Psihologinja: “Stres od potresa je van kategorije, on stvara dramu, nesreću i tragediju”

"Najveći stres je gubitak djeteta, partnera ili partnerice, zatim razvod, neka teška dijagnoza, gubitak posla, na 5. mjestu seljenje"


Prošla je 2020. i baš svi koji su je čestitali inzistirali su na lošem i da se to loše više ne ponovi. Jesu li nas baš sve korona i potres direktno pogodili i zašto je baš sve u toj 2020. za nas bilo crno, crno i samo crno. U emisiji Nedjeljom u 2 gostovala je psihologinja Ljubica Uvodić Vranić i prvo je odgovorila na to pitanje.


– Znate kako se kaže – da se mi koncentriramo na loše stvari i na taj način, u tom kontrastu možda izvučemo nešto za sebe. No mislim da ne možemo ovaj put reći da je samo zbog kontrasta. Stvarno su se tri krupne stvari dogodile, istaknula je.

– Prije je bilo popularno reći: ma on ti ima kompleks. Danas se kaže: ma on ti je u stresu, ja sam u stresu, svi smo u stresu. Ali ovo nije takav slučaj, rekla je.

– Najveći stres je gubitak djeteta, partnera ili partnerice, zatim razvod, neka teška dijagnoza, gubitak posla, na 5. mjestu seljenje. U nekim slučajevima se to kombinira. Ali na tom spisku nema potresa. Potres je van kategorije. Potres ne stvara stres. Potres stvara dramu, nesreću, tragediju. Potres je nešto što izaziva traumu, rekla je.

– Ako mi ne priznamo, ne ispoljimo svoje emocije onda ćete ići stručnjaku. Plači, imaš zašto! Smij se kad imaš zašto. Naše su emocije srž našeg života. One nam daju motivaciju, sol, šećer u životu, ističe.

– Čovjek je čovjeku najveća potreba i ako vam se dogodi taj ljudski susret, ako vas je čovjek čuo, možda je mogao i primiti to nešto od vas, rekla je.



– Ja razgovaram s ljudima i vidim da su se ljudi vis a vis prijašnjih simptoma nekako podijelili u tri grupe. Jednima je uvijek nešto, uvijek ga boli, kuka – takvima je sad bolje. Jer vidi kad je stvarno frka. Onda drugi kojima nikad ne treba pomoć, mogu oni sami, oni koji kažu kao “ne brinite vi za mene”. Ti danas kažu: pa potres je, naravno da sam anksiozan, naravno da mi je teško i naravno da ne mogu spavati. Sad je odlučio priznati jer misli da se to eto može. A ima jedna manja grupa koje je to “strišalo”. “Striša” te na više načina. Kao majka u kamp kućici koja je cijela fokusirana na svoju bebu, a ne okolinu. Ovi što ih je “strišalo” to je dobro. Ali ovi što ih je toliko strefilo da govore da to ne postoji, oni su u velikom, velikom problemu. Šta ćete reći nekome kad kaže da Covid ne postoji? Možete se samo narugati i reći: potres ne postoji!, ističe za HRT.

– Savjetujem ljudima, nemojte gledati vijesti u 7,8,9. Jedan put na dan, poručila je.

Moja reakcija na članak je...
Vau
3
Haha
0
Hagić
3
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime