Na brdu Gažul na Braču nalazi se desetak kamenih kućica. Podigla su ih prije 200-tinjak godina četiri brata iz obitelji Gospodnetić, a služile su im za privremeni boravak ljeti, kada ovce dovode na ispašu. Imali su 1000 ovaca, a zimi su braća živjela u Dolu.
Na Gažulu je i danas živo, a sve zahvaljujući potomcima jednoga od braće. Ivan Gospodnetić, njegova sestra Jerka i otac Nikola koriste dio tih kućica, koje su dobili u naslijeđe, a tamo u sezoni ugoste brojne turističke grupe.
Protekli vikend upravo su Gažul posjetili sudionici Noćnjaka te su se iz prve ruke mogli uvjeriti u ljepotu imanja te kvalitetu hrane i pića koji se nude.
"Sve se vrti oko janjetine"
"Dolaze stranci, ali i naši, nema pravila. Radimo samo po narudžbi, treba se rezervirati i osigurati sebi mjesto. Spremamo tradicionalnu hranu - sir, pršut, peke, janjetinu na ražnju. U principu sve se vrti oko janjetine. Nema ništa modernoga, minimalna dekoracija, idemo samo na kvalitetu. Sve je domaće, bračka janjetina, domaći sir, pršut, vino. Sve ono najbolje šta Brač nudi mi njima prezentiramo", kaže nam Ivan Gospodnetić.
Imaju Gospodnetići oko 150 ovaca, ali nekada ni to nije dovoljno. Srećom, ima još uzgajivača na otoku tako da uvijek imaju od koga otkupiti. Ono što je najvažnije u cijeloj priči je da koriste isključivo bračku janjetinu.
Sezona duboko u jesen
Sezona kod Gospodnetića počinje rano, već početkom travnja, a rastegne se do kraja listopada. Zimi pak treba pripremati drva, brinuti o blagu, a i treba vremena za kućice pripremiti pred sezonu.
Janjetinu se sprema na sve moguće načine - na ražnju, pod pekom, na špic, juhu, tripice i vitalac. Ako ne znate što je vitalac - to su janjeće iznutrice, od mladog janjca, križane na komadiće jednake veličine. To se omota janjećom maramicom i na kraju sa crijevima.
Zanimalo nas je kakva je reakcija turista na janjetinu.
"Puno njih kaže da ne vole janjetinu dok je ne probaju. Svaki put se oduševe", kaže nam Ivan.
Na svom imanju mogli bi odjednom primiti i 100-tinjak ljudi, pa čak i više, ali paze da ipak bude nešto intimnija atmosfera. U slučaju kiše mogu primiti 40 ljudi. Najviše Gažul pohode Amerikanci, Česi, Austrijanci, Skandinavci.
Solari i gustirna
"Ljudi nam uglavnom dolaze po preporuci, čuju jedan od drugoga, to nam je jedina reklama. Stranci znaju proći u šetnji pa svrate", kazuje nam Ivan pa dodaje:
"Sve im je zanimljivo, pogotovo u današnje vrime kad je sve zagađeno, dođu usred šume i ostanu oduševljeni čim vide te starinske kućice i sve na starinski način. Travica, borova šuma, još kad probaju jelo, svi odu oduševljeni."
Da, na Gažulu nema normalne struje i vode, ali zato su tu solarno i gustirna. Cijeli ambijent je poseban, stoga ne čudi što stranci, ali i naši, sa Gažula odlaze puni dojmova. Takvo predivno mjesto, još uvijek netaknuto, nije baš nešto što se može naći na svakom koraku.
