RokOtok' posvećenog preminulom sinu bila je slamka spasa novinaru koji je danas inspiracija mnogima i primjer kako nikada ne treba odustati, pa ni kada je najteže. Radio je Ribafish kao profesor geografije na zamjenama, bio je kolumnist u poznatim časopisima...ali život piše priče i on je svoju posvetio očuvanju uspomene na prerano preminuloga sina Roka kroz humanitarne akcije. Na spomen Rokova imena miješaju se emocije.
Jedan trenutak si tužan, jedan sretan, jedan si ponosan... Teško je!
Kako ćemo ti i ja ovo bez suza?, pitala je Ribafisha na početku podcasta voditeljica Tatjana Jurić uz dodatak kako ima veliko poštovanje prema njegovoj životnoj priči i tragediji te je dodala: U životu imam jednu devizu – 'ne' je čitava rečenica, ne bih htjela prekrdašiti niti s jednim pitanjem.
Jako puno ljudi ima vrlo sličan problem, svijet ide u nekom krivom smjeru i odlučio sam pričati o takvim stvarima. Mogao sam se povući i reći – 'ne', ali mislim da kroz svoj grozan primjer nekome možda mogu pomoći da se takve stvari više ne događaju.
Ne postoji ni savršeni roditelj ni savršeno dijete – toga trebamo biti svjesni smatra poznati bloger.
Svi smo građeni od pokušaja i pogrešaka. Toliko sam glupih stvari napravio u odgoju da nekad najradije ne bih nikada više izašao na svijetlo dana. Bitno je kada sagledaš sve to... da si dao sve od sebe, da si pružio najveću moguću ljubav i da si poginuo za to da stvoriš kvalitetnu osobu i tu si ne mogu puno prigovoriti... Lako je biti pametan poslije bitke, ali trebao sam biti stroži! Tu je bilo puno grešaka i kada bi Rok rekao 'ajmo se igrati, ajmo neku igricu zajedno', onda se igraš s njim, a znaš da nije dobro predugo se igrati nego da je bolje ići van - otvorio je dušu Ribafish i priznao da je umalo odustao od životne borbe.
...Bio sam na putu da si oduzmem život. Otišao sam najdalje moguće što sam mogao u tom trenutku i rekao 'idem sada vidjeti ako je dosta, dosta je bilo', ali nisam uspio. Bacio sam se u more i rekao 'nosi me u ocean' i promijenila se plima i oseka i vratila me nazad!
Pomogli su mu dobri ljudi, ali potražio je i psihološku pomoć više puta. Svoju tugu usmjerio je na humanitarni projekt RokOtok. Sa sinom je planirao upoznati i obići sve hrvatske otoke, ali nažalost nije stigao. Krenuo je na drugačiji put, plivajući od otoka do otoka i družeći se s mještanima kako bi upozorio i roditelje i djecu diljem Hrvatske koliko je važno što više boraviti u prirodi, a manje s tehnologijom. Pokretačku snagu pronašao je u svome Mališi.
Tu je. Pogotovo kada je teško, kada ti se neda više. Nisam ja njemu obećao da ćemo mi plivati od otoka do otoka. Imali smo tu super igru da hoćemo posjetiti svaku županiju Hrvatske, svaki otok, svaku državu. Nekad mu se nije dalo, nekada je bio jako veseo. Imali smo tu kartu gdje je on to obilježavao. To s plivanjem je bilo, mogao sam trajektima ići okolo, ali imali smo tu svoju potragu za najljepšom plažom i ovo mi se učinilo kao...nisam imao što za izgubiti...
Plažu još nisu pronašli, ali moža još stignu, jer projekt možda dobije i svoj nastavak.
...Rok poluotok, ideja koja je pala na pamet da se ide oko Istre, nije onaj početni poriv, nikada drugi nastavak filma nije dobar kao original...
Spašava uspomene, ali i sebe priznaje.
Spašavanje vojnika Ribe. Ta naša ljeta, to je bilo najljepše, otišli bi na dva, tri tjedna negdje i kako sam rekao tražili najljepšu plažu...
Nadam se da je ponosan, da je negdje gore, da jede svoje hrenovke i pije sokove i uživa u svom mozgiću. Užasno pametan lik i da mu je dobro, da mu je lijepo.
