Prvi ratni zapovjednik hrvatskih specijalaca Marko Lukić za N1 televiziju prepričao je svoja sjećanja iz Domovinskog rata, ali i aktualne političke aktualnosti.
Za N1 je otkrio kako su mudrim vođenjem akcija uspijeli onesposobiti razularenu masu koja je pokušavala zaustaviti policiju u obavljanju svojih zadaća.
“Ušli smo u Petrinju gdje nas je dočekalo 4500 razularenih šešeljevaca. Išli smo od lakših ka težim sredstvima i stavili pod kontrolu policijsku postaju. Nismo upotrijebili vatreno oružje, ali na nas se pucalo. Tad je ranjen prvi hrvatski redarstvenik, Josip Božičević iz Ogulina i tad se shvatilo da će hrvatska svoju slobodu izboriti krvlju.”
Govoreći o obrani Vukovara, Lukić je ispričao kako su izgledali ti dani i tko je sve igrao ulogu u obrani grada. Kaže kako se ne može zanemariti uloga koju je imao Tomislav Merčep, a ni hrabri pojedinci iz svih krajeva Hrvatske.
Ne smije se zanemariti uloga HOS-a, ali Lukić ističe kako je tamo bilo 57 HOS-ovaca, a poginulo je 97 pripadnika policije.
“Na dan pada Vukovara, desetak dana prije postao sam savjetnik predsjednika Republike za njegovu osobnu sigurnost, tih nekih 18 dana sam morao na glavu okrenuti cijeli sustav jer sam vidio slabosti. Dočekao sam taj dan u društvu Šuška i Tuđmana informaciju o padu Vukovara, bio je to za predsjednika težak dan. Osjetio sam njegovu gorčinu i nemoć da promijeni nešto, ali i vjeru da ćemo uspjeti. Ne zaboravimo da su u tome trenutku i druga mjesta bila pred padom, Hrvatska je bila razvučena na širokoj fronti, nije bilo mogućnosti da pomognemo Vukovaru više od onog što smo pokušali. JNA je dano zeleno svjetlo da nas zgazi, planirali su to napraviti u 15 dana. Vukovar je odradio strahovit puno da bi se ostatak zemlje organizirao i zaustavio to”, kazao je Lukić i nastavio te se prisjetio 400 policajaca koji su poginuli u novaljskom ratištu:
“Tuđman kao predsjednik je uistinu bio razapet. Pripadnicima HOS-a moj naklon do poda, ali neka se ne dijelimo. Ništa veća nije žrtva HOS-a od bilo kojeg pripadnika policije. Nije nijedna žrtva vrijednija, za svaku majku je suza ista.”
Istaknuo je i kako ne treba gledati sa strane dok se prodaje priča na nečije sudjelovanje u Domovinskom ratu i stvaranje elitnih jedinica, prvo policijskih, a onda i gardijskih brigada, piše N1.
“Malo je u povijesti zapamćeno da se jedan narod koji je bio osuđen na propast digne i uspije ostvariti svoj san.”
Istaknuo je i kako pokušava ostati umirovljeni general, a ne postati političar.
“Ako koristite instucije samo kad vam trebaju da ostvarite političke ciljeve, a nećete ono što se očekuje od vas kao građanina Hrvatske, da se poklonite žrtvi, onda imam osjećaj da igrate neku igru koja nije baš korektna. Najviše koristi od ovoga što se događa oko Vukovara zadnjih dana ima Beograd. Nitko više ne optužuje Beograd za zločin, nego se vrtimo oko toga tko je zaslužniji, HOS-ovci ili netko drugi. SDSS mora voditi računa da se s posebnim dvogledom gleda na to kao će se oni postaviti. Ako nisu spremni na ispriku i pokloniti se žrtvi, ne krivim cijeli srpski narod, ali netko je u ime srpskog naroda to počinio.”
Smeta mu i kad ne funkcioniraju institucije te ističe da ga ne zanimaju pojedinci.
“Ako se radi o instituciji koju oni predstavljaju, ona mora funkcionirati. Od svega korist opet ima protivnik, koji nam se smije. Čak i diplomatski kor primjećuje da ne funkcioniramo kao država.”
A što se tiče novog ministra obrane, smatra da će on moći uspostaviti normalnu komunikciju s predsjednikom Republike i da će to biti olakšanje za sustav koji je trpio štetu.
“Molio sam i predsjednika, kao prijatelja, da ta komunikacija bude normalna, ljudska i razumuma. Rekao mi je da su Ivanu Anušiću kod njega otvorena vrata”, zaključio je Marko Lukić.
