MNK Olmissum je jedna od najljepših sportskih priča posljednih godina. Ovaj futsal klub iz Omiša osnovan je prije samo pet godina, a otad su ostvarili strelovit napredak, od nadmetanja u 1. Županijskoj malonogometnoj ligi do osvajanja prvenstva Hrvatske u premijernoj sezoni. Posljednji u nizu uspjeha su dobri nastupi u Ligi prvaka te osvajanje hrvatskog kupa, koji je najljepši božićni dar navijačima omiškog ponosa.
Na klupi zelenih od lipnja 2018. stoji mladi splitski trener Duje Maretić. Ovaj 28-godišnjak se pokazao kao izvrstan stručnjak, a kruna njegovog rada je poziv Hrvatskog nogometnog saveza, koji su Duji ponudili mjesto U-19 hrvatskog izbornika te pomoćnika izbornika A-reprezentacije. Duje je prihvatio poziv, ali i ostao na kormilu Olmissuma.
Nazvali smo ga, a on je spremno prihvatio odgovoriti na naša pitanja.
Imate samo 28 godina, a već ste postigli toliko uspjeha kao trener. Zbog čega ste se odlučili za trenerski posao?
- Nažalost, kao igrač, odnosno vratar jako rano sam zbog ozljeda imao nekoliko operacija. Proces rehabilitacije nakon svake operacije tjerao me da gledam i razmišljam drugim očima o sportu kojeg najviše volim. Vrlo brzo sam shvatio da u trenerskom pravcu mogu svojoj ekipi ponuditi puno više nego kao vratar.
Olmissum ste preuzeli dok su još bili u drugoj ligi. U premijernoj sezoni su ostvareni veliki uspjesi: naslov prvaka Hrvatske, a evo sada i kup. Uz to, i dalje ste među najboljim ekipama Europe. U čemu je tajna uspjeha?
- Nema tajne, samo veliki rad, trud i zajedništvo između igrača, stožera i Uprave. Iz druge lige smo rasli svi skupa kao ekipa, kao klub te naposljetku i ja kao trener. Svi današnji uspjesi su samo rezultat svega navedenog.
Olmissum je, ako se ne varam, bez ijednog stranca u ekipi. Na koji način radite selekciju?
- Istina, sve uspjehe smo ostvarili bez stranaca u momčadi. Prvi krug selekcije se vrši na području od Trogira do Makarske, ukoliko tu nemamo neku poziciju ili profil koji nas zadovoljava, onda se okrećemo ostatku Hrvatske. Najbolji primjer toga su Matej Horvat i Kristian Postružin iz Zagreba, Josip Jurlina iz okolice Zadra te Antonio Sekulić iz okolice Slavonskog Broda.
Neki vaši igrači su stariji od Vas. Kako im uspijevate nametnuti autoritet?
- Pa moram priznati kako zbog godina nikad nisam imao problema niti sam nešto morao nametati samim igračima. Mišljenja sam da igrač razmišlja na način da od svog trenera želi da uz njega napreduje ili da uz njega pobjeđuje. Ukoliko ima jedan od tih uvjeta ili oba što bi bilo izvrsno, mislim da će igrači slijediti svog trenera te da je to nekakav prirodni autoritet koji se stvori iz povjerenja upravo iz dva navedena razloga.
Imam dojam da futsal još uvijek nije zauzeo mjesto koje mu pripada u na hrvatskoj sportskoj sceni. U čemu je problem i kako ga riješiti?
- Danas je situacija puno bolja nego prije par godina. Futsal napreduje, klubovi sve više ulažu u marketing, gotovo svi klubovi su u ovo vrijeme pandemije organizirali streamove svojih utakmica. Imamo jednu utakmicu tjedno na programima Arene sport, emisiju i izvještaje na HNTV. Sve više portala izvještava o futsalu. Prije pandemije dvorane diljem Hrvatske su bile dupkom pune poradi neizvjesnosti između klubova. Napredovalo se puno, a može bit još i bolje i svi smo toga svjesni, svjesni smo potencijala koji futsal ima. Potpuni potencijal možemo ostvariti samo još većim radom i zalaganjem na promociji.
