Novi Papa izabrao je ime Lav XIV. Iako još uvijek nije poznato po kojem je od 13 prethodnih Lavova novi Papa uzeo ime, posljednji papa Lav, Lav XIII. bio je i više nego zanimljiv. Bio je jedan od najdugovječnijih poglavara Katoličke crkve u povijesti.
Rođen je kao Gioacchino Vincenzo Pecci upravljao je Crkvom od 1878. sve do smrti 1903. godine. Poznat po svojim naporima da približi kršćanstvo suvremenim društvenim izazovima, Lav XIII. ostao je zapamćen kao “radnički papa” i snažan zagovornik socijalne pravde.
Lav XIII. prvi je papa kojeg je zabilježila filmska kamera, a njegov je glas među prvima koji su snimljeni. Tijekom više od 25 godina pontifikata ostavio je dubok trag u crkvenoj, političkoj i društvenoj povijesti Europe i svijeta.
Od aristokratskog podrijetla do crkvenih vrhova
Gioacchino Pecci rođen je 2. ožujka 1810. u talijanskom mjestu Carpineto kao šesti od sedmorice sinova grofa Lodovica Peccija i njegove žene Ane, rođene Prosperi Buzzi.Potjecao je iz ugledne obitelji i obrazovao se u najboljim rimskim školama, gdje se isticao kao izvrstan student, osobito u latinskom jeziku i pravu. Svećeničko ređenje primio je 1837., a vrlo brzo prepoznat je kao sposoban administrator i diplomat.
Kao nadbiskup, nuncij u Belgiji i biskup Perugie, pokazao je osjećaj za pastoral, obrazovanje i crkvenu diplomaciju. Godine 1853. imenovan je kardinalom, a 1877. i camerlengom, što ga je uvelo u središte zbivanja nakon smrti pape Pija IX.
Izbor i izazovi pontifikata
Pecci je za papu izabran 20. veljače 1878. nakon samo tri kruga glasovanja. Imao je 68 godina i slabijeg zdravlja, no njegov pontifikat potrajao je više od četvrt stoljeća. Od početka se zalagao za pomirenje Crkve s modernim društvom, bez odustajanja od temeljnih vjerskih načela.
Njegovo najpoznatije djelo, socijalna enciklika Rerum novarum (1891.), postavila je temelje katoličkog socijalnog nauka. U njoj se Papa zalaže za pravedne nadnice, zaštitu radnika i očuvanje privatnog vlasništva, ali i za moralnu odgovornost poslodavaca.
Politička i diplomatska ostavština
Lav XIII. bio je mudar političar koji je znao upravljati složenim odnosima s tadašnjim europskim silama. Njegovo posredovanje tražio je i njemački kancelar Otto von Bismarck, a njemački car Vilim II. posjetio ga je u Vatikanu – što je tada bila rijetkost. Tijekom pontifikata otvorena su brojna nova biskupska sjedišta, a osobito se zauzimao za misionarsku djelatnost.
Papa je 1881. uspostavio crkvenu hijerarhiju u Bosni i Hercegovini, osnivajući Vrhbosansku metropoliju sa sjedištem u Sarajevu. Cijenio je i hrvatskog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, a 1889. proglasio je Nikolu Tavelića blaženim.
Posljednje godine i naslijeđe
Unatoč fizičkoj slabosti u posljednjem desetljeću života, Lav XIII. ostao je popularna figura u Europi. Smatran zatvorenikom Vatikana, nikada nije napustio njegovo tlo. Umro je 20. srpnja 1903. u 93. godini života, a pokopan je u bazilici svetog Ivana Lateranskog u Rimu.
Njegov pontifikat obilježen je modernizacijom Crkve, otvaranjem prema znanosti i dijalogu te stvaranjem temelja za budući razvoj katoličkog socijalnog nauka. Iako je živio u vremenu velikih društvenih previranja, Lav XIII. ostao je vjeran evanđeoskim vrijednostima, ali i otvoren prema svijetu – čime je zaslužio mjesto među najutjecajnijim papama modernog doba.
