Irina, inače magistrica sestrinstva kaže kako je najviše strahovala za Olgu. Znala je koliko može biti stresan ovakav put za trudnicu pa joj je odmah po dolasku u Lipik organizirala ginekološki pregled. U Hrvatskoj je saznala da nosi dečka.
- Jako sam sretna što nosim sina. To je bila i želja mog supruga. On mu je već odabrao ime. Zvati će se Severin po velikom ukrajinskom junaku, borcu za slobodu. Tako smo se dogovorili. Ja sam dala ime našoj djevojčici. Tada smo si obećali da kada bude drugo dijete i ako bude sin, da će mu on birati ime. Jako sam uzbuđena i mislim stalno na njega - rekla je Olga dok je gledala prve fotografije s ultrazvuka. Dodala je da ne prestaje misliti na svoju Ukrajinu i na sve koji su tamo ostali. Drago joj je što je pronašla utočište.
- Znala sam kuda idemo i znala sam tko će nas dočekati. Moj muž me dovezao do granice i rekao mi da ću biti u sigurnim rukama. Teško nam je jer smo napustili svoje kuće, ali nadam se da ćemo se što prije vratiti kućama - zaključila je Olga za 24 sata.
Nekoliko dana nakon dolaska u Hrvatsku trebalo im je da se opuste. Ljudske su sudbine teške, posebno kada ja rat u pitanju. Ono što trenutno proživljavaju stanovnici Ukrajine samo je podsjetnik na sve što se događalo na ovim prostorima, ne tako davno.
- Dobro je sada, malo su se opustile, djeca su živnula. Ne vidim strah u njihovim očima - dodala je Irina. Ali sam put prema Hrvatskoj, kaže, nije išao glatko, piše 24 sata.
Jarina je automobilom prema granici sporo napredovala, a imala je i neugodnosti pa su joj u jednom trenutku i razbili automobil. Nije imala što drugo napraviti nego samo nastaviti kretati naprijed prema granici. Nije imala ni dugo vozačko iskustvo i bilo ju je strah kako će voziti automobil do Hrvatske.
Srećom, Irina i njezin suprug Josip na sve su mislili. Kada su došli na ideju da idu po svoju rodbinu, zatražili su i pomoć gradonačelnika Lipika. On im je ponudio automobil i vozača jer je znao da neće moći povesti sve izbjeglice u svom automobilu. Tako je s Irinom i Josipom na put krenuo i Rajko Šurkalović, operativni vatrogasac, spasilac, animator za djecu, klaun, volonter Crvenog križa... Uz njih je na put krenuo i Dejan Pavlenić iz Zagreba koji je trebao Jarinin automobil voziti prema Hrvatskoj. Zanimljivo da se Dejan i ostatak lipičke humanitarne ekspedicije nikada prije nije susreo, a povezao ih je zajednički prijatelj.
Primopredaja je bila organizirana dva kilometra od samog graničnog prijelaza jer slovačka vojska ne dozvoljava da se granici priđe bliže.
- Najemotivniji trenutak bio je rastanak supruge i djeteta s ocem. Grčevito ih je zagrlio i u suzama se vratio u neizvjesnu ukrajinsku budućnost - ispričao nam je Rajko. Kad je Jarina konačno uspjela doći automobilom do granice, krenuli su prema Hrvatskoj.
– Jarin i Irin su došle k meni na četiri dana, a eto i to je prošlo, Olga je je planirala ostati dva tjedna, sve one se nadaju da će brzo svojim kućama, iskreno bih radi njih to voljela, ali sumnjam, mislim s obzorom na situaciju da će na to morati pričekati - rekla je Irina za 24 sata.
Njihovi dani sada su potpuno drugačiji. U toplini su Irininog doma, ali opet potpuno u mislima s Ukrajinom i svojim obiteljima koje su ostale tamo. Olgina kćer sprema se za odlazak u vrtić, vrijedno uči za malu školu. Artur je jedinac svojih roditelja i u Lipik je došao sa svojom Tetom. Učenik je šestog razreda osnovne škole.
- Ostavio sam u Ukrajini svoje roditelje, djeda i baku, polubrata i psa Lejlu - rekao je Artur dok se igrao s Kristijanom, Irininim sinom.
Više pogledajte na portalu 24 sata.
