Arheološko nalazište Ad basilicas pictas je na listi zaštićenih kulturnih dobara Ministarstva kulture i medija pod rednim brojem Z-4541. U kratkom, ali jasnom opisu nalazišta stoji:
„Arheološko nalazište Ad basilicas pictas značajan je antički, starokršćanski i srednjovjekovni punkt. Na arheološkom nalazištu utvrđene su tri građevne faze: antička datirana u 1.- 2. stoljeće s ostatcima građevine kružnog tlocrta, starokršćanska faza datirana u 5. - 6. st. s dvjema crkvama i krstionicom, jedinom i najstarijom do sada pronađenom na splitskom poluotoku, zatim treća faza koja pripada srednjovjekovnom groblju koristi jednu od starokršćanskih crkava. Ova se u povijesnim dokumentima spominje kao crkva sv. Andrije koja se još naziva slikanom i gdje je 1185. godine održana crkvena sinoda.“
Prva svjetska prezentacija nalazišta bila je 1999. godine. Hrvatsko veleposlanstvo i Hrvatski povijesni institut u Beču u Institutu bili su organizirali izložbu "Ad basilicas pictas" autora Tajme Rismondo Čalo, Franka Oreba i Mirjane Topić. Izložbu su svečano otvorili dr. Pascale Chevalier s Odsjeka za povijest francuskoga Sveučilišta Blaise Pascal iz Clermont-Ferranda, tadašnji pročelnik Ureda za kulturu Grada Splita Petar Krolo i akademik Radoslav Katičić. Izložba je bila dio šireg događanja – kongresa za ranokršćansku arheologiju. Prezentacija je i prije i kasnije bilo još, ali je ova u Beču bila najvidljivija i vrlo zapažena u svjetskoj stručnoj javnosti. Otada sva znanstvena i popularna literatura o ovom lokalitetu počinje i završava s atributima kao što su značajan, slojevit, prvorazredan…
Da se radi o trajno zaštićenom kulturnom dobru trajno je zabilježeno u vlasnički list 2010. godine, što znači da vlasnik nekretnine ima jasnu i nedvosmisleno informaciju o karakteristikama svoje nekretnine. Vlasnik ima pravo (vlasništva), ali istodobno ima i pripadajuću odgovornost prema tom vlasništvu. Zabilježbom je ispunjeno najvažnije osiguranje nekretnine od devastacije predviđeno Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Čim postoji zabilježba, država, županija ili lokalna samouprava imaju pravo prvokupa. Prvokup se može ostvariti u trenutku kad aktualni vlasnik odluči nekretninu prodati. Ako dođe do prodaje, ako se vlasnik na to odluči, država, županija ili lokalna samouprava taj trenutak trebaju dočekati žive, zdrave i s osiguranim budžetom. To je Zakonom predviđeni scenarij.
Na nalazište je dopušteno da se ugnijezdi poslovno – stambena zgrada građevinskom dozvolom izdanom dana 23. 2. 2023. godine.
Taj je zahtjev bio predan 29. 11. 2018. godine. Dakle, zahtjev se „kiselio“ dobrih pet godina. Možda je slučajno, možda nije, da je gradonačelnik u vrijeme predaje zahtjeva bio Andro Krstulović - Opara, čovjek koji je u svojoj karijeri radio, između ostaloga, i kao konzervator, po profesiji povjesničar umjetnosti. U vrijeme dopuštenja konkretne izgradnje gradonačelnik je bio diplomirani inženjer elektrotehnike dr. sc. Ivica Puljak.
Država, Županija i Grad nisu iskoristili mogućnost koju su imali
Sudeći po podacima iz zemljišnih knjiga, 2023. godine, tj. iste godine kad je izdana građevinska dozvola, došlo je do promjene vlasništva. Dakle, posljednja prodaja nekretnine koindicira s godinom izdavanja građevinske dozvole. Raniji vlasnik Marko Ćurković je prodao zemljište, ali i investiciju, Jasminu i Nedžadu Ibrahimoviću. Očigledno, Država, Županija i Grad jesu bili dočekali trenutak mogućnosti prvokupa živi, zdravi i s budžetom, ali nisu ga iskoristili. Nažalost!
