Mještani Općine Ston, ponajprije oni koji svakodnevno koriste put prema predjelu Sv. Mihajlo, ogorčeni su zbog višegodišnjeg zanemarivanja osnovne infrastrukture. Radi se o općinskom putu koji kreće prije Plodina, a koji koristi većina zaposlenika u Općini, kao i brojni mještani koji tim pravcem odlaze na svoja polja. Put je, kako tvrde, gotovo neprohodan, zarastao do razine da se više ne može ni nazvati prometnicom.
“Zarastao je poput džungle. Ljudi ga izbjegavaju kad god mogu, a oni koji moraju proći – riskiraju. Godinama ga održava samo jedna obitelj, koja ga sama kosi i čisti. Ne zato što je to njihova dužnost, već zato što nitko drugi neće. A Općina? Općina se ponaša kao da taj put nije ni njihov”, poručuju stanovnici.
“Kanal je zakrčen, voda se nema gdje povući”
Uz sami put proteže se kanal koji, umjesto da odvodi oborinske vode, sve više prijeti kao izvor potencijalne katastrofe. Potpuno je zatrpan dračom i raslinjem, voda se, tvrde mještani, zadržava i podiže, stvarajući opasnost od poplava.
“Sve se začepi čim padne jača kiša. Ljudi imaju štetu po vrtovima, voda stoji danima jer nema kamo. Obećavali su sanaciju, ali ništa od toga. Kad jednom voda probije kućni prag, onda će valjda biti kasno”, upozoravaju stanovnici i dodaju kako su više puta slali dopise Općini – bez ikakvog odgovora.
“Mrak nam je svakodnevica, rasvjeta postoji samo na papiru”
Jedna od najvećih zamjerki odnosi se na – svjetlo. Točnije, njegovo nepostojanje. Javno obećana rasvjeta nikad nije postavljena. Tri godine mještani čekaju, no osim povremenih najava – ništa se nije dogodilo.
“Hodamo po cesti jer nemamo ni nogostupa, a pritom se ništa ne vidi. Ovdje nije riječ o komforu, ovo je sigurnost. Ne pitajte kako je tek zimi. Meni kao odrasloj osobi nije ugodno, a što je s djecom, starijima, ljudima slabije pokretnosti? Nije normalno da živimo u mraku i hodamo cestom kao da smo u srednjem vijeku”, kaže jedna od stanovnica.
Situaciju dodatno pogoršavaju opasni zavoji gdje raslinje – uključujući i smokve – zaklanja pogled vozačima. Mještani smatraju da je samo pitanje vremena kad će doći do ozbiljne prometne nesreće.
“Nemamo rasvjetu, nemamo kontejner, nemamo ništa – ali komunalno plaćamo kao svi drugi”
Mještani naglašavaju kako se osjećaju napušteno i prevareno. Osim što nemaju osnovnu prometnu i komunalnu infrastrukturu, suočavaju se i s potpuno neprimjerenim uvjetima zbrinjavanja otpada.
“Zamislite, plaćamo komunalno kao da živimo u centru, a nemamo ni svoj kontejner. Najbliži je 200 metara dalje. Pa tko to još trpi u 2025. godini? I to sve u Općini koja se hvali da razvija turizam. Koji turizam? Da turisti prođu ovom cestom, okrenuli bi se i nikad se ne vratili.”
Poručuju kako su svi dosadašnji apeli ostali bez odgovora, a nada u pomak sve je manja. “Vrijeme je da prestane ignoriranje. Dosta nam je obećanja, dosta nam je tišine iz Općine. Ovo više nije stvar udobnosti – ovo je pitanje sigurnosti, infrastrukture i dostojanstva. Očekujemo konkretne poteze – odmah.”
