Naš proslavljeni znanstvenik Miroslav Radman gostovao je u emisiji HTV-a Nedjeljom u 2 kod voditelja i urednika Aleksandra Stankovića.
Parazitizam u društvu ne ide brzo, ali se bolje organizira. To rade svi u prirodi kojima to uspije, ako mogu živjeti na račun drugog, to i učine, rekao je znanstvenik.
Na pitanje o menadžerima, bankarima, rekao je da je došlo do jedne generičke kaste.
Menadžeri nisu više stručnjaci posla, nego se bave samo manipulacijama novčanim i s ljudima, nameću se kao superiorni voditelji, a da ne poznaju dovoljno prirodu posla i materiju.
Žao mu je da živi u vremenu i prostoru gdje se "abdicira" od pameti.
Alternativa bi bila razgovarati, promišljati i dugo se baviti time što želimo od života, koje su vrijednosti. Imamo premalo ambicije ako ćemo reći - neka kockarnica odredi kako ćemo živjeti, istaknuo je.
Nije se uplašio koronavirusa tijekom samoizolacije, a sama mu samoizolacija u kojoj, rekao je, može gledati more i nebo nije teško pala.
- Kao genetičar, obzirom na biologiju virusa SARS-CoV-2, koji je sličan biologiji virusa HIV-a, neizvjesno je da će ikada uskoro doći do efikasnog cjepiva protiv tog virusa - rekao je Radman.
On mutira, mijenja se, samo 4 puta sporije od HIV-a, a ima 4 puta veći genom. HIV virus i koronavirus su vrlo slični. Virus se mora mijenjati da ga ne bi pojeo imuni sustav, a mora se mijenjati toliko da dođe na sam rub genetske provalije, gdje će se samouništiti brojem mutacija koje su potrebne da bi izbjegao imunosustav. Smrtnost je puno manja u drugom valu, kao da je virus postao bezazlen jer je akumulirao previše mutacija tijekom prethodnih nekoliko mjeseci, naglasio je.
- Ne bojim se reći nešto drugo, ovo je pogled genetičara, ne imunologa. Taj pogled još nitko nije iznio, pa sam mislio da mi je dužnost iznijeti ga, iako bio u krivu - rekao je.
Radman je istaknuo kako virus još samo malo treba gurnuti, da mu pomognemo da se genetski ubije, da nestane.
- Evolucija ide dalje i teško je da ćemo živjeti na miru od virusa - istaknuo je.
Želio bi stvarati buduću tradiciju, želi se produktivno igrati, uživati u svakom danu života, pobuđivati svoje vlastite emocije.
Cilj života je živjeti, osjećati da živite. Za njega živjeti znači biti uzbuđen i diviti se jednostavnosti i ljepoti, a to nalazi u svom poslu.
- Sva se umijeća moraju trenirati - poručio je. - U suprotnom, ugasit će se.
Radman kaže kako mu na živce idu mladi kada se on osjeti mlađi od njih, a to se ne bi trebalo dogoditi.
- Možda ih nismo u školovanju pripremili na to da je normalno i plemenito biti šegrt - rekao je.
Establishment se udvara mladima, ustvrdio je.
- Izgleda da smo iskvarili mladu generaciju, nismo ih naučili radnim navikama, niti užitku iscrpljivanja u nečemu - naglašava Radman.
Radman je zadnjih godina u svom radu zainteresiran za harmoniju, za sklad.
- Jedna stanica je savršena u smislu harmonije. To je kao 22 muzičara i sve dok ta biokemijska simfonija svira kako treba, mi smo po definiciji mladi i zdravi: kada dolazi do disonance, to se naziva bolešću. Starenje je povećanje šuma u muzici. To se još uvijek čuje, ali to je zdravo starenje - zaključio je Radman.
Radman je zadnjih godina u svom radu zainteresiran za harmoniju, za sklad.
Na pitanje zašto tolika skepsa prema znanosti, Radman je odgovorio da je razlog loša komunikacija.
- Umjetnici imaju prednost što se direktno "adresiraju" na emocije, a znanstvenici moraju djelovati preko razuma. Pokušavam s umjetnicima vidjeti kako oni uspijevaju doći do emocije - rekao je i zapitao se tko će doći na njegovo predavanje o molekularnoj biologiji starenja.
Radman je istaknuo kako je otkrio novi tip molekula koji se nalaze u živim bićima i koji su najefikasniji u zaštiti proteina od korozije.
- Oni su najzaslužniji da starimo 30 puta sporije nego miševi, rekao je i dodao kako se naši proteini vežu za proteine koji su osjetljivi i vežu se za njih te time sprečavaju sporu oksidaciju - naglasio je.
Radman je istaknuo da se radi o tome da skoro svi u ljudskoj populaciji žive kvalitetu života i kvalitetu smrti kao stogodišnjaci.
- Oni su otporni na sve bolesti što maligne, a što degenerativne, a pritom nisu vanzemaljci - rekao je.
Radman je istaknuo kako je Ivo Sanader bio najbolji za Institut te kako je imao jasnu i najzreliju podršku, a znao je zašto to radi.
- To nije bilo zbog ljubavi prema meni, već radi ljubavi prema projektu - istaknuo je.
Radman je zaključio da je puno bitnije da volimo nego da nas netko voli, zato što su to naše privatne emocije.
- To nas vodi do najvažnijeg postulata, a to je da si živ. Uzbuđivao si se i to je kriterij "osjećam, dakle jesam" i to je daleko relevantnije od "mislim dakle, jesam" - naglasio je.