Novinar Slobodne Dalmacije Sandi Vidulić pisao je detaljno o ovom arheološko - građevinskom fenomenu. Između ostaloga, za tekst od 23. 10. 2023. godine gradski ured mu je dao slijedeći odgovor na pitanje o korištenju prava prvokupa:
„Zbog suglasnosti Konzervatorskog odjela da se na tom arheološkom lokalitetu odobri gradnja, cijena je narasla. Iz tog razloga smatramo da je nadležno Ministarstvo kulture i medija imalo moralnu obavezu reagirati i ispraviti pogreške iz prošlosti. Unatoč tome, Grad Split je bio spreman sufinancirati prvokup u suradnji s Ministarstvom kulture i medija, no, na žalost, to se nije realiziralo.“
Poražavajuće - nadležne nije briga za najvrjednijim tragovima povijesti koje imamo
Ovakav odgovor je tragičan u svim svojim dijelovima. Najprije, Konzervatorski odjel ne izdaje suglasnosti za ove slučajeve, nego akte drugih imena. Nadalje, tržišna cijena nema nikakve veze sa zaštitom kulturnih dobara. Konačno i poražavajuće, splitski službenik se poziva na moralne obveze?! Kod odluka tijela jedinica lokalne i područne samouprave nema moralnih obveza. Uobičajeno bi bilo da se pozivaju na propise. Moralne obveze su integrirane i normirane u zakone i tim zakonima se službe imaju rukovoditi. U konkretnom slučaju su pravo prvokupa mogli iskoristiti Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Splitsko – dalmatinska županija ili Grad Split. Ministarstvo kulture i medija nema nikakvu mogućnost, ovlast, a kamoli obvezu, otkupljivati zemljište. Odvjetnik Ibrahimovića tvrdi da je nekretnina ponuđena svima nabrojanima, uporni Vidulić dokaze o tome nije pronašao. Jasno je da Državu nije briga, ali da obližnju Županiju i nešto dalji Grad nije briga, to je baš poražavajuće.
Rezultat sveopćeg neizvršavanja obveza, ignorancije i „brigo moja, priđi na drugoga“ filozofije je sljedeći.
AD BASILICAS PICTAS Arheološki lokalitet: Sarkofag poslužio kao potpora građevinskim aktivnostima
U ljeto 2025. godine između ostataka zidova bazilike utemeljeni su masivni betonski stupovi koji nose pet etaža. Kako bi budući korisnici mogli pristupiti liftu i skalama, betoniran je put, a preostala polja između ostataka zidova zasuta su tamponom. U kolno – pješačkom prilazu obloženom razmjerno jeftinim betonskim kockicama ostavljena je rupa s pogledom na jedan od sarkofaga. Rupa čeka konačnu raštelu kojom će se osigurati prolaz, a vjerojatno i pogled na jedan sarkofag.
Zahtjev za izmjenu građevinske dozvole
Dana 11. 5. 2025. godine predan je zahtjev za izmjenu građevinske dozvole. Čeka se! Dakle, još je dug put do uporabne dozvole. Jednom kad Ibrahimovići podnesu zahtjev za uporabnu dozvolu, bit će zanimljivo vidjeti kako će proći tehnički pregled i kako će gradska služba, zajedno s javnopravnim tijelima, ocijeniti konzervaciju i prezentaciju kulturne baštine.
Ovdje bi se valjalo ukratko podsjetiti kako se konzervira arheologija. Strogo je zabranjeno svugdje na svijetu, pa tako i kod nas, i tako je već desetljećima, dovoditi kamen u izravan doticaj s betonom. Konzervacija se radi tako da arheološka struktura ostane prepoznatljiva, da se u njoj „pohvata sve klimavo“, ali ne bilo čime, u dalmatinskim slučajevima radi se smjesom od gašenog vapna i sitnog domaćeg agregata, da se predvide i ostave pristojne dilatacije, tj. razmaci svega novoga od onoga što se čuva, da svi novi materijali budu trajni... Trajni materijal znači da ako treba ograditi sarkofag, da primjerice ograda bude od materijala koji je čim manjih dimenzija, a da se pri tome ne treba održavati, primjerice da ne hrđa pa da ga treba često pituravati. Da pitura ne bi kapala po arheologiji.
Sudeći po izvedenoj situaciji koja se može vidjeti s javne prometne površine, sudionici u gradnji su se malo čime od općih znanstvenih principa rukovodili prilikom izgradnje.
NOVA ARHEOLOŠKA SENZACIJA Ispred zgrade Županije nekad je bila Dioklecijanova tržnica