Koliko možete u Europi?
- U Europi je cilj izboriti mjesto među 16 klubova. Na tom putu stoji nam belgijski Charleroi na našem Ribnjaku. Mjestu među 16 moramo težiti i moramo razmišljati da mi tu pripadamo dok bi sve eventualno iznad toga bilo ostvarenje najljepših snova, ali idemo prvo razmišljati o Belgijancima.
HNS Vam je ukazao veliku čast. Postali ste izbornik U-19 reprezentacije i pomoćnik ste novog izbornika Marinka Mavrovića. Je li Vas poziv iznenadio?
- Postojala je želja Marinka Mavrovića da mu budem pomoćnik u U-19 reprezentaciji jer smo imali uspješnu suradnju kroz jedne kvalifikacije. Međutim, neostvarenim plasmanom reprezentacije na svjetsko prvenstvo te smjenom Mate Stankovića, Marinko Mavrović je napredovao na mjesto izbornika. Zahvalan sam mu na ukazanom povjerenju kao i HNS-u te se nadam da ću ukazanu čast i odgovornost opravdati. Poziv i funkcije su me definitivno iznenadile, a trenutak poziva glavnog instruktora HNS-a, gosp. Petra Krpana ću pamtiti cijeli život.
Ostali ste i na klupi Olmissuma. Hoćete li uspjeti pohvatati sve obveze?
- Da, ostajem na klupi Olmissuma i to moram zahvaliti prije svega samom klubu zbog količine povjerenja i odobravanja koje je uslijedilo po pozivu HNS-a. Da nije bilo odobravanja od strane Olmissuma, ovo nažalost ne bi bilo moguće. Ne sumnjam u sebe, futsal shvaćam kao svoju profesiju, a preko tjedna pogledam sigurno 10-15 utakmica, samo ću sada više obraćati pažnju na reprezentativce i njihove igre. Sve me to veseli, a u trenutcima preklapanja obaveza, one koje imam u klubu miruju po pitanju utakmica dok po pitanju treninga nemam briga jer imam fantastičan stožer te ništa neće patiti.
Sada idete na kratku pauzu. Kakvi su planovi do kraja sezone? Hoće li biti odlazaka i dolazaka?
- Planovi su kao što sam i rekao ući među 16 u Europi te obraniti naslov prvaka Hrvatske, ali idemo utakmicu po utakmicu, svaki drugi način razmišljanja je poguban. Mislim da bi se svi treneri svaki prijelazni rok voljeli pojačati sa “dva igrača” kako je znao govoriti pokojni Otto Barić. S momčadi sam zadovoljan, a hoće li biti kojeg odlaska ili dolaska, ostavio bih kao malu tajnu.
Koliko ste zadovoljni napretkom mladih igrača Olmissuma? Primijetili smo da ima potencijala...
- Napretkom Kusture, Jurline, Kolobarića i Sekulića sam jako zadovoljan, ako na njih mislite. Svojim igrama oni su već postali etabilirani igrači i po pitanju kluba to je velika vrijednost da su tako mladi već jako dobri igrači. U skoroj budućnosti očekujem puno od Balića, Buljevića, Marića, Zeca i Dujmovića. A fasciniraju me Square i Vrgorac koji imaju 80% domaćih momaka u svojim momčadima. Volio bih da uz progresivan rad jednog dana i Olmissum bude tako pun igrača iz svoje akademije, to bi značilo da smo na fantastičnom putu.
Božićna poruka.
- Pa u ovo teško vrijeme pandemije Covidom-19 želio bih da u vrijeme blagdana bar na trenutak zaboravimo na probleme uz svoje bližnje. Sretan i blagoslovljen Božić te sve najbolje u Novoj godini vama i svim vašim čitateljima.
