Na području župe Svete Trojice živi oko šest tisuća stanovnika, od čega je pet tisuća vjernika. Posljednjih godina bude oko 150 krštenja, 120 vjenčanja te 30-ak sprovoda godišnje, a krizmanika i prvopričesnika je 40-ak. Za velik broj krštenja i vjenčanja zaslužan je "duhovni magnet" - samostan sv. Ante jer mnogi mladenci i roditelji djece godinama dolaze u biskupijsko svetište primati sakramente.
Fra Tomislav Hrstić (47), župnik župe Svete Trojice i svetišta sv. Ante na Poljudu, u ovoj godini slavi dva jubileja: 25 godina rekreativnog trčanja i 20 godina svećenstva.
- Na području župe imamo nekoliko velikih zgrada koje zovemo ‘Kineski zid’, a nalaze se iznad Hajdukova stadiona. U njima su bile smještene vojne osobe sa svojim obiteljima i malo je bilo praktičnih vjernika na tom području. Nakon Domovinskoga rata na drugom dijelu župe izgrađeni su stanovi za obitelji hrvatskih branitelja, gdje je smješteno 300-tinjak obitelji koje su uglavnom praktični vjernici - kaže župnik fra Tomislav Hrstić.
Formalno sjedište župe na Poljudu starohrvatska je crkva Svete Trojice, no kako je riječ o malenom objektu bez pratećih prostorija, samostanski prostori služe za župnu katehezu i ostale aktivnosti koje se događaju u župi.
Hercegovac, fra Tomislav je odgojen u ozračju franjevačke prisutnosti u župi Veljaci, koja je ujedno najstarija župa na području Ljubuškog, gdje je kao ministrant pobliže upoznao franjevce.
Godinama je fra Tomislav zaljubljenik u sport, ponajprije u trčanje te nogomet. I danas s nekolicinom svećenika igra balun jednom tjedno, "ne radi natjecanja, nego prije svega zbog druženja".
Sve to maksimalno je ograničila epidemija koronavirusa. Zbog toga se uz pastoralnu djelatnost, koje sada nema previše, fra Tomislav posebno posvetio uzgoju povrća i voća u samostanskom vrtu na Poljudu. Posjetimo, fra Tomislav Hrstić od 2016. godine župnik je župe Svete Trojice i svetišta sv. Ante na Poljudu.
Prije par dana Fra Tomislava smo posjetili u samostansko vrtu u Poljudu. Tu posljednjih mjeseci, kako nam sam kaže, dnevno provodi radeći na zemlji minimalno osam sati.
- Navikao samo na to. Pa, gledajte, to je nama u obitelji, živjeli smo od zemlje, u selu Grab, kod Ljubuškog, To je kraj Oraha, a gore iznad je Vitina. Sve što smo uzgojili prodavali smo u Vrgorcu, te u Makaraskoj preko ljeta – kazuje nam fra Tomislav kojeg smo zatekli u vrtu u radnom, ratarskom "habitu", a ne u svećeničkom. Šta sve ima u poljudskom vrtu?
Imate, vidim odmah ovdje salate, i to više vrsta...
- Da, da, dobro ste učili,od salata imamo putaricu, matovilca, cikorije, rikule, imamo šest, sedam vrsta salate.
Posadili ste i kukuruz?
- Kukuruz je domaći, i ukopan je na poseban način, stavljen je baš duboko, čvrsto u zemlju, da ga vjetar kad izraste, ne može srušiti.
Također, među kupusom se stavi malo raštike, imamo s jedne strane blitve koja će polako ići, i tamo imamo špinat – govori nam fra Tomislav s kojim obilazimo poljudski samostanski vrt. U kojem imamo što vidjeti.
- Od povrća ovdje još imamo dosta krumpira, pomidora, kukumara, balancana, imamo mladog boba, kupusa i tikvica. Imamo i cikle, ovdje je i artičoka, tamo je mlada kapula – pokazuje nam fra Tomislav.
Uistinu je ponosan na vrt koji su on i njegovi suradnici uzgojili.
Imate više nego što vam treba za samostan – kazujemo fra Tomislavu.
- Za naše potrebe imamo sasvim dovoljno. Nas u samostanu ima sedmero, imamo nekoliko radnika, i bude nas za stolom desetak ljudi. Za desetak ljudi ima svaki dan zelenila iz vrta, i ne ostane nam puno – kaže nam fra Tomislav.
Kad nam ostane viška, to damo ljudima koji tu rade zajedno s nama. Još nismo ušli u fazu da možemo nešto prodati. Nekako moramo opravdati troškove svoga rada, ali eto, tu čovjek ostavlja svoje vrijeme, sve iz zadovoljstva.
Uvijek, kad vas tražim, zateknem Vas u vrtu...
- Pa, ovdje sam osam sati dnevno minimalno, jer sada nemam velikih pastoralnih obaveza. Mi smo jedna specifična župa, gdje imamo dosta vjenčanja i krštenja. U sadašnje doba, u ovo vrijeme koronavirusa, sve je to otkazano, bit će zakazanih stvari jako malo, a župi ured radi samo poslije podne kroz cijeli tjedan - kazuje nam fra Tomislav Hrstić. Te nam ispričao anegdotu koju je nedavno doživio:
- Prije par dana je bilo zanimljivo, došli su mladi zaručnici, ugovoriti termin vjenčanja. Kako je to za jedno dvadesetak dana, očekivali su cvijeće. Ja odem u vrt i uberem matovilca i cikorije, dadnem im kao buket cvijeća. Bili su oduševljeni, te mi kazali: 'ovo je najljepši buket koji smo mogli dobiti' – s osmijehom će fra Tomislav.
- Ovaj bob, još par dana i bit će ga za brati. Ali na tržnici je najskuplji – kilo boba je šezdeset kuna, a u mahuni 14 do 16 kuna! No, mi ga imamo više nego dovoljno – kazuje nam fra Tomislav, te dodaje:
- Uz bob, uskoro ćemo imati i mladi krumpir. Ovdje malo uzgajamo i trstiku, ona nam treba za uzgoj poma i ostalog povrća. Ovdje ćemo staviti i domaćeg graha – pokazuje nam fra Tomislav.
U priči nismo mogli, a ni htjeli zaobići ni voće, koje se također uzgaja u samostanskom vrtu na Poljudu.
Ove godine od voća bit će lubenica, šljiva, i bit će limuna, naranči, imat ćemo i divljih naranči, koje su izdašne sa sokom. Trešnji neće biti previše, jer su još mlade, bit će i smokava, imamo jedan veliki badem, te jedan veliki rogač, koji će donijet sigurno sto kila, baš bude sočan, ali malo sitan, baš zbog toga jer je velik – kaže nam fra Tomislav, te dodaje:
- Imamo kajsije, marelice, odnosno barakokule, kako ih ovdje u Dalmaciji zovemo, i imamo ona mala stabla kumkvata. Imamo i 350 loza, koje ja daju što bijelo, što crno grožđe – za kraj nam poljudski župnik ostavlja omiljeno voće. Odmah uskačemo:
Znači, bit će i vina?
- Od ovog grožđa neće, jer je sve to stolno grožđe. Imamo desetak vrsta loza, ali to nije za vino, nego je sve stolno grožđe – prisnažuje fra Tomislav. Zajednički obilazak bogatog samostanskog vrta na Poljudu, župnik fra Tomislav Hrstić je zaključio riječima:
- Sve to nitko ne može platiti, ali nitko nam ne može platiti zadovoljstvo s kojim uzgajamo voće i povrće.
